Novi mediji i društvene mreže imaju sve veću snagu i sve češće se koriste za pokretanje priča koje su važne za građane, a u tradicionalnim medijima ne mogu da dobiju prostor, poručeno je na radionici „Istraživačko novinarstvo i budućnost novih medija“, koja je održana u Banjaluci u organizaciji Centra za informativnu dekontaminaciju mladih iz Banjaluke.
Najbolji dokaz sve većeg uticaja novih medija je što su zahvaljujući internetu postale aktuelne mnoge teme kojima tradicionalni mediji kontrolisani od strane vlasti nisu htjeli da ustupe svoj prostor.
Zanimljivo je da teme koje najviše interesuju građane kao što su korupcija i nepotizam svoje mjesto prije nađu u novim medijima nego u javnim servisima koje građani direktno finansiraju.
Međutim i samo novinarstvo već neko vrijeme odmiče od klasičnog u smislu prenošenja informacija-od izvještača sve do posmatrača odnosno konzumenta.
Sve to postalo je dodatno vidljivo nakon proljeća 2015. godine i Festivala novinarstva u Perugi u Italiji, kada je Dan Gillmor, američki pisac i kolumnist, ekspert za digitalne medije počeo otvoreno govoriti da novinari trebaju biti aktivisti.
Fenomen aktivističkih medija stigao je i u Bosnu i Hercegovinu. Bolje rečeno, neki aktivisti u BiH postali su novinari. Pojedini mediji pak svjesno su prelazili granicu klasične novinarske forme te tako postajali aktivni učesnici pojedinih događaja. Sve ovo naglašenije je i izražajnije pojavom društvenih mreža i pametnih telefona, gdje dolazi do stvaranja posebnog „oblika“ novinarstva – tzv „građanskog novinarstva“. „Građansko novinarstvo“ uvodi konzumenta informacije u sam događaj, svaki čovjek sa dobrim mobilnim telefonom ( ali ni to nije uvijek slučaj) postaje novinar – aktivista –građanin. Ta tanka linija između profesionalnog i „građanskog“ novinarstva dovela je do ključnog pitanja – kome danas trebaji tradicionalni mediji? Kome se tradicionalni mediji obraćaju a kome narod vjeruje? Kako preživjeti novinarstvo?
Adnan Jašarspahić, vlasnik jednog od najstarijih portala u BiH visoko.ba kaže za BUKU kako je pitanje medijske slike u BiH aktuelnije danas više nego ikad: kako biti novinar u ova šugava vremena.
„Medijsku sliku u BiH trenutno vidim na način kao kada ti šaner želi prodati sliku za koju tvrdi da je ulje na platnu, a zapravo je rađena tehnikom tempere na papiru iz bloka za četvrti razred osnovne škole. Pojednostavljeno, mediji su postali PR agencije određenih skupina, da li političkih ili korporativnih. Oni pravi su u manjini, ali nadu daje to i da su vrhovi planina u manjini, s tim da se vide izdaleka“ kaže za BUKU Jašarspahić.
Ipak postoje brojni problemi kada je riječ o lokalnim medijima, za koje Jašarspahić naglašava da imaju veoma značajnu funkciju.
„ Na svaki ozbiljan lokalni medij koji je osnovan s ciljem poboljšanja života u lokalnoj zajednici na način da ukazuje onima koji gospodare javnim proračunom i koji manje više u svakoj sredini imaju odsutnost osjećaja za javni interes, pojave se najmanje tri druga instant medija finansirana od strane tri najače stranke u tom gradu. Njihov primarni zadatak je diskreditacija onih koji rade u ovom mediju koji pokušava tržišno da se nametne sa ozbiljnim i pravim pričama o istini koja se dešava u njihovim lokalnim sredinama“ naglašava naš sagovornik iz Visokog.
Puno je teže biti novinar u malom gradu nego recimo u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru
„Razlog je što su male sredine pune lokalnih šerifa spremnih da uzimaju stvar u svoje ruke i koji gospodare policijom, sudstvom i javnim sektorom. Tako da je velika hrabrost i pokušati biti nezavisni medij i novinar u maloj sredini, dok u većim sredinama još uvijek postoje mehanizmi koji kako tako štite novinarsku profesiju“ ističe on.
BUKA / Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.