Aerodromi Trebinje, Željava, Visoko: Neki avioni nikada ne polete

PREDIZBORNE LAŽI Šta su sve obećavali predstavnici vlasti u borbi za opstanak na državnim jaslama

Da je ostvareno i 30 posto najavljenih grandioznih projekata, izgrađeno aerodroma, naselja, autoputeva, željeznica, Bosna i Hercegovina bi danas sigurno bila mala Švicarska

Autor: E. TRAKO – G. DAKIĆ – avaz

Sve kreće mjesecima prije izbora, bilo lokalnih ili općih, svejedno je. Obećavaju se kule i gradovi, lideri političkih stranaka na vlasti već treću deceniju pričaju iste priče, mažu oči naivnima, a za pobrojati sve šta su slagali od 1996. do sada trebao bi cijeli tom Miroslava Krleže, u koji bi stali dijelovi  „sabranih djela bh. političara“.

Pojeo vuk magarca

Da je ostvareno i 30 posto najavljivanih grandioznih projekata, izgrađeno aerodroma, naselja, autoputeva, željeznica, Bosna i Hercegovina bi danas sigurno bila mala Švicarska.

Ni aerodroma, ni naselja, ni gradova, ni stida, ni obraza političara. Pojeo vuk magarca. Tako i ove godine slušamo kako će nam napraviti i kule i gradove, i slušat ćemo sve do izborne noći.

Potvrđuje to i posljednji govor Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i predsjednika SDA, koji je u srijedu na otvaranju „Sarajevo Business Foruma“ ponovo pričao bajke.

– Želimo graditi i aerodrom u Bihaću, u našoj lijepoj Krajini, koju mnogi zbog njene ljepote i velikih turističkih potencijala zovu i dženetom na zemlji – izrekao je Izetbegović i ne trepnuvši.

Kao i godinama do sada, od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa vrte se priče o aerodromu u Golubiću kod Bihaća, obnovi aerodroma Željava, pa aerodroma u Ćoralićima. A Krajina je i dan-danas među najzapostavljenijim dijelovima BiH.

Ni željeznice, ni brze ceste, ali nije mrsko vlastodršcima pred svake izbore provozati se pet-šest sati, koliko traje vožnja od Sarajeva do Bihaća, i otud dati nova/stara megalomanska obećanja i to ne samo kamiona nego i – aviona.

A tek avioni, kamioni i aerodrom u Visokom… Podsjećanja radi, odlukom ratnih članova Predsjedništva BiH 1994. godine u tom mjestu, udaljenom dvadesetak kilometara od Sarajeva, počela je gradnja aerodroma. Zbog nepoznanica koliko je i čijeg novca uloženo, gradnja je davno stala. Ono što se zna jeste da je većinski vlasnik Bosanska investiciona organizacija na čijem je čelu Hasan Čengić, koji je visočkoj općini, kao manjinskom vlasniku, na teret ostavio samo dugove prema građanima kojima je mimo njihove volje i znanja zemlja oduzeta za tobožnju gradnju aerodroma.

Primjeri u RS

Ništa drugačije nije bilo svih ovih godina ni u Republici Srpskoj, u kojoj se aerodrom u Trebinju „gradi” već više od deceniju.

Vlada RS je u maju 2007. usvojila studiju izvodljivosti za izgradnju međunarodnog aerodroma na Zupcima kod Trebinja. Predviđeno je da izgradnja aerodroma traje četiri godine i da pista bude dugačka 3.000 metara. U novembru 2009. godine odobreno je 1,6 miliona maraka za trebinjski aerodrom, a cijela investicija je trebala koštati najmanje 150 miliona KM. U nekoliko navrata je najavljeno da bi kapacitet aerodroma u prvoj fazi bio 250.000 putnika godišnje, u drugoj 500.000, a u trećoj i konačnoj fazi iznosio bi milion putnika na godišnjom nivou. Vlasti su najavljivale i da će otvaranjem aerodroma u Trebinju biti zaposleno 400 radnika.

I ovaj aerodrom danas je ono što je bio i 2007. godine – pusta poljana.

Prije osam godina Dodik je prvi put najavio i megalomanski projekt izgradnje ekskluzivnog skijališta „Turistički centar Klekovača“ kod Drinića, čija će izgradnja biti završena za 12 godina i biti jedan od najreprezentativnijih turističkih centara ovog dijela Evrope te da će u njega biti uloženo 338 miliona eura. Centar je trebao raspolagati sa 47 staza ukupne dužine 66,5 kilometara, 17 žičara i ski-liftova, a kapacitet prijevoza bio bi 10.000 skijaša istovremeno. Trebao je tu niknuti i poligon za bordere, zatim odmorište i zabavište na otvorenom tokom cijele godine i kompleks s deset hotela…

Umjesto svega toga, od 2010. do sada izgrađene su samo dvije automatske meteorološke stanice na Kozilama i Smrčevoj poljani.

Nakon SBiH-ovih energetskih projekata, SDA-ov „Buroj City“ ponio epitet laž stoljeća   

Mnogi pamte koliko su, dok nisu otpuhani s vlasti prije desetak godina, Haris Silajdžić i njegov ministar Vahid Hećo, sa svojom Strankom za BiH obećavali do tada neviđene investicije u elektroenergetski sektor vrijedne, tobože, sedam milijardi maraka, uz zapošljavanje 50.000 radnika.

I danas, kada ga novinari upitaju, Silajdžić skoro plačući priča o sedam milijardi, a nakon njegovih energetskih projekata, epitet „laž stoljeća” odnedavno je ponio SDA-ov „Buroj City“ u Prečkom polju u općini Trnovo, nadomak Sarajeva.

– Prema našem planu, gradit će se 300 vila, četiri hotela, restorani, fontane… Sve će to biti smješteno u centru kompleksa i završeno do 2020. godine – govorio je 17. septembra 2016. godine Ismail Ahmed, izvršni direktor kompanije „Buroj International Group“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Danas u Prečkom polju „na gradilištu“, osim stada ovaca, nema ništa.

Tramvaj u Bijeljini

U predizbornoj kampanji 2008. godine velika bitka za mjesto gradonačelnika vođena je u Bijeljini između Gavrila Bobara (SNSD) i Miće Mićića (SDS). Bobar je tada obećao da će u Bijeljini izgraditi tramvajske šine kojim bi vozili najsavremeniji tramvaji. Pruga duga 34 kilometra trebala je povezati Dvorove sa Janjom, a čitav projekt je bio vrijedan 50 miliona KM. Da bi pretekao Bobara, Mićić je obećao izgraditi metro.  

Metro u Drvaru i lažna tvornica cipela

Jedno od najnevjerovatnijih obećanja bilo je i ono iz Drvara 2014. godine kada je Nikola Špirić (SNSD), rođeni Drvarčanin, obećao izgraditi metro u ovom, danas potpuno zaboravljenom gradiću.

Iste te godine, da se što uvjerljivije narodu zamažu oči, obećano je i otvaranje tvornice cipela te zapošljavanje stotinjak ljudi. Čak su bili dovezeni i kamioni s mašinama.

Prvo jutro nakon izbora kamioni s mašinama su napustili ovaj grad i nikad ih više niko nije vidio.