Od “Vještica iz Eastwicka” do trilogije i dugoočekivanog nastavka “Pobješnjelog Maxa”, filmovi australskog reditelja Georga Millera magnet su koji usisava gledatelje u kino dvorane. U pravilu su uvijek ispred svog vremena, a njegovu novu vizuelnu čaroliju upravo smo pogledali.
Bajkovita romansa iz hotelske sobe u Istanbulu, bio bi najkraći opis “Tri hiljade godina čežnje”, ali opet i nedovoljan da predstavi film koji pokazuje bolju stranu CGI-ja i najbolje trenutke glumačkog talenta vodećih britanskih glumaca današnjice, Tilde Swinton i Idrisa Elbe. Londončanka oprobana u ekscentričnim ulogama (“Okja”, “Only Lovers Left Alive”, “Grand Budapest Hotel”) i Londončanin o kojem se dugo spekuliralo kao o novom crnom Bondu, oživjeli su kratku priču iz 1994. “The Djinn in the Nightingale's Eye” engleskog pisca A.S. Byatta i potvrdili Millerov status, kako to kritičari vole reći, divljeg genija pop kinematografije.
Film je predstavljen ove godine u Cannesu. Swinton glumi Alitheu Binnie, naratologinju čiji se poslovni život svodi na kongrese i predavanja o egzotičnom svijetu mitova i ostalih prekrasnih priča koje su stvorili najveći umovi čovječanstva. Njeno putovanje u Istanbul i kupovina neobične bočice na bazaru, oslobodit će duha iz boce i čudne vizije. Džin u ovom slučaju predstavlja biće koje je (po islamskom vjerovanju) nastalo od vatre, a posjeduju slobodnu volju da biraju između ispravnog i pogrešnog. Ljubav je jedina iluzija koja vrijedi, ali samo poželi želju
Nije šala. Alithea (Tilda Swinton), emocionalno usamljena žena u svojim najboljim godinama, nakon kupovine suvenira na impresivnoj istanbulskoj tržnici, pokuša oprati bočicu od plavog stakla u hotelskoj kupaonici. Kada otvori čep, prostoriju ispuni ogromno tijelo The Djinna (Idris Elba). On ima zašiljene uši i tijelo od struka naniže prekriveno nekim čudnim ljuskama poput gmaza. Nemogućnost komunikacije ipak omogućava Alitheino poznavanje starogrčkog jezika, pa prvobitni šok nestaje.
Džin je u bočici bio zarobljen hiljadama godina, a na samom početku njihovog poznanstva, odmah se realizira poznata praksa iz priče o Aladinu. Džin joj nudi tri želje u zamjenu za slobodu, ali na putu realizacije tog sporazuma dvije su prepreke. Alithea sumnja da je on stvaran i misli da je “sišla s uma”, a i da je stvaran, ona je poznavateljica priča i mitologije i zna kako završavaju sve upozoravajuće priče i željama.
Džinn se zalaže za sebe pričajući svojoj novoj cimerici fantastične priče o svojoj prošlosti. Njegove priče su zapravo putovanje kroz historijski kontekst Bliskog istoka, koji predstavlja neke od njegovih najslavnijih ličnosti, poput kralja Solomona, kraljice od Sabe, ali i okrutnog sultana Murata IV. Na kraju, Alithea ipak potpada pod njegov šarm i moći pa poželi želju koja ih oboje iznenadi.
“Tri hiljade godina čežnje” svoje bajkovite scene iznosi na razini spektakla, koji se ne može opisati riječima i naprosto se mora vidjeti. To je ona poznata Millerova zaluđenost kostimima, maskama i raskošnom scenografijom. Milleru ne nedostaje ironije, pa ljudske postupke često komentira kroz isticanje najprizemnijih poriva i slabosti. Kraljica od Sabe depilirala je noge kada bi se zaljubila, a jedan sultanov nasljednik imao je fetiš na bolesno debele žene. Kada gledatelj biva umoran od slika koje ga zapljuskuju s ekrana (pogotovo ako odabere kino kao mjesto gledanja filma), Miller ga vraća u stvarnost, hotelsku sobu gdje dvoje ljudi u bademantilima filozofiraju o ljubavi, želji i ostalim tajnama univerzuma. To je sve ono što su mnogi opisivali kroz historiju, ali rijeki suštinski i dokučili.
Nisu baš svi oduševljeni filmom, pa ovaj vizuelni spektakl nazivaju frenetičnim nadraživanjem retine, a neki su duhovito iskomentirali da bi džin trebalo da se uhvati tonika i ničeg više. Svaka preintenzivna, nadnaravna priča kao iz “Hiljadu i jedne noći, završava paralizom dvoje likova u hotelskoj sobi, s pogledom na prekrasnu Aja Sofiju i Bosfor. U opaskama kritike i publike ima istine. Film gledatelja ostavlja u stanju blage iscrpljenosti, ali i s potpuno novim iskustvom. Bajke ćete sigurno početi doživljavati drugačije, a izvedbe Tilde Swinton i Idrisa Elbe nisu nešto što bi trebalo propustiti.
A da, tu je i ona poznata lekcija o tome kako se trebamo čuvati onog što želimo, jer nam se to možda i ostvari.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.