Ahmed Burić: Melanija i pokemoni

U svijetu u kojem Trumpovi vode najveću velesilu, sasvim je očekivano da ljudi hvataju Pokemone. Idiotsko za banalno.

– Esselamu alejkum, kćeri Melanija.

– Alejkumu selam, efendija.

– Šta to radiš?

– Evo, efendija, fatam ove Pokemone.

– Aferim, kćeri, fataj vala. Samo nemoj kod mene u džamiji u dvorištu, vidjeće druga djeca, pa ko bi onda to saulis’o.

Dok Svijet bezglavim sprintom juri u beskonačno duboku rupu kojoj se izlaz ne vidi, pade na pamet gore navedena situacija. Koju je za, recimo, dvije godine sasvim realno očekivati. Donald Trump pobijedi na izborima, njegova žena Melania, inače dizajnerica nakita (kakva bi se ovdje jezička bravura dala izvesti!?) rođena u je Novom Mestu, gradiću koji je na neki način ispao moj drugi dom u posljednjih nekoliko godina.

Inače, njezini su živjeli u Sevnici, nekad SFRJ, danas naravno Republika Slovenija, a očekivano je da ona postane prva dama. I tako, malo – pomalo, bivajući predsjednikom Trump smekša svoje stavove prema muslimanima i općenito useljeničkoj bagri svih vrsta, a neko od savjetnika se sjeti da bi predsjednik trebao posjetiti i neku zemlju, odnosno grad, gdje su takvi-kakvi muslimani većina. Neko pametan se sjeti da su Sjedinjene Američke Države nekada davno prekinule ovdašnji rat i kaže:

– Baznia!

Mellanie se trzne i sjeti da je jednom čula to ime

– Of, course, Baznia. It would be gorgeus to go there.

Rečeno, učinjeno. Za američkog predsjednika i njegovu ženu takve su želje prdimahovina, Melania se sjeti kad je birvaktile bila manekenka Lisce, firme koja je prva proizvodila seksi donje rublje u Jugoslaviji, obnovi malo ono časova srpskohrvatskog što je imala u srednjoj tekstilnoj u Sevnici, i eto je. Zlobnici bi rekli da ni engleski ne govori bolje – ima onaj tvrdi slovenski naglasak koji ne stoji čak ni Radi Šerbedžiji, kad ublockbusterima igra ruske pravoslavno-vaseljenske fanatike skrojene po modelu Vuka Draškovića.

Elem, Melania je svoj najnoviji skandal izazvala na nacionalnoj konvenciji Republikanske stranke. Ljudi su, naime,  skontali, da je u velikoj mjeri pođonila govor Michelle Obama iz 2008, i mediji su, ono što se kaže,  ispalili, ali sad je džaba.

Dovedene do (demokratskog) apsurda, predsjedničke i ostale kampanje ostavljaju mogućnost da baš svako može reći šta hoće. I zato ne snositi nikakve konsekvence. Iako se muška i ženska pamet valoriziraju na različite načine,  Pogrešno bi bilo misliti i da je Melania, poput svog muža – na granici retardacije. Oni koji je znaju kažu da dosta dobro govori italijanski, pa i francuski, te da često predbacuje svom mužu njegovu megalomaniju i kič. Ipak, žena mu je, pa joj se valja – ponašati.

Ovaj svijet prošao je tačku falsifikata onog trenutka kad je postalo dozvoljeno ratovati zbog profita, a opravdavati se uvođenjem demokratije. Svejedno zovete li se Melanija, ili Michelle. Ili Theresa. Ili Reccep. Ili Bakir. Ili Milorad.

Sve što kažete unaprijed je potrošeno, odnosno besmisleno, jer se na terenu već dogodilo nešto što unaprijed poništava odgovornost za bilo šta što ste obećali. I nije važno ni hoćete li to ispuniti.

Melania Trump je sposobna i samosvjesna žena. Svoje je slovensko prezime Knavs, zamijenila za germansku verziju Knauss, čim je zatrebalo. Udala se za 24 godine starijeg bogataša, i postala njegova, zvanično treća, a nezvanično ko zna koja žena i odmah je zgrabila šansu. Sinu je dala ime Baron, i instistirala je da nauči maternji, slovenski jezik. Ima, vjerovatno, još toliko toga što bi se dalo reći u njezinu pohvalu. Čak i ako zažmirimo na to da ima sve albume Plavog orkestra, koji je slušala kao djevojka, njezin je životni put apsolutno kredibilan u vremenu u kojem živi.

Učinila je, apsolutno, sve za svoj novi identitet i američki pasoš (to je pitanje koje je, izgleda, “češe”, pa stalno ponavlja da ga je stekla legalnim putem), ali će, eto, ostati upamćena kao plagijatorica govora žene koja je to bila prije nje. I kao njegova žena.

Za plagijat, kao i za mnoge druge stvari, ona neće odgovarati, ali to više nikome nije ni važno. Važno je da se ispune procedure, da se konvencije održe, i da mediji uredno izvijeste kako je ukrala govor. I šta? Ništa. Ovo je svijet u kojem je (politička) pljačka odavno legalizirana. A oni poput Trumpova, koji su odlučili da budu novi Kennedyjevi –pa se tako slikaju  i reklamiraju – u takvom svijetu prolaze najbolje.

Ostali, pak, igraju Pokemone. Prijatelj iz reklamne industrije kaže da ćemo taj dan kad se ukazala Nintendova aplikacija upisati u povijest kao tačku kad se trajno promijenioadvertising. Moguće, jer milioni ljudi više ne gledaju u prazan mobitel, nego im je smisao života odjednom dobio novu dimenziju. Od Gruda do Gvatemale i od Soluna do Salt Lake Cityja, staro i mlado luduje, i hvata junake crtića, izvrćući na glavu sve ono što smo mislili da smo o životu dosad znali. U svijetu u kojem je Donald Trump skoro viđeni predsjednik jedine velesile na svijetu, sasvim je normalno da je glavna ljudska zanimacija “hvatanje” Pokemona. Idiotizam za banalnost. Fer trgovina.

A šta s nama koji ne bismo tako? Ništa, najviše što možemo jeste da budemo kaoMelania. Da shvatimo šta je život na vrijeme, Što se, pak, onoga što ovo piše tiče, jedina Pravda bi mogla biti to da napravi neka teatarska verzija Pokemona: u kojima bi građani imali neke toljage kojima bi hvatali žive Pokemone – kandidate na predstojećim izborima. Teško bi mi palo da i neki od mojih prijatelja na tim listama zaradi čvorugu, ali priznajte da se od nečega mora početi.

Od svog (džamijskog) dvorišta. Ili od Melanije Trump. Svejedno.