2016. godina – godina u kojoj su populizam, post-istina i Brexit postale ključne riječi. Naravno, uz niz događaja koji su na koncu ubili vjeru Zapada u liberalno društvo. 2016. broj je koji bi ubuduće trebao značiti prekretnicu, ako ništa onda simbol toga.
Zašto bi trebao postati brojem koji će biti svrstan među one opće poznate, poput 11.9., 24/7, 360 ili možda 3.14159265359? Zašto je ova godina bila – 2016.? Mi vam nudimo 16 razloga u 2016 – drugi dio
Žena, majka, kraljica…
# 9 Chibok i Boko Haram
“Djeca ljudi nisu novac, djeca nisu odjeća koju nosite, djeca su ponos svojih roditelja“, rekao je otac jedne od oslobođenih djevojaka koje je Boko Haram držao u zatočeništvu od aprila 2014. Bila je mrkla noć kada su islamisti Boko Harama upali u školu, prerušeni u čuvare i oteli oko 250 djevojaka i djevojčica. Mjesecima je trajala borba za njihovo oslobađanje, apeli su upućivani sa svih strana. A potom su utihnuli. Nemilosrdnost islamističke grupe iz Nigerije iskazana je u više navrata na najbrutalnije načine strave i užasa. Ali, djevojčice koje su s njima nestale, uvijek su bile najočitiji primjer mržnje. One ljudske. Ostala je nepoznanica zašto su djevojke otete. Zbog toga što su kršćanke ili zbog toga što su jednostavno djevojke. Jer njihovi otmičari koji su ih držali u šumskim kampovima imali su i svoje uslove, preobratite se na islam i udajte se za nas ili postanite našim slugama. Preprodavane, silovane i mučene. Mnoge od njih postale su njihovim ženama, ako ne to onda mašinama. Mašinama za rađanje. I ništa drugo. Jednako kao i vijest o njihovom nestanku, u oktobru ove godine iznenadno je objavljeno puštanje na slobodu, njih 21. Krhke, ranjive i potpuno izgubljene, većina njih se nije izvukla. Djevojkama iz Chiboka desila se 2016.
# 10 Jemen
“Humanost ovdje više ne postoji. Svijet je zatvorio oči na ono što se ovdje dešava“, rekao je jedan humanitarac u prisustvu sedmogodišnje Inaas. Inaas želi da se vrati svojoj kući i da se igra. Ali ne. S obzirom da joj je otac poginuo, ona sada mora pomoći svojoj majci u dnevnim obavezama. Više od 10 posto izbjegličkih domova (ako se tako mogu zvati) vode žene, a njih oko tri posto su djevojčice mlađe od 18 godina. Raseljene, djevojčice Jemena ostale su bez ikakve nade u zdravo i sretno djetinjstvo, uostalom kao i sva djeca ratnih zona širom svijeta.
Ipak Inaas, kao i njene vršnjakinje u ogromnoj su opasnosti. Neimaština, tradicija ili nešto treće prisilit će ove djevojčice na udaju. I one će, baš poput djevojčica Chiboka postati mašinama. Za rađanje. Sluge prisiljene na život sa svojim napasnicima. Za razliku od nigerijskih djevojaka, one nisu otete. One su prodate. Izgubljene. Jer u zemlji gdje je porodično nasilje bilo prisutno u 92 posto domova i prije nego su sukobi počeli, mržnja prema majkama, sestrama i kćerkama samo je dobila još jači oslonac. Kobna 2016. pogodila je i žene Jemena.
# 11 Žene gerilci – FARC
„Žene su najgore. Ukoliko vas uhvate molite se da to bude muškarac gerile“, rekao je jedan vojnik specijalnih jedinica Kolumbije. Više od 40 posto gerilaca FARC-a činile su žene. Rame uz rame, dijelili su istu ideologiju sa muškarcima u 53-godišnjem ratu koji je odnio više od 220.000 života. Zvanično, rat je završen, a zbog primirja koje je ove godine potpisano, predsjedniik Kolumbije Juan Manuel Santos dobio je Nobelovu nagradu za mir.
Ali čini se da su žene gerile još sretnije. Stravičan je podatak da je 80 posto žena koje su godinama pristupale FARC-u bilo mlađe od 15 godina, te da su to uglavnom činile zbog teškog siromaštva, ali i seksualnog zlostavljanja u kući. Zlostavljanje među gerilcima je strogo zabranjeno, kao i romanse među njihovim članovima. Danas, žene gerile sanjaju. Sanjaju o tome da će nakon godina provedenih u gustim džunglama Kolumbije, konačno dobiti priliku da postanu inžinjerke, doktorice, arhitektice…šansu za bolji život. Šansu za život. Žene Kolumbije i FARC-a dobile su svoju 2016.
# 12 Kuba
Ona nije žena. Ona nije djevojčica. Ona je Majka. Zemlja. Kuba. Jedinstvena. Ova je godina Njena. Ova je godina simbol njenog oslobađanja. Ali i gubitka. Godinama smatrana prokletnicom, vješticom, Majkom svih zala, ovu je godinu dočekala sretnim vijestima, a završila tužnim. Stekla je novog, velikog prijatelja. Moćnog prijatelja. Ameriku. I više nije tako prokleta. Možda upravo zbog toga i ona izgubi svoju čarobnost. A možda i zbog toga što je Majka Kuba izgubila svog oca. Fidela. Jedna epoha je zvanično završila. Revolucija je završila. Brojne kontraverze su završile. Uprkos silnoj tugi, Majka Kuba može odahnuti. Barem na neko vrijeme. Ni Kubu nije poštedila 2016.
# 13 Majka priroda
I ona je majka. Najljepša, najveća, ali i najokrutnija od svih. U odnosu na nju, svi, apsolutno svi postajemo jako, jako mali. I ranjivi. Ni ove nas godine nije poštedila. Svog bijesa. Potresa, poplava, suše, uragana, klizišta. Na desetine hiljada poginulih, uništenih, razorenih. Njoj se nije desila 2016. Njoj se 2016. dešava već jako dugo. I da, mi smo joj glavni krivci. A kako i ne bi bili? Majka kao majka, bezuslovno nam je pružila sve svoje ljepote, resurse, sve ono što obilato koristimo. A ne dajemo ništa zauzvrat. Naprotiv, mi je kao staru i iznemoglu ostavljamo na milost i nemilost. Iskorištavamo i zlostavljamo. A ona nam potiho vraća. Tamo gdje smo najfragilniji. I ne, nije se Majki prirodi desila 2016. Ona se desila nama.
#14 Bob Dylan
„A kad bi mogli vidjeti moje misli-snove, vjerovatno bi mi glava završila na giljotini, Ali uredu je mama, to je život i život samo“, pisao je Bob Dylan u pjesmi „It's Alright, Ma (I'm Only Bleeding). Dylanova majka bila je njegova glavni oslonac, pokretač i snaga koja je od Dylana napravila vrhunskog tekstopisca i umjetnika. Umjetnika koji je ove godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Upravo je svojoj majci Betty napisao prve stihove. Nobelov komitet je u obrazloženju nagrade naveo da je Dylan nagrađen za “stvaranje novih poetskih izraza u okviru velike američke pjesničke tradicije”. Tradicije, u kojim je dobrim dijelom opjevao i Betty. Svoju majku. „Oh mother tell your children, not to do what I have done…“ e pa Bob, je učinio mnogo toga. Dobio je predsjedničku medalju slobode, 11 Grammyja, Oscara i Zlatni globus, kao i posebno priznanje Pulitzera. I eto, zapečatio sve Nobelom. Na ceremoniji se nije pojavio, a trebale su mu dvije sedmice da se uopće javi komitetu. Kako reče, ostao je bez teksta. E da, Nobelu se desio Dylan. A Dylanu se desila 2016.
#15 Hillary Clinton
U jeku izborne kampanje, društvenim mrežama se proširila fotografija, fotošopirana naravno na kojoj su Hillary i Bill mladi, nasmijani. Bill komentariše: „Misliš li da će jednog dana neko od nas dvoje ili možda oboje postati predsjednikom SAD-a?, a Hillary odgovara: „Da, to će se desiti onog dana kad Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za književnost“. Originalnost autora ove fotografije, bila bi vjerovatno još poznatija da je Hillary zaista dobila izbore (što po demokratskom principu i jeste jer, kako rekosmo u prvom dijelu osvojila je tri miliona glasova više, no, Pit i to je Amerika). Ipak, Hillary nije dobila priliku postati prvom predsjednicom SAD-a. Ženom, majkom na čelu (valjda još uvijek) najmoćnije zemlje svijeta. Klaun jeste. I Hillary zadesi 2016.
# 16 Brangelina
“Postoje momenti kada sam cool, ali oni vole da se zezaju sa mnom. Vole da me ismijavaju. Misle da sam čudna. A ja sam samo….mala mama“, govorila je Angelina Jolie u intervjuu za The Guardian. Bilo je to u neko vrijeme mirne luke, braka sa Bradom i njihovih šestero djece. „Ponekad želim samo sjediti kod kuće i raditi nešto mirnije, samo BITI u svom životu. Znate, ne pokušavati riješiti sve stvari odjednom“, govorila je tada Jolie. Suočimo se sa činjenicom, Angelina je zvijezda o kojoj se govori više nego o bilo kome drugo. Troje usvojene i troje biološke djece, ožiljci, kancer, turbulentna i kontroverzna prošlost, UN, brak, a sada i razvod od Brad Pitta. Nekada najljepši par svijeta dočekao je 2016. Još jednom postao meta medija i top vijest širom svijeta. Ne vole se, razvode se. Nisu više. Brangelina. Vrištalo je sa svih strana. Vrištalo, a onda i utihnulo.
A valjda će utihnuti i ova 2016.
visoko.ba/federalna.ba
