Halid Genjac, jedan od onih političkih dinosaura što se po ovdašnjim institucijama povlači decenijama, protekle je sedmice u svojstvu predsjednika Glavnog odbora SDA prezentirao izborne rezultate koje je ta stranka ostvarila na posljednjim izborima. Summa summarum, SDA je sa 317 hiljada i kusur osvojenih glasova postala ubjedljivo najjača stranka u BiH.
Istina, tu i tamo propali su njihovi kandidati za (grado)načelničke pozicije, ali je zato SDA u općinskim vijećima većinski ubjedljivo trijumfovala. Što bi rekao jedan moj prijatelj, tradicionalno nenaklonjen Izetbegovićevoj stranci – SDA nikad nije bila gora, a nikad snažnija! U koaliciji sa SBB-om i interesno motiviranim prebjezima iz drugih stranaka, SDA će uspostaviti vlast u većini lokalnih skupština u “bošnjačkom dijelu FBiH”.
S druge strane su takozvane partije ljevice koje predvodi SDP s Demokratskom frontom, Našom strankom (inače, učestalim priljepkom SDA) i Građanskim savezom. Njihovi lideri u više su navrata najavljivali postizbornu saradnju, a nešto od toga je i definitivno ostvareno. Naime, uglavnom će združeno djelovati iz opozicije jer su im zbog nedovoljnog “broja ruku” izmakle mogućnosti uspostave vlastitih većina u općinskim vijećima. Rezultati posljednjih izbora (izuzimajući nekoliko lijevih oaza poput Tuzle) ne nude naročite nade da bi se federalni dio Bosne i Hercegovine u skorije vrijeme mogao osloboditi nacionalističkog političkog jarma. Posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je HDZ “na svom terenu” odavno pomeo konkurenciju, te da na tim prostorima stranka Dragana Čovića vlada s većim apsolutizmom nego što je to nekada polazilo za rukom Savezu komunista.
I tako smo dovedeni u poziciju da nacionalne stranke vlast konzumiraju u potpunosti – od lokalnog, preko kantonalnih, entitetskog, pa sve do državnog nivoa. Međutim, upravo su rezultati takve vladavine, o čijim su katastrofalnim posljedicama ispisane hiljade kartica analitičkih tekstova, trebale biti povod i alarm za okupljanje posvađanih, razmaženo-sujetnih, lidera ljevice. Nažalost, ono što smo do sada uspjeli vidjeti iz tog “ujediniteljskog projekta” svodi se na frazeologiju i velike riječi iza kojih ne stoji ništa osim očajničke želje za vlašću i privilegijama koje ona nosi. Jer da je drugačije, valjda bi, majkamustara, od ljevičarskih lidera već ponešto doznali o vrijednostima i principima oko kojih se navodno okupljaju, a ne da neprestano svjedočimo medijskim istupima u kojim se uopšteno palamudi o svačemu nebitnom i beskorisnom. Tu još uvijek, siguran sam, nema iskrene vjere i želje za konkretnom akcijom kojom bi se barem pokušala zaustaviti nekontrolirana bahatost vlasti. Uostalom, kada već optužuju i kritikuju da se, recimo, na prste jedne ruke mogu izbrojati sjednice federalnog i državnog parlamenta u 2016. godini, zašto su onda baš svi od tih silnih ljevičara u skupštinskim klupama uredno iz budžeta naplatili svoje plate i paušale? Gdje je ona čuvena solidarnost sa sindikatima i radnicima, s onim poniženim i uvrijeđenim društvenim slojem na koji bi se socijaldemokratija morala oslanjati? Kada su, eto, lideri ovdašnje ljevice posljednji put pozvali ljude na mirne proteste kao što se to redovno dešava u zemljama bogatijim od BiH i gdje su to posljednji put stali u isti stroj sa štrajkačima i radničkom klasom, izašli na ulice, trgove, ispred vladinih institucija i opljačkanih preduzeća…? Jok, ovdašnji se ljevičari u masi osjećaju korisno samo na utakmicama fudbalske reprezentacije, od Grčke do Portugala, od Litvanije do Francuske… Kamo se patriotski putuje čarter letovima. Plaćenim iz vlastitog džepa, prethodno napunjenog izdašnom naknadom za nerad iz državnog budžeta.
visoko.ba/novi.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.