Gdje su se izgubile prave vrijednosti života, šta zapravo znači biti bogat?

Često ne vidimo što imamo i kako se prema nečemu odnosimo.
Mislimo da vrijedimo više ako imamo više. Tako gledamo svijet i ljude oko sebe. Mjerimo koliko tko vrijedi po tome koliko posjeduje stvari.
Padamo u zamku pa i sebe počinjemo tako gledati.  Žudimo za materijalnim i cijeli život nam prođe u toj žudnji, onda zastanemo, okrenemo se i vidimo da iza sebe nismo ostavili ništa, osim hrpe diploma, priznanica i naslaganih novčanica.

Shvatamo tad da smo u životu potpuno sami i da jedino ono što imamo je hrpa naslaganih papira. To u nama onda budi osjećaj manje vrijednosti.

A sve to, zašto? Gdje je ono što nas u potpunosti čini sretnima, gdje smo se izgubili i u kojem trenutku smo prave vrijednosti života ostavili?

Zapitajmo se… Možda nam dječak iz ove priče može dati odgovor jesmo li bogati ili siromašni?

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima.
Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveo je tu dva dana.

Na povratku do kuće otac upita sina da li je sad shvatio što znači biti bogat?

Dječak odgovori: “Tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene, vidio sam da mi imamo jednog psa a oni imaju četiri; mi imamo lijep bazen pred našom kućom, a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona teče; mi imamo stakleni krov, a oni imaju nebo i mjesec i zvijezde; mi imamo krasno dvorište s velikim vrtom, a oni iza kuće imaju čitavu šumu.”

I dok je sve to sin govorio, otac ostade bez riječi od zaprepaštenja.

Na kraju još sin doda: “Hvala ti tata, što si mi pokazao koliko smo mi siromašni!”