Enisa Bučuk rođena je 14.1.1996. godine. Prošle godine završila je prvi ciklus studija na Filozofkom fakultetu u Sarajevu i stekla zvanje bachelor njemačkog jezika i književnosti, a trenutno je studentica drugog ciklusa studija na istom odsjeku, nastavnički smjer. Kao neko kome je pružena prilika stipendiranja i studentske razmjene u Njemačkoj, vrlo rado je odlučila pričati o svom iskustvu, ali i planovima o budućnosti.
Iz kojih razloga si se odlučila studirati upravo njemački jezik? Da li je to bila spontana odluka ili nešto što si, ipak, planirala tokom ranijeg školovanja?
Moja ljubav prema njemačkom jeziku se javila kad sam imala otprilike šest godina. Pošto su tada bili aktuelni njemački crtaći, puno sam vremena provodila gledajući TV i upijajući jezik, nešto svjesno, nešto potpuno nesvjesno. Desilo se to da sam pri upisu u prvi razred osnovne škole već znala da pričam njemački jezik mogla sam čak jednostavnije rečenice prevoditi na bosanski. Tad sam znala šta želim biti kad porastem i moji dječji, pomalo naivni snovi, su se ipak ostvarili. Dakle, to je bila moja želja iz najranijeg djetinjstva od koje nikada nisam odustala i koju sam sebi ispunila.
Kako opisuješ način studiranja kroz koji si do sada prošla na prvom ciklusu studija na Filozofskom fakultetu? Da li su tvoja očekivanja ispunjena?
Studirati na FFUNSA je teško i to ne kažem zbog gradiva koje se obrađuje, mada ima i toga. Teško je jer postoji niz prepreka koje moraš da pređeš da bi uspio nešto. Moraš prije svega da sam ulažeš u nešto i da mnogo stvari radiš sam. Prvenstveno moraš da imaš cilj, a da to nije biro za zapošljavanje. Način studiranja u BiH je, po mom mišljenju, zbog bolonje izgubio na vrijednosti. Samim time da neko sa diplomom bachelora njemačkog jezika ima samo 2 časa prakse u školi i kao takav treba da podučava nove generacije govori o određenim nedostacima. Ipak, ne poričem znanje koje sam stekla i koje je zaista kvalitetno.
Opiši svoje prvo iskustvo kao studentice na razmjeni u Njemačkoj, kako je do toga došlo?
Erasmus je program razmjene gdje studenti sa UNSA imaju priliku da provedu pola godine ili godinu dana na razmjeni u nekoj drugoj državi. Na našem Odsjeku postoji direktna saradnja sa dva njemačka univerziteta i to Martin-Luther Univerzitet u Halleu i Julius-Maximilians Univerzitet u Vircburgu. Izbor kandidata vrši komisija a rangiraju se po prosjeku ocjena ali i CV-u i motivacinom pismu. 2017. godine dobila sam prvu razmjenu koja je trajala pet mjeseci. Sve vrijeme sam primala stipendiju u mjesečnom iznosu od 800 eura. Od samog početka tretirana sam na poseban način, nimalo odbačena niti ugrožena. Nailazila sam na maksimalno razumijevanje i srdačne, pristupačne profesore, kao i ljude iz okoline.
Po čemu se razlikuje naš sistem i način studiranja od onoga u Njemačkoj, na kojem si bila tada?
Razlika je mnogo. Student ima mogućnost da odabere predmet koji mu se sviđa i koji želi da pohađa, ukoliko je on sastavni dio modula koji mu je potreban. Bachelor studij traje šest, master četiri semestra. Za svaki ispit postoje tri roka i student je završio bachelor studij onda kada skupi 180 ECTS bodova. Optimalno bi bilo šest semstara, ali nije pod moranjem jer ne postoji nešto što se zove obnavljanje godine. Svaki semestar se plaća 125 Eura i u to je uključena karta za prevoz i studij za taj semestar. Pitanje je volje da li će neko u jednom semestru htjeti da osvoji 80 ECTS ili 20 ECTS bodova. Studenti imaju u biti veću slobodu nego ovdje. Da ne govorim o tome koliko su predmeti sažeti!
Koliko je to iskustvo uticalo na tebe, koliko i na koji način si se ti promijenila?
Razmjena mi je donijela prosvjetljenje. Najviše se to osjeti u odnosu prema različitostima. Naučiš da živiš sa nekim ko se pri pozdravu rukuje, ljubi dva puta, ne dodiruje nikako ili grli i ljubi istovremeno. Naučiš da živiš kao stranac u drugoj zemlji, da se integriraš i vidiš da ima bolje i da ima razloga zašto da se trudiš. Meni je moja prva razmjena donijela preokret u životu. Obogatila me i dala mi elana i volje da unesem promjene. Postala sam snažnija osoba, naučila sam da brinem sama o sebi i da cijenim svaku sitnicu. Isto tako mi je to bila odskočna daska jer sam se odmah u martu 2018. prijavila na drugu razmjenu u Halleu, gdje se trenutno nalazim.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost, da li su se nakon boravka u Njemačkoj promijenili, da li svoje buduće planove, ipak, vežeš za Bosnu i Hercegovinu?
Sada znam svoje ciljeve jasnije definisati, pogotovo sam shvatila koliko želim donijeti promjenu u svojoj državi. Moja razmjena je bila način da vidim kako funkcionišu stvari negdje drugo i kako ta znanja mogu da primijenim u Bosni. Postoji toliko šansi koje nam se pružaju u našoj državi, a ova druga po redu razmjena mi je još više ojačala želju da ne odem iz svoje države za stalno i da pokušam da izvučem najbolje iz te situacije. Svakako da planiram ostati, smatram da sam dovoljno sposobna uspjeti ovdje i vjerujem u sebe.
visoko.ba/fpnmladi.wordpress.com