PROF. DR. ENVER IMAMOVIĆ ZA GLOBAL CIR: ‘Da nije bilo Ataturka, tog mladog oficira, danas Turske ne bi bilo ni u Maloj Aziji – postala bi plijen zapadne Evrope’

Enver Imamović, bosanskohercegovački arheolog i historičar, rođen je u Fojnici, 29. oktobra 1940. godine. Gimnaziju je završio 1960. u Sarajevu, studij arheologije završio je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1974. godine sa tezom Antički kultni i votivni spomenici na području unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije. Na katedri opće historije starog vijeka Filozofskoga fakulteta u Sarajevu biran je 1968. za asistenta, 1976. za docenta, 1979. za vanrednog i 1986. za redovnog profesora. Boravio je na specijalizaciji iz antičkih studija na Univerzitetu u Rimu, predavao je i kao gostujući profesor na univerzitetima u Kairu, Minyi, New Delhiju, Bombayu i Calcutti. Sudjelovao je u arheološkim ekspedicijama u Tibetu, Nepalu, Indiji, Tajlandu, Andama, Galapagosu i u području Amazona. U ratnim godinama 1992-95. bio je direktor Zemaljskog muzeja, a od 1995. je predsjednik Nacionalnog komiteta Međunarodnog muzejskog vijeća (ICOM) za BiH. Autor je velikog broja knjiga, naučnih članaka i publikacija koje je objavljivao u vodećim regionalnim i svjetskim časopisima.

O aktuelnim geopolitičkim previranjima na Balkanu i u svijetu, prošlosti i budućnosti govori svjetski putnik i omiljeni profesor Enver Imamović.

GLOBAL CIR: Da li je ugrožen opstanak BiH kao države nakon posljednjih dešavanja oko referenduma i obilježavanja određenih praznika, kao i reakcija koje su uslijedile nakon toga?

Ovo pitanje što se danas postavlja u našoj javnosti: ‘Šta će biti sa Bosnom? Neće biti Bosne! Gotovi smo’, takve priče postoje otkad postoji Bosna. Kao historičar uvijek ponavljam, ono što se danas dešava dešavalo je se jučer, prekjučer, otkad Bosna postoji. Samo da kažem da su na Bosni pala tri svjetska carstva – Rimsko, Tursko i Austo-Ugarsko. Znamo, dakle, šta se dešavalo. Tursko carstvo je palo onda kada su Osmanlije izgubile Bosnu, tada su izgubili najvažnije vojno i političko uporište i to je bio kraj Osmanskog carstva u Evropi. Malo nakon toga znamo da je došlo do velike bitke na Dardanelima i samo je bilo pitanje trenutka kada će evropske velesile izbaciti Tursku ne samo iz Evrope, nego i iz Male Azije.

Nažalost ovo sve što se danas dešava, svjedoci smo toga i narod trpi. Ne trpe samo Bošnjaci, nego svi u BiH. S tim da se mi trezvenije pitamo kako druga strana ne uviđa da ih sadašnji vođa Dodik obmanjuje. Pa i mala djeca znaju zbog čega to radi, zbog svojih interesa jer je protiv njega pokrenuto  nekoliko tužbi i on je svjestan da će se one aktivirati kada ode sa vlasti. Zbog toga on drži napetosti i huška, prije svega svoj narod, ali i ostale u BiH.

Ukratko, šta će se desiti sa našom Bosnom. Istina, prolazimo kroz teške trenutke,političke, ali mi u Bosni i sama Bosna, toliko je žilava da nam ništa nije mogla učiniti onolika vojna sila u ratu 92-95 u vrijeme kada nam je međunarodna zajednica uvela embargo na oružje. Šest vojski je na Bosnu tada krenulo: domaći četnici, srpski dobrovoljci, crnogorski dobrovoljci, HVO, JNA i Hrvatska vojska. Čak šta više, jedan beogradski historičar je nedavno poručio Dodiku: „Otrijeznite se, bosanska vojska bila je 15 km blizu Banje Luke i da ju nije zaustavio NATO, Banja Luka bi pala.“

Istovremeno, dok se ovo sve dešava, ohrabruju svakodnevne vijesti da naša industrija ide naprijed. Evo samo namjenska industrija bilježi ogromne skokove,  izvozi u 10 zemalja, preduzeća oživljavaju i to je ona ekonomska strana koja može biti šansa i za ovu drugu stranu u RS-u, da ih osvijesti da sami  odbace Dodika i slične političare.

Narod je naš sit svega, jedva čeka da može raditi i privređivati te živjeti od svoga rada.

GLOBAL CIR: Međutim, nisu ovo devedesete i promijenila se geopolitička situacija; imamo nešto jaču Rusiju, malo slabiju Evropu i Ameriku koju još ne možemo definisati budući da tek dolazi Trumpova administracija. Kako to može utjecati na BiH?

Tako je, imamo jaku Rusiju, ali i međunarodnu zajednicu koja „ljigavo radi“ kada je BiH u pitanju, i sve to stoji. Međutim, treba shvatiti da je 92-95 bio rat, a kako stara poslovica kaže „U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno“. Ono što je Rusija radila tokom rata u BiH, pa mi u Sarajevu koji smo bili, znamo šta su radili njihovi transporteri. Oni su otvoreno podržavali one koji su sa brda pucali na nas, i nisu nam tada ništa mogli učiniti. Sadašnja njihova politika, i Putin i Rusija, za nas ne predstavlja onu opasnost kakvu nam želi servirati Banja Luka kako bi nas zaplašila. Uostalom,  koliko Bosna ima protivnika, ima još više prijatelja.

Evo, upravo smo danas slušali na komemoraciji iranskom predsjedniku o jednom našem velikom prijatelju, a to je Iran.

Današnja situacija se apsolutno ne može porediti sa ratnom kada su bile tolike tegobe, granatiranja, pogibije civila, neimaština i bijeda. Uveden nam je embargo na uvoz oružja s kojim bismo se branili pa se snalazilo na razne načine. Hvala Bogu, sada su sasvim drugačije okolnosti. I još nešto, danas sam to vidio na Facebooku, naša dijaspora, pogotovo mladi, uznemireni paradom u Banjoj Luci izjavili su da je njih nekoliko hiljada spremno doći iz svijeta i braniti Bosnu, ako bi, nadaj Bože došlo do do najgoreg. To jeste simbolički čin, ali i realna snaga. Također imamo nove generacije, rođene devedesetih,  pune naboja s osjećajem obaveze i ljubavi da održe BiH po svaku cijenu,  i da ginu zatreba li, kao što su ginuli u ovom ratu njihovi očevi.

GLOBAL CIR: Koliko je današnja Erdoganova Turska, odnosno njena zvanična i nezvanična politika, prijatelj BiH?

Pazite, u to ne treba apsolutno uopšte sumnjati. Turska je nama prijatelj otkako postoji, ja kao historičar to znam. Mnogi govore kako je često turska politika bila dvolična. Spominju 1878. godinu kada je ona Bosnu tobože prodala Evropi, odnosno Austriji „isporučila na tanjiru“ i sl. Međutim, nije tako bilo.

Turska je u to vrijeme politički i vojno bila toliko oslabila da su je nazivali „Bolesnik sa Bosfora“. Dakle, potpuno oronula i nemoćna država koju je vrijeme već davno bilo pregazilo. Takva, morala je prihvatiti diktat Berlinskog kongresa koji su sročile onovremene evropske velesile. Oni nedovoljno upućeni u ovu problematiku spominju i to da je tajnim aneksom potpisanom između nje i Austrije dobila milione zlatnih frnaka, tobož kao kompenzaciju za ustupanje Bosne. Radi se, ustvari, o kompenzaciji za sredstva uložena tih godina u infrastrukturu (gradnja željeznice, puteva itd).

Što se tiče današnje turske politike prema Bosni, ona joj je iskren prijatelj koliko i Iran. S tim da zvanična turska politika to mora realno procjenjivati kroz svoje interese prema Evropi.Ono što je u ratu učinila i što danas čini, vidimo da BiH ima veliki oslonac u Turskoj. Svi znamo koliki je njegov doprinos razvoju i stabilizaciji BiH. Isto je činio i raniji njihov predsjednik Sulejman  Demirel. Znamo da je u jeku rata želio doći u Sarajevo, ali nije mu bio omogućen siguran prolaz. Prema tome, oko toga ne treba imati sumnju. Hvala Bogu pa imamo takvih prijatelja u svijetu.

GLOBAL CIR: Evo vidimo šta se dešava u Turskoj ovih dana. Kako vi gledate na određeni vid satanizacije Ataturka u Turskoj te uopće kakav je bio njegov historijski značaj?

Kada se traži ocjena neke historijske ličnosti od nacionalnog značaja za određeni narod uvijek se može posmatrati sa više aspekata. Uzmimo primjer našeg Tita. Evo danas, možemo svega pročitati: od najvećih hvalospjeva do najpogrdnijih ocjena.

Pa zar može biti negativna ličnost koja je spasila svoju zemlju od nestanka! Historija zna ko je Ataturk. To govore oni koji ne gledaju na Tursku sa simpatijama pa na sve načine potpiruju  snage kojima smeta galopirajući razvoj Turske. Uostalom, kroz čitavu historijuTurske, Zapad joj je bio najveći dušmanin, pored ostaloga jer je riječ o islamskoj zemlji.

Oni manje upućeni u noviju historiju Turske pitaju se koliko je Ataturk ključna ličnost za Turke? Pa zna se. Da njega nije bilo, tog mladog oficira, danas Turske ne bi bilo ni u Maloj Aziji. Ono što je on učinio, u vrijeme kada je Turska bila primjer potpuno zaostale feudalne zemlje, i to što je sa snagama koje je organizirao uspio odbaciti ujedinje evropske velesile, poduhvat je koji je u stanju izvesti samo strateg najvećeg ranga. Da nije bilo njega Turska bi postala plijen zapadne Evrope kao što je već bio slučaj sa čitavim Bliskim istokom. S te strane već je bila isplanirana njena podjela.

Spomenuo sam Tita. Pa zna se da je u Drugom svjetskom ratu stajao rame uz rame sa Staljinom, Ruzveltom i Čerčilom. Vodeći lideri svijeta došli su na njegovu sahranu, i jel’ tu treba nešto objašnjavati. Oni koji su zadojeni neofašizmom, nacizmom i vjerskim fanatizmom, lupetaju o njemu, a ne vide ono što je realno uradio. Isti je slučaj sa Ataturkom. To je historijska ‘gromada’ koju poštuju ne samo Turci.

GLOBAL CIR: Da li je opasno da se taj Ataturkov pravac Turske sada mijenja?

Sadašnja politika se ne mijenja. To su interpretacije koje mi čujemo iz zapadnih izvora.

GLOBAL CIR: Ali šta je sa promjenom Ustava?

Ustav se mora prilagođavati vremenu. Ne može se držati neki kurs u politici anakron vremenu. Mora se prilagođavati, a oni koji to rade oni su lideri zemlje i znaju šta najbolje odgovara njihovom narodu.

GLOBAL CIR: Šta se dešava sa Bliskim istokom koji nosi simbolički značaj za sve ljude svijeta, tom kolijevkom civilizacija, ali i energenata?

Politika svake zemlje i svakog vremena dirigovana je ekonomskim interesima. Mi znamo šta u tom pogledu znači Bliski Istok. Tamo je skoncentrisana većina svjetske akumulacije energenata, prije svega plina i nafte. To je jedan faktor. Drugi faktor  predstavlja Izrael i njegova politika prema okolnim narodima.

Vratimo se na trenutak opet u nedaleku prošlost. Kako god su nestankom Osmanskog carstva   onovremene svjetske sile poletjele kao lešinari da grabe ono što se može od njega ugrabiti, tako je i danas. Danas je na sceni jagma za  Bliskim  istokom. Kreatore te politike haosa vode ekonomski interesi.

Nažalost mi znamo da je običan narod žrtva toga. Svjedoci smo da je počelo od Libije. Zašto? Zato što Libija ima ogromne rezerve najkvalitetnije nafte na svijetu. Najbliža je Evropi, a to znači da je transport tih energenata izuzetno isplativ. I nije slučajnost da se s njom desilo ono što se desilo.

Onda je nastavljeno dalje preko Egipta, koji zbog određenih razloga politike Zapada nije zapaljen, da bi se nastavilo tamo gdje su procijenili da je najslabija karika i da je daleko najlakše realizirati to što su naumili, a to je uži prostor Bliskog istoka.

Za taj dio svijeta Zapad je imao razlog više da vodi onu politiku kakvu vodi. Tu je Izrael preko kojega Zapad održava konstantnu napetost u ovoj regiji i sve što se tamo dešava jeste zbog  zapadnih ekonomskih interesa.

Čitav svijet je svjedok šta se dešava s Libijom. Oboren je režim i stanard države kakav libijski narod teško da će ikada više imati. Svjetske velesile uništile su državu, frakcijama podijelili oružje i dok se oni međusobno krve,  naftu i plin crpe oni koji su ciljano doveli Libiju u to stanje. Ili spomenimo ISIL. Pa danas svi znaju šta je to i ko ga je stvorio. I oni neupućeni u svjetska dešavanja postavljaju pitanje kako to da ne napada onog kojeg bi po nekoj logici te ‘ideologije’ trebao prvog napasti, a to je Izrael.

Dakle,  sve su to intrige velesila koje, nažalost, i dan-danas kreiraju svjetsku politiku, a žrtva toga je jadni narod. I podebljavanje podjela između sunita i šiita također je djelo njihove politike. Vode se starom latinskom izrekom Divide et impera (zavadi pa vladaj). Bace između njih kost, i dok jedni druge ubijaju oni crpe naftu i  eksploatiraju druga bogatstva tih zemalja.

GLOBAL CIR: Tito je recimo bio taj treći glas između dva bloka tokom Hladnog rata. Kako vi sada gledate na ovo povampirenje fašizma na Balkanu, kome je to u interesu?

I na Balkanu su se uvijek kroz historiju prelamali interesi velikih. Njegov geostrateški položaj, vjerski i nacionalno izmiješano stanovništvo predstavlja izuzetno plodno tlo za njihovu manipulaciju. Nije bez razloga već davno nazvan ‘bure baruta’.

Zašto? Pa zato što je on u takvoj geostrateškoj poziciji  da su se preko njega prelamali interesi svih carstava. Rimsko carstvo koje je krenulo osvajati prostranstva sve do Irana, čitav svijet, krenulo je u tu misiju preko Balkana, odnosno preko naše zemlje. Osmansko carstvo je u osvajanje Evrope krenulo također preko Balkana. Strateški cilj Austrijskog carstva još od 16. stoljeća bio je prodor na Balkanski poluotok. Zna se do čega je na koncu to dovelo.

Dakle, Balkan je svojom geostrateškom pozicijom predodredio sudbinu svih njegovih naroda. A narod Balkana je konglomerat svega i svačega. Zašto to kažem?  Pa zato što nijedna velika migracija stanovništva koja se dešavala na euroazijskim prostorima nije zaobišla Balkan, tako da ovdje možete pronaći ostatke svih nacija, rasa i religija.

Zbog njegove geostrateške pozicije ni danas velike svjetske sile ne dižu ruke od Balkana. Preko njega realiziraju svoju politiku prema Evropi, Aziji i Africi. Zato je toliki njihov interes i zato je ovdje situacija kakva jest. Zato se nije ni čuditi da se ponovo povampirio nacionalizam, fašizam i svi mogući negativni trendovi, često potpirivani izvana. Takvo stanje velesilama odgovora kako bi imali alibi za još jače prisustvo na ovim prostorima.

Činjenica je da kod nas u Bosni nakon onakvih dešavanja ratnih devedesetih, pored stravičnih zločina, kada su ljudi ubijani samo što su druge vjere ili što pripadaju drugom narodu, još uvijek postoji segregacija na svim poljima. Najočitiji primjer te prakse su tzv. dvije škole pod jednim krovom. To jasno govori u kakvom smo stanju. Nije čudo da djeca ne znaju ni gdje su ni čija su. Poznat je slučaj iz jednog takvog hrvatskog odjeljenja da djeca na upit ‘Koji je  glavni grad njihove zemlje?’ odgovaraju Zagreb, a na pitanje ‘Ko nam je predsjednik’, odgovaraju Franjo Tuđman. Pa šta reći na sve to. I gdje je vlast?!

Međunarodni vlastodršci i naši domaći poslušnici su podržavatelji ovako nesređenog stanja jer i oni od toga profitiraju. U takvoj situaciji oni uvijek mogu podgrijavati tenzije, što i čine.

Svjedoci smo da se regija naoružava. Srbija iz Rusije dobija avione i tenkove, a Hrvatska iz NATO-a,  Makedonija također želi oružje. Iza toga stoje i interesi vojnih industrija pojedinih zemalja. Šta to znači i do čega može dovesti pokazuju primjeri s početka devedestih godina prošlog stoljeća. Neki međunarodni faktori uveliko su kumovali da u bivšoj Jugoslaviji dođe do rata kako bi zaraćenim stranama prodavali oružje. Kad je kroz četiri godine sve bilo razrušeno, njihovom voljom je uspostavljen mir nakon čega je uslijedila obnova porušenog i to njihovim kreditima koje neće moći vratiti ni naši prapraunuci.

I nakon svega, narod se opet nije opametio. Ponovo se raspiruje mržnja,netrpeljivost, fašizam, nacionalizam čime se priprema podloga za ponavljanje istog. Ko je odgovoran za negativni politički naboj koji  među mladim ljudima eskalira iz dana u dan? Čitav je lanac onih koji snose veliku odgovornost za ovakvo stanje, počev od roditeljskog doma, do obrazovnih i vjerskih institucija.

GLOBAL CIR: U Evropi bilježimo slične trendove, prije svega mislim na ove populističke antimigrantske pokrete?

U svim vremnenima su postojale velesile, koje se samo smjenjuju. Mi sad znamo koje su to svjetske velesile. I zašto je sada poliitički trend u Evropi i u svijetu dizanje tenzija protiv muslimana. Naprijed je bilo govora da iza toga stoji činjenica što se najveće energetske rezerve nalaze u zemljama islamskog svijeta. Velike su igre oko toga, što je pokazao slučaj Libije, Iraka itd.

Prema tome, da bi Zapad bez kontrole realizirao eksploataciju tih dobara mora se stvoriti konfuzno, odnosno ratno stanje u tim zemljama. Svjedoci smo iz dana u dan sprovođenja te politike u odnosu na islamski svijet.

GLOBAL CIR: Zar nije i sam Erdogan bio dio tog projekta tzv. ‘arapskog proljeća’ kojim je zapaljena cijela regija?

Pazite, kada o tome govorimo moramo prije svega znati da smo mi dio Evrope, a iz Evrope nama dolazi oko 90% informacija. Sad smo govorili o tome kakva je Evropa. Prema tome, ono što mi čujemo o Erdoganu, nemojte misliti da su to vjerodostojne informacije. Postoje centri fabriciranja svjetskih vijesti, a one su onakve kakve odgovaraju politici nekolicine  svjetskih moćnika.

Mi u Bosni znamo šta to znači, jer imamo iskustvo iz proteklog rata. Onaj ko je slušao srpske vijesti mogao se osvjedočiti šta znači bezočna propaganda. Dakle, ono što mi slušamo da je Erdogan učinio, rekao, da mu je politika ovakva ili onakva, treba sve primiti s puno rezerve. Takve vijesti se namjenski fabriciraju s ciljem da se okrnji ugled, ili da se uzdrma politička pozicija Erdogana, odnosno Turske. A zašto? Pa zato što im jaka Turska smeta da bi ostvarili svoje političke ciljeve u tom regionu, u čemu im smeta Erdogan. Prema tome, otvorimo malo oči i pogledajmo činjenice.

GLOBAL CIR: Šta mislite o ‘ruskom planu za Balkan’ pod nazivom B4? Da li je realan ili da li je dobar za regiju?

Analizirajući svjetsku politiku, prije svega Evrope naspram Balkanskog poluotoka, unazad nekoliko stotina godina, vidimo da su najvažniji akteri te politike bili Austro-Ugarska, Rusija i Turska. Onovremena Carska Rusija od 18. stoljeća vrši velike napore da izađe na tzv. „topla mora“, to jest da kroz Bosfoski tjesnac ili preko Balkana ostvari svoj plan. Te politike se nije nikada odrekla, ali teško da će je ikada i ostvariti. Prije svega zbog činjenice da takve, još veće interese prema Balkanu ima i Evropa s obzirom da je ovaj poluotok geografski u njenom sastavu. Naprijed je bilo govora o tome šta je svojevremeno činila Austro-Ugarska da od Turske preotme Bosnu i Hercegovinu.

Iako je Rusija svjesna da su male mogućnosti da stekne čvrste pozicije na Balkanu, vodi se politikom da tu stvara tenzije. U tom svjetlu treba gledati njenu politiku koju vodi prema Srbiji i entitetu Republici Srpskoj. U toj sredini nažalost ima još puno onih koji vjeruju da će kad-tad  Rusija ostvariti svoje političke ciljeve. Treba podsjetiti da je rijeka Drina imala historijsku ulogu već od staroga vijeka da čini prirodnu, historijsku, vjersku, nacionalnu i političku granicu između dva svijeta: „Istoka i Zapada“. Kada se dijelilo Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno, tuda je povučena granica između njih, sa posljedicama koje su i danas evidentne. Istočno od nje je pravoslavlje i čirilica, zapadno je islam, katoličanstvo i latinica. To su samo neke od karakteristika koje razgraničava ova rijeka.

Dakle, ma koliko Rusija željela da na Balkanu uspostavi jako političko prisisustvo ne može se očekivati da se to realizira. Zato čini ono što joj je preostalo a to je da stvara tenzije. U tom svjetlu treba gledati nedavnu njenu isporuku oružja Srbiji. Srbija, zemlja također s neprikrivenim političkim ambicijama na ovom prostoru, kupuje staro oružje, dok isporučilac zadovoljno trlja ruke. U takvoj situaciji i Hrvatska čini isto, zbog straha od Srbije. A BiH je između njih kao neka tampon-zona. Da su nam političari sposobniji to bi iskoristili za dobrobit svih koji u njoj žive, vodeći se onom izrekom „Dok su dvoje tuče, treći profitira“, a to znači da se okrenemo proizvodnji, odnosno ekonomskom jačanju  što bi smirilo politički naboj kod naroda.

Treba samo pogledati u malo dalju našu prošlost pa vidjeti šta je Bosna nekada bila. A bila je neuništiva kao i njen narod. Davno su putopisci rekli da je teško naći narod u Evropi koji toliko voli svoju zemlju koliko je vole njeni Bosanci. Poznato je i to da nema zemlje u Evropi koja je toliko opjevana u narodnim pjesmama koliko je Bosna opjevana.  U preko stotinu sevdalinki spominje se i veliča Bosna. Dakle, toliko narod voli svoju zemlju. To se i danas posvuda vidi. Na primjer na Facebooku gdje mladi na svaki način iskazuju svoju ljubav prema svojoj domovini,ističu njene kulturne i druge vrijednosti. To čine s ponosom. To me  kao i svakog dobronamjernog čovjeka izuzetno raduje.

Kada se govori o ljubavi Bosanaca prema svojoj zemlji treba podsjetiti da su ne jednom u teškim vremenima Bosnu sa istim elanom branile i majke, sestre i žene sa svojim očevima, braćom i muževima. To je posebno došlo do izražaja u vrijeme austrijske okupacije zemlje 1878. godine. Ima čitav popis djevojaka i majki koje su branile svoje sokake, kuće, isto kao što je u proteklom ratu to činila legendarna Fadila Žuta, nana fata Orlović i ine druge heorine. Pokazale su istu onu hrabrost i požrtvovanje kao i prije 2000 godina kada su branile  onovremenu ilirsku Bosnu od rimskih legionara.

GLOBAL CIR: Da li je naša budućnost ipak u okvirima EU i NATO-a?

Mi smo jedna mala zemljica u Evropi i, nažalost, ne možemo krenuti putem Švicarske koja je postala neutralna u sasvim drugom vremenu. S obzirom na našu geostratešku poziciju velesile su se uvijek s nama potkusurivale. Danas nemamo političara kalibra kakav je bio slavni Kulin ban.  Kada je svojevremeno Papska kurija, vodeća onovremena evropska velesila koja je imala status kakav danas imaju Ujedinjene nacije, pokrenula čitavu vojsku Evrope protiv Kulina i protiv Bosne da ovdje unište bogumile, Kulin ban se pokazao mudrim liderom. Kada su započeli pregovori oko toga Kulin je upitao zašto je pokrenuta tolika vojska i može li se to mirno riješiti. Rečeno mu je da nije pravi katolik. Ovaj je uzvratio, ako je to problem učinit ću ono kako vi kažete. Na skupu do kojeg je došlo na Bilinom polju kod Zenice zaista je sve riješeno. I šta se desilo. kada se strana vojska povukla Kulin je nastavio po starome. Novi papini pozivi da se okupi križarska vojska nisu imali odjeka i tako je Bosna za dugo vrijeme živjela u miru.

Naši bi političari trebali bolje poznavati vlastitu historiju i da im bude pouka kako se vodi trezvena politika. To je veoma značajno za zemlju i narod jer su iza nas događaji kojih se moramo stalno podsjećati. Spomenimo da je u Bosni u Drugom svjetskom ratu bilo porušeno  oko 400.000 zgrada, da je bilo preko 350.000 poginulih. Ostalo je na desetine hiljada siročadi, ali se zemlja uspjela oporaviti. Zahvaljujući Titovoj politici onovremena Jugoslavija, a u njoj BiH, izrasla je u respektabilnu zemlju, industrijski toliko jaku da smo po standardu bili na punom putu da se približimo najrazvijenijim evropskim zemljama.

GLOBAL CIR: Kakav je značaj imala Titova politika nesvrstavanja?

To je bila politika koju su prihavtile dvije trećine zemalja svijeta. Najveći broj bivših kolonija  prihvatilo je ovu Titovu politiku. Te zemlje su počele sa nacionalizacijom svojih dobara: banaka, tvornica, rudnika itd, što su do tada besplatno eksploatirale kolonijalne velesile među kojima su bile Engleska, Francuska, Belgija, Holandija itd. Politika nesvrstanih koju je predvodio Tito spasila je te zemlje od bijede. Kada je ušao u godine i  nije više mogao biti aktivan kao ranije uticaj nesvrstanih je slabio da bi se ta politika praktično ugasila njegovom smrću.

GLOBAL CIR: Da li se Jugoslavija mogla spasiti?

Nije se mogla spasiti. Tito nije imao pravog nasljednika jer se ljudi takvog kalibra ne rađaju svake godine. Proći će puno vremena da se ponovo rodi sličan lider. Podsjetimo, nakon smrti našeg velikog kralja Tvrtka smijenilo se pet kraljeva  od kojih  nijedan nije bio njegovog ranga. Trebalo je proći puno vremena da se rodi Husein-beg Gradaščević koji je poveo Bosnu putem koji smo mi ostvarili tek zaslugom naših boraca u proteklom ratu.

GLOBAL CIR: Međutim, svi imaju tu boljku da žele oponašati Tita?

Nakon Titove smrti bilo je puno onih koji su priželjkivali da zauzmu njegovo mjesto. Ambicije u tom pogledu nekih od njih bile su tolike da su u crno zavile sve narode bivše nam zajedničke zemlje. To se, međutim, u najvećoj mjeri odrazilo upravo na narode BiH, a među njima posebno na Bošnjake. Bio je to Milošević, s jedne strane te Franjo Tuđman, sa druge strane. Zna se do čega je dovela njihova politika po pitanju Bosne.

Obojica, međutim, ni po čemu nisu bili ni do koljena predsjednku Titu. Bili su toliko nerealni u svojim procjenama i zahtjevima da su doživjeli osudu cjelokupne svjetske javnosti. Za razliku od Tita koji je stajao uz bok ratnim predsjednicima iz Drugog svjetskog rata – podjednako ga je cijenio kako američki predsjednik Ruzvelt, tako i engleski predsjednik Čerčil te sovjetski predsjednik Staljin.

globalcir.com/visoko.ba