Danas je u Sarajevu promovisano preko 6.000 sudenata diplomanata i magistranata. Svečani je to trenutak koji radost donosi kako studentima tako i njihovim roditeljima, rodbini i prijateljima. Međutim, zbog dodatka diplomi koji idu uz svaku diplomu, diplomanti i magistranti bi u budućnosti mogli imati problema zbog jednog sasvim banalnog propusta.
Od početka primjene bolonjskog studija pa do danas hiljade diploma koje je Univerzitet u Sarajevu izdao, pravno su upitne iz najbanalnijeg razloga, ali razloga koji bi mnogim studentima u budućnosti mogao zagorčati život.
Obavezan dodatak diplomi je i tzv “dodatak diplomi” koji se sastoji od pet stranica. Tih pet stranica pokazuju i dokazuju koje je ocjene student postigao tokom studiranja i, što je možda još važnije, da je završio studijski program koji je propisan bolonjskim pravilima i time stekao pravo na zvanje bakaleurata, magistra ili doktora. Na stranu što je tekst ove diplome napisan samo na jednom od službenih jezika u BiH, pa ga u svijetu niko ne razumije i ne prihvata bez prijevoda.
Ozbiljan problem i nedostatak
Problem je mnogo ozbiljniji: Od šest stranica “dodatka diplomi”, samo je jedna stranica “ozvaničena” potpisima dekana fakulteta, rektora Univerziteta i pečatom Univerziteta, a sve ostale stranice su printane na običnom, papiru bez ikakve ovjere i jednostavno priheftane uz ovjerenu stranicu, koja je, usput rečeno, negdje u sredini kompleta od pet stranica.
Na ovaj način bilo ko, ko iole barata sa kompjuterom i ima kolor štampač, može sebi otprintati bilo koje ocjene i naštimati bilo koji prosjek i nanizati sebi ECTS bodova koliko mu treba.
Pored mogućnosti zloupotrebe, vlasnici diplome se suočavaju i sa drugim problemom: kako ovjeriti “dodatak diplomi”.
Kada službenici predate original i kopiju za ovjeru, ona na kopiji ovjeri samo jednu stranicu na kojoj se na originalu nalaze potpisi i pečati, a druge stranice se samo priheftaju uz ovjerenu stranicu, pa kada dođete kući ponovo možete kreirati sebi prosjek koji vam odgovara, s tom razlikom što vam više ne treba kolor printer pošto se redovno ovjeravaju crno bijele kopije.
Konkretno, Amer Mešanović, završio je prvi stepen Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, diplomirao sa ocjenom 10 i dobio “Zlatnu značku Univerziteta”. Potom je dobio od Njemačke državnu stipendiju koju daje DAD, magistrirao na Tehničkom univerzitetu u Minhenu ocjenom 1 kao najvećom ocjenom. Tokom magistarskog studija bio je stalno angažovan u jednom od razvojnih instituta Siemens u Minhenu, zbog čega mu je Siemens ponudio jedan vid stipendiranja za doktorski studij na Univerzitetu u Magdeburgu.
Amer je prihvatio ponudu, te se putem neovjerenih kopija, (diplome, priznanja, prosjeci, potvrde itd) prijavio na doktorski studij. Naime, u svijetu je uobičajena praksa da se na oglase i konkurse, kako bi vam pojednostavili a ne zakomplikovali život, prijavite i sa neovjerenim kopijama, a kasnije ako prođete, samo dostavite potrebne ovjerene dokumente. Tema doktorskog rada mu je prihvaćena, ugovor sa Siemensom je utanačen i pripremljen i preostalo je samo formalno da dostavi ovjerene kopije dokumenata.
Put bez kraja
Sve ovjerene kopije su bile prihvaćeno osim jedne – “dodatka dipolomi”. Zašto? Pa zbog svih onih sitnica koje su prethodno navedene, iz Magdeburga je vraćen dodatak diplomi uz obrazloženje da kopija nije pravno valjano ovjerena pošto moraju biti ili ovjerene sve stranice dodatka ili moraju biti neraskidivo uvezane i to uvezivanje ovjereno pečatima.
Kada je Amerov otac otišao u odgovarajuću opštinsku službu objašnjeno mu je da oni mogu samo ovjeriti onu kopiju stranice sa potpisom i pečatom te mu je “dodatak diplomi” opet ovjeren na isti način kao što je i na ovjerenoj kopiji koja je vraćena iz Magdeburga.
Putem e-maila Amer i njegov otac su pokušali Univerzitetu u Magdeburgu objasniti da ne mogu ovjeriti kopiju dodatka diplomi na način koji oni traže ali su dobili brz odgovor da kopija mora biti ovjerena na traženi način. Pokušaj da se isti dokument ovjeri kod notara propao je iz istog razloga.
Nakon pokušaja da problem riješi na fakultetu, Amerov otac je konačno uspio doći do pravne službe Univerziteta u Sarajevu.
“Poslije prvih nekoliko rečenica pravnik me prekine i kaže da je upoznat sa problemima koje pojedini studenti u inostranstvu imaju sa ovjerom dodatka diplomi i da idem u nadležnu službu i nađem gospodina i da će mi on riješiti problem. Gospodin kojeg trebam nije tu ali izlazi gospođa, koja mi objašnjava da mi ne mogu ovjeriti kopiju jer je zakonom propisano mjesto i način kako se ovjerava dodatak diplomi. Na moju opasku da su mi u pravnoj službi rekli da je to moguće, dešava se nevjerovatna stvar, prvi put od početka problema, ne dobijam uputu da ja idem dalje već ljubazna gospođa odlazi u pravnu službu i poslije nekog vremena se vraća s informacijom da je moguće dobiti ovjerenu kopiju. Treba napisati molbu navesti šta se traži, za koga se traži i zašto se traži, te priložiti kopiju. Nakon svega predajem zahtjev, i vjerovali ili ne, dobijem ovjerenu kopiju”, kazao je za Klix.ba Amerov otac Taib.
Zašto ovaj problem nije eskalirao i u BiH? Moguće i zato što se kod nas svako masovno kršenje zakona i pravnih normi postane pravilo, pa se tako i ovdje uvriježilo nepisano pravilo da se ovako ispravne ili neispravne ovjerene kopije “dodatka diplomi” prihvataju i na fakultetima i u državnim institucijama i kod prijave na posao.
