Ah, “Dookie”, dragi moj “Dookie”…
Teško da itko može zaboraviti stihove “Do you have the time to listen to me whine” i onaj ludi plavo bijeli stratocaster od Billya Joea Armstronga. Bila je to preteča svih pop-punk bendova i njihove zaigranosti, ali i preteča svemu što se nakon toga događalo s mašinerijom Green Day.
Čak 12 (slovima: dvanaest!) albuma (računajući i onaj prenakrcani projekt zvan trilogija “Uno“, “Dos” i “Tre” doveli su do faze u kojoj, baš kao i Hladno pivo u Hrvatskoj, Green Day teško možemo stavljati među punk bendove (i opet kao i kod naših prvaka, teško da smo ikada i mogli).
Od 2012. godine, kada smo svjedočili zasićenom bendu s definitivno premalo konkretnih ideja za tri albuma, Billy Joe uspio je popizditi na pozornici nekakvog komercijalnog festivala (s apsolutnim pravom), ali su njihovi glasnogovornici ipak iskoristili priliku da ga smjeste u kliniku za odvikavanje od cuge i pilula za spavanje. Vrijeme je sazrjelo i Green Day su se vratili albumom mrvicu pretencioznog naziva, ali definitivno najkoncentriranijim i najbombastičnijim izdanjem u podosta vremena.
“Revolution Radio” je jednostavno logičan album koji je poslovno vjerojatno imao samo jedan cilj – kreirati tipičnu Green Day ploču! Malo borbe s američkom zbiljom, red brzih veselih plesnih rock stvarčica punkerskog tempa i red grandioznih nasljednika pop laganice “Wake Me Up When September Ends”.
Još jednom su koncentrirani na hitoidnost i slušljivost. “Bang Bang” je podsjetnik na “American Idiot” dane i brzinom i temom (kultura masovnih pucnjavi u kombinaciji s pažnje žednim društvenim mrežama), “Outlaws” je, kako sami kažu, lagani sneni i pjevni nastavak na temu iz “Christie Road” kada su krali upaljače iz okolnih autiju, a na “Bouncing Off The Wall” samo su dali priliku da se opet čuje zaigrani uzvik “Hey Hey!”
Ona na koju se aludiralo mega-hitoidnošću je vjerojatno nova himna mlađe generacije njihovih fanova – novi singl “Still Breathing“. Duboke riječi i pop pristupačnost za apsolutno svaki najkomercijalniji radio ovog svijeta.
Pored nje, rijetko koja može biti toliko dostupna širokim masama, ali fanovi bi trebali biti zadovoljni i s “Too Dumb To Die“, kvazi-buntovnim uzvikom “Fuck you I'm from Oakland” na “Youngblood” i posebno s brzopoteznom “Forever Now“.
Vrijeme kada su svoj najpopularniji album rođendanski svirali od početka do kraja je prošlo i ovo će za Green Day sigurno biti dobar impuls nove snage (a vjerojatno i pokojeg dolara). Sigurno je zabavniji od dosta toga što su snimili i sigurno je direktniji i konkretniji od svega što su snimili u zadnjem desetljeću.
Za jedan bend koji će sigurno uvijek imati svoju publiku po najplodonosnijem muzičkom teritoriju (a i šire), ovo je i više nego zadovoljavajuća kolekcija za malo svježine na koncertima, a vjerojatno i za pokoji vječni hit od kojih više neće odustajati. A ne bi ni trebali!
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.