Dok mi, grlato i obilato, mjerimo etnički sastav krvnih zrnaca ovdašnjih pisaca, svojatamo ih i ne čitamo, do tada nam Azerbejdžan obnavlja kuću Branka Ćopića.
Mi nećemo!
Kroz porušene zidove kuće u Hašanima godinama zuji promaja.
I ne može nam ništa.
Bolje da je ne kreče.
Jer Branku je svejedno, on bi danas i iz ovakve ruševne bez problema izmaštao Baštu sljezove boje, Malu iz Bosanske Krupe, Nikoletinu …
A mi nesrećnici nismo znali ništa drugo do da je zapišamo!
“…Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojm rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim djecačima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubljeg srca.Prije nego što me odvedu, žurim da ispričam bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijalu u srce još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, životvoran i neuništiv” …
Žali bože sjemena Branko, svakog nama poklonjenog slova, jebiga, zasrali smo, uništili smo neuništivo, ali ti odveć znaš nas …. jebo ti nas.
Sramota, rođaci
Branko Ćopić, jedan od najplodnijih i najpopularnijih pisaca poslije Drugog svjetskog rata, izvršio je samoubistvo. Humorista, autor rodoljubive i dječije poezije, Ćopić se smatra nastavljačem tradicije seoske pripovijetke srpskog realizma Kočića, Ćorovića i Veselinovića (“Pod Grmečem”, “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, “Gluvi barut”, “Osma ofanziva”, “Bašta sljezove boje”).
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.