Adnan Hamidović Frenkie: Počeli smo u podrumu, a onda smo obišli pola planete

902

Vjerujem da se umjetnik mora mijenjati i sa svakim novim radom sazrijevati. Pri tome ne smije izgubiti autetičnost i ono “nešto“ po čemu su ga ljudi zavoljeli, kaže Adnan Hamidović.

Za Adnana Hamidovića Frenkiea, bosanskohercegovačkog hip-hop muzičara protekla godina je bila dosta uspješna. Nastupao je sa Sarajevskom filharmonijom, učestvovao  u snimanju dokumentarnih filmova, a na kraju, kao šlag na tortu,  stigao je Reexperience, album kojim je zaokružio deset godina zaista bogate karijere.

F: Zadovoljan si onim što si ostvario u 2015. Šta dalje? Može li Frenkie više?

FRENKIE: Uvijek može više, iako je sa porodicom i očinstvom postalo teže naći slobodnog vremena za pisanje i muziku. Nekako me hip-hop i dalje privlači i tjera da radim na novim pjesmama tako da za sljedeću godinu već imamo u planu nekoliko novih projekata.

F: Iza tebe je nekoliko albuma. Mnogi smatraju da na Troyancu zvučiš najzrelije, dok si na Odličnom CD-u najagresivniji. Koji je po tebi najbolji album, a koji ti je najdraži?

FRENKIE: Složio bi se sa tom procjenom. Na prvom albumu se čuje da sam gladan i željan dokazivanja. Također se primijeti da je to urađeno na prvu i bez puno kalkulacija, dok se na Troyancu osjeti iskustvo i znanje. Zato mi je taj album najdraži i najkvalitetniji koji sam ikada napravio.

F: Sa razvojem karijere otvorio si se i prema novim muzičkim pravcima i nisi se libio eksperimentisati sa drugim žanrovima. Kako fanovi gledaju na to?

FRENKIE: Kada su u pitanju saradnje sa muzičarima iz drugih žanrova reakcije su pozitivne. S druge strane, kada su u pitanju promjene u hip-hop produkciji, odnosno pojava trap-a, tu su ipak ljudi podijeljenog mišljenja. Vjerujem da se umjetnik mora mijenjati i sa svakim novim radom sazrijevati. Pri tome ne smije izgubiti autetičnost i ono „nešto“ po čemu su ga ljudi zavoljeli. Na promjene u muzici gledam pozitivno i sasvim je logično da stvari idu u raznim pravcima. Hip-hop se konstatno nanovo rađa i ponovo izmišlja, vjerovatno će za nekoliko godina zvučati drugačije ili će se ponovo vratiti neki stari zvuk.

F: Odrastao si u Njemačkoj gdje si se i upoznao sa hip-hopom. Ima li tog utjecaja i danas u tvom radu?

FRENKIE: Ima naravno, ali ne toliko muzičkog, koliko radne etike. Uvijek govorim da me Njemačka naučila radu i disciplini, i da to nisam popirimio u godinama dok sam živio gore, vjerovatno ne bi imao ovo što imam danas.

F: Kada se van BiH spominje domaći hip-hop, obavezno ste tu Edo, ti i svakako FmJam, koji je, evo, proslavio i 16. rođendan. Koliko je taj pokret, da ga tako nazovemo, važan za tebe, ali i za hip-hop regije uopće.

FRENKIE: FmJam je temelj moje karijere. To su moji počeci, podrška, prvi snimci, nastupi i druženja. FmJam je također prva bh. hip-hop radio emisija, samim tim će uvijek biti jedan od najbitnijih faktora za bh. rep. Mislim da je u regiji također poznat. Počeli smo u podrumu, a danas smo obišli pola planete. FmJam je država!

F: Otvoren si za saradnje, naročito sa mladim hip-hoperima.  Ali, kada se prisjetiš početaka i uvjeta u kojima si radio, i kada vidiš koliko uvjeta imaju nove generacije, ulažu li mladi reperi dovoljno energije i truda u svoj razvoj?

FRENKIE: Ima ih koji se bore i trude, za njih sam siguran da će nešto ostvariti, a ima i onih koji godinama kao nešto rade, ali nikada ništa ne realiziraju. Bitno je poredati prioritete i ciljeve, šta čovjek zapravo želi. Kada poredimo uvjete nekada i sad, mislim da je danas mnogo lakše. Tu su razne internet platforme, studio ima svaki drugi muzičar, jednostavno sve je jednostavnije.

F: Svjesni smo da hip-hop nije prihvaćen, a ni plaćen u balkanskim zemljama, kao što je to slučaj, recimo, u SAD-u. Može li se živjeti od rap muzike u BiH?

FRENKIE: Naravno, ne možemo se mi mjeriti sa tržištima i državama kao što su Amerika i Njemačka, kada imamo samo tri miliona stanovnika. No, i pored svega mislim da se od muzike može živjeti, ukoliko se samo njoj posvetiš.

F: Može li se rap muzikom mijenjati stanje u zemlji. Kada ukazujete na probleme u društvu, slušaju li vas oni kojima su poruke upućene?

FRENKIE: Da bi se mijenjalo stanje u našoj zemlji potrebna nam je temeljita reforma školstva, politike, prvosuđa, zdravstva… To je dugogodišnji proces čije rezultate bi, ako reformu započnemo danas, osjetili tek za nekoliko decenija. Kada bi naš školski sistem implementirali u Japanu, i kada bi u toj državi na vlast došla generacija školovana u našem školstvu, Japan bi doživio kolaps. Mi umjesto da kopiramo stvari iz najuspješnijih zemalja upropaštavamo i ono malo što je valjalo u njemu. Tako djecu danas najviše uče religiji, naciji i geografiji koja je opet usko vezena sa historijom i nacijom. Dok smo mi djecu u školama učili da znaju sve države svijeta, njihove glavne gradove i koliko stanovnika imaju, djecu u Njemačkoj su učili da koriste mozak.