Turbe Saračica u Visokom: Tamo gdje je zasjao nur, nikla je i Saračica

Jedna od rijetkih bosanskih čaršija koja se još uvijek može pohvaliti velikim brojem džamija i turbeta a da pritom ni ostalih bogomolja nije manjak, svakako je Visoko. Stari grad u kojem pored Travnika, kažu mnogi, miris Bosne i čaršije nikada nije izlapio. Za jedan takav ambijent zaslužno je, između ostalih, i turbe Saračica.

Ovo staro turbe smješteno je u starom djelu grada, preko puta istoimene džamije. Dijeli ih samo uska staza. Malo je to turbe, jedva 3×3 metra kvadratna. Pokriveno na četiri vode u debeloj hladovini breza. Unutrašnjost turbeta ne može se pohvaliti kojekavim arhitektonskim djelima ali i ono što ima, dovoljno je da onoga ko uđe u njega ostavi zatečenim. Ajeti o smrti izvezeni na zlatnoj čohi koji podsječaju na smrt i njenu neizbježnost, upečatljivi su pri samom ulasku u turbe. Ibrik, peškir, Kur’an i tako, uglavnom, sve ono što može krasiti ovako mjesto i davati mu poseban šarm. Ovo turbe nema hizmetičara što je uobičajeno za ostala turbeta. Članovi Islamske zajednice Visoko, svremena na vrijeme dođu pa pohizmete oko njega i to je sve. Ostali prolaznici mogu samo pokorno stajati  ispred njega i skrušeno molilti Allaha dž.š. da im u sevap i kabul upiše ono što su darivali u turbe i moliti da njima i njihovoj porodici podarii zdravlje i rahatluk.

• Obijali lopovi Saračicu nekoliko puta

Obijali su Saračicu nekoliko puta. Al’ nije se niko obogatio niti je ona osiromašila od toga. Žali Bože vrata što čafiri razvale i poštenog svjeta što se nasekira poslije toga.

• Ne zna se baš mnogo o turbetu

O ovom turbetu se ne zna baš mnogo. Nema ni zapisa koji bi posvjedočili njegovu prošlost i potvrdili priče o njumu. Neke predaje kažu da potiće ćak iz Turskog vakta. Također, oni malo stariji Visočani pričaju da je u njemu pokopana jedna djevojka. Sluškinja bila kažu kod jednog Visočkog age a mnogo čestita i valjana. A i vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna i izijetila ju je na svakom koraku.

Dalje stoji ovako. Imao je aga ljetnikovac negdje oko Fojnice. Tamo bi često išao, pogotovo kada borovnice prispiju za berbu. A kad god bi oni krenuli u Fojnicu, aginica bi obilazila sedam puta oko dvora i učila sedam puta IZA ĐAE. Eto, time ko biva zaštičivala imanje od hrsuza i drugih belaja. Jednom tako krenuli oni u Fojnicu. Kad, haman pa na pola puta aginici naumpade da je zaboravila proučiti sura. Reče tad sluškinji da se vrati i da ona to uradi umjesto nje a oni će je ko biva sačekati pored rijeke u hladovini.

Daleko jeste, još pješke se išlo, al’ šta će, ko bi smio odbiti ono što je aginica naredila. Vrati se tako djevojka bez pogovora, al’ jadnica, dok je došla do dvora, zaboravlila šta treba učito, pa umjesto IZA ĐAE, proući Fatihu sedam puta. Vratila se djevojka opet pješke gdje su je aga i aginica čekali i nastave oni put ka Fojnici. Nakon nekoliko dana koliko su proveli tamo, vrate se oni u Visoko. Kad su stigli, imaju šta i vidjeti. Sedam zidova oko dvora kroz kojih nema prolaza. Ukabulila se djevojačka dova i primile se prolivene suze. Kada aga i aginici to vidješe, zatražiše od djevojke halala. Uvidjeli su kolika je Allahova moć i da su griješili što su se loše ophodili prema sluškonji. Poslije se pričalo da je aga odmah ponudio jedne od tri svoja dvora siromašnoj djevojci pa čak i to da aga i aginica od tad služe njoj. Djevojka je to naravno odbila.

Nije se poslije nikada udala a za svoga života ostavila je u amanet da se ukopa na mjesto gdje je današnje turbe. Od njene zaostavštine izgrađena je i istoimena džamija. Mada se za ovu džamiju još priča da su je izgradili i visočki sarači, al’ ko bih to sada mogao znati.

Ubrzo po ukopu djevojke, vidjele su komšije zeleni nur kako sija iz njenog kabura. I, upravo tamo gdje zasja, niče i današnja Saračica.

Visoko.co.ba/Aura.ba