Alihodžić iz Dubaija: Savić i ja smo zenička raja, uživam u radu u akademiji

Dževad Alihodžić, legendarni bh. košarkaš, nekoliko godina radi u košarkaškoj akademiji “Basicball Academy” iz Dubaija. Za portal Bhbasket prenio je dosadašnja iskustva iz države na Bliskom istoku

Gospodine Alihodžiću kakva je situacija u Ujedinjem Arapskim Emiratima zbog pandemije koronavirusa?

Preduzete su mjere, kojih se pridržavamo. Dane provodim u karanteni, zatvoreni su vrtići i škole. Odem do marketa. To je kretanje za sada.

Kako je došlo do Vašeg angažmana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima?

Došao sam na poziv mog prijatelja i Zeničanina Zorana Savića koji je vlasnik košarkaške akademije. U Dubaiju živim pet godina. Bio mi je izazov da dođem, mogu reći da sam ispunjen radom u Akademiji.

Koja je Vaša funkcija u Akademiji?

Sada sam GM, ali uvijek, po potrebi, tu sam da uskočim na teren i odradim trening kada god to zatreba.

Kako ste se snašli u administrativnom dijelu organizacije?

Radim najbolje što mogu. Obzirom na to da sam magistrirao menadžement u sportu, želim stečeno znanje primijeniti u ovom poslu

Koliko članova ima akademija, i koliko trenera radi sa mladim igračima?

Imamo 300 djece i 10 trenera koji rade sa svim uzrastima. Pored Dubaija, radimo i u Abu Dhabiju.

Da li su Arapi zainteresovani za košarku?

Zainteresovanost postoji. Sarađujemo sa školama i univerzitetima, radimo na popularizaciji košarke. Ima i kod nas domaćih polaznika, ipak većim dijelom su djeca stranaca kao i ljudi sa naših prostora.

Kako ste se adaptirali na novu sredinu?

Normalno da je u početku bilo teško. Drugi svijet, klimatski uslovi i način života. S vremenom sam se navikao i sada sam se potpuno adaptirao. U gradu su veći dio populacije stranci.

Zenička centarska veza Alihodžić- Savić u “pustinji” izvrsno funkcioniše.

Zoran i ja smo dugogodišnji prijatelji još iz tinejdžerskih dana Zenice. Tako da i u radu smo, mogu reći, odličan tandem.

Pratite li dešavanja u svojim bivšim klubovima Čeliku, Bosni i Ciboni?

Žao mi je zbog toga što se dešava sa mojim bivšim timovima. Sada je aktuelna kriza Cibone, a pročitao sam ako grad ne pomogne, da se ne zna da li će klub funkcionisati. Tuga! U Bosni problem traje godinama i stvari treba mijenjati iz temelja. Čelik se bori da se napravi nešto. Teško je gledati da su ti klubovi koji su nešto značili u moje vrijeme sada na marginama. Nema zakona o sportu, ali problem je strukturalni u klubovima.

Bh. reprezentacija je otvorila kvalifikacije sa utakmicama protiv Latvije i Grčke, da li ste gledali?

Gledao sam oba susreta. Nakon pobjede protiv Latvije, podlegli smo pritisku i to je razlog što smo izgubili u Tuzli, gdje bila sjajna atmosfera. Veći dio igrača prvi put se susreo sa tom vrstom pritiska i Grci su nas dobili samo zbog toga. Bosnić je trener pun energije, ima želju i znanje da prenese sve to na igrače. Važno je da su u susretima igrači izgledali svi kao jedan. To je najbitnije i rezultat će doći.

Prorade li emocije kada gledate utakmice reprezentacije?

Obavezno i teže mi je kada gledam, nego kada sam igrao. Također, sjetim se i naših utakmica kada smo mi igrali kvalifikacije, tako da svaki susret emotivno proživljavam. Mnogo sam ponosan na period koji sam proveo u reprezentaciji.

Došlo je i do promjena i Savezu. Vaš komentar?

Drago mi je da je tu Raza, jer svi znamo koliko ona znači. Svojim znanjem sigurno da može unaprijediti našu košarku. Također drago mi je da je su tu Samir i Mirza i da su se prihvatili posla u teškim okolnostima. Ako vidimo da se kod nas politika u svema pita, tada je teško i djelovati kako treba.

Kada se osvrnete na svoju igračku karijeru, da je li moglo bolje?

Moglo je bolje, ali moglo je i lošije, zadovoljan sam sa svim oni što sam napravio u karijeri. Kada vidim da me pamte ljudi, a njih ne možeš slagati, onda znam da sam nešto napravio.

Vi ste na počecima karijere nagovještavali jednu briljatnu karijeru. Na Evropskom prvenstvu za juniore 1988. godine u Vrbasu, bili ste najbolji centar, drugi strijelac iza Komazeca, i uz Danilovića udarni trio. Zadar i Partizan su pružili punu podršku Komazecu, odnosno Daniloviću u daljem razvoju. Čini se da je Bosna to Vama uskratila poslije Evropskog prvenstva?

Jeste, nisam dobio priliku kakvu sam trebao dobiti nakon prvenstva. To je bio i glavni razlog što sam otišao iz Bosne. Nisam samo ja bio u pitanju, bilo je tu još mladih igrača poput Dobraša i Alibegovića koji su otišli, a Bosna nije znala to iskoristiti. Međutim, bilo i prošlo. Ne žalim ni za čim. Kao što sam rekao, ispunjen sam igračkom karijerom i poslom koji sada radim.

Alihodžić je u Dubaiju sa suprugom Amrom. Mlađa kćerka Adna je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje igra odbojku i studira, dok je starija kćerka Asija na masteru u Budimpešti. Inače, pored Čelika, Bosne, Cibone, Zagreba i Osijeka, Alihodžića je u inostranstvu nastupao još i za: Űlker, Sccafati, Strasbourg i Sankt Petersborug.

Sa kadetskom selekcijom Jugoslavije bio je prvak Evrope 1985. godine, dok je sa juniorima postao evropski šampion 1988. godine.

visoko.ba/zenicablog.com/bhbasket.ba