U decembru 1984., u vrijeme trajanja sovjetske okupacije Afganistana, Stiv Mekari, fotograf magazina Nacionalna geografija, snimio je ovu fotografiju u izbjegličkom kampu Nasir Bag. U šatoru su se nalazile djevojčice ispod 13 godina koje nisu morale nositi burku, a lica im bila otkrivena. Stiv je odmah primijetio djevojčicu i polako joj prišao, osjetivši njenu sramežljivost. Ona mu je rekla da je može fotografisati. Stiv brzo reaguje i snima legendarnu fotografiju djevojke prodornih zelenih očiju. Bio je to jedan od trenutaka koji vječito ostane u pamćenju i srcu čovjeka. U njenim očima morsko zelene boje vidjela se tragedija zemlje razorene ratom. Međutim, Stiv nije zabilježio djevojčino ime.
Njezina fotografija pojavila se na naslovnici magazina Nacionalna geografija 1985. godine pod naslovom “Afganistanska djevojka”. Lice okruženo crvenim šalom koje prodornim pogledom zelenih očiju gleda u aparat preko noći postalo je simbol sukoba u Afganistanu. Slika je postala najprepoznatljivija fotografija u istoriji magazina Nacionalna geografija. Slika je postala simbol tajanstvenosti, grubosti, ljepote, siromaštva i očaja u isto vrijeme.
Djevojka se zvala Šarbat Gula, ali to je otkriveno tek nakon 17 godina. Godinama je Stiv Mekari primao mnogo pisama u kojima se ljudi raspituju o djevojci s naslovnice. Pokušavao je pronaći djevojku, ali bez uspjeha. Gula se udala krajem osamdesetih i 1992. vratila u Afganistan, u kojem su na vlasti bili talibani. Godine 2001. godine, nakon što je njihov režim srušen, Nacionalna geografija organizovala je potragu za djevojkom. Djevojka je pronađena u zabačenoj regiji u planinama Tora Bore, a njezin identitet potvrđen biometrijskim mjerenjem – tehnologijom upoređivanja uzorka šarenice oka žive osobe i osobe s fotografije.
Živjela je u bijedi i sirotinji razorene zemlje, s mužem i troje djece, pretrpjevši smrt jednog djeteta. Nije imala nikakve škole, nije znala koliko ima godina, roditelje nikada nije upoznala, ubijeni su dok je bila beba. Sve je to ostavilo neizbrisive tragove na licu žene, razorivši njezino prelijepo djevojačko lice. Kada su je pronašli, pitali su je da li je vidjela slavnu fotografiju. Odgovorila je negativno i nije mogla shvatiti zašto je njezina slika dirnula tolike ljude, te da ne može pojmiti snagu i moć svojih očiju.
O „zelenookoj djevojci“ godinama se nije ništa čulo, a početkom novembra stigla je vijest iz Pakistana, gdje je Šarbat godinama živjela kao izbjeglica. Naime, sud u Pešavaru naredio je da, zbog posjedovanja lažne lične karte, Šarbat bude protjerana iz Pakistana i vraćena u Afganistan. Predsjednik Afganistana primio je Šarbat Gulu, rekavši kako ona predstavlja inspiraciju i nadu mnogima zbog svoje hrabrosti. Sudbina se ponovo poigrala sa Šarbat Gulom, nekada slavnom djevojčicom, koja nije bila svjesna svoje slave. Njene prodorne zelene oči izgubile su sjaj, na njenom licu ni danas nema osmijeha, kao što ga nikada nije bilo. Ostaju samo uspomene na Šarbat Gulu, kao podsjetnik na patnje koje je preživjela djevojka s najljepšim očima svijeta.
