Dnevni Avaz: Rahmetli Ešref Rešo Efendira bio je jedan od posljednjih opančara u Visokom

Prije nekoliko dana jedna od najtiražnijih dnevnih novina u Bosni i Hercegovini, Dnevni Avaz, pozabavila se ponovo dešavanjima u našem gradu. Ovog puta novinari Dnevnog Avaza probudili su uspomene i emocije koje hrle na lica Visočana pri spomenu imena Ešrefa Reše Efendire, koji je bio jedan o posljednjih visočkih opančara. Rahmetli Ešref čitav svoj život posvetio je očuvanju opančarstva, zanata koji je gotovo izumro, a u nastavku vam donosimo kompletnu priču kojom se Dnevni Avaz postuhmno prisjetio još jednog velikog tradicionaliste iz Visokog.

“Prošle sedmice Visoko je ostalo bez svog posljednjeg opančara, Ešrefa Reše Efendire, čovjeka koji je svoj život posvetio ovom nekada izuzetno razvijenom zanatu, koji je vremenom skoro pa izumro. Rahmetli Rešo ovim zanatom se bavio više od 30 godina, a njegovom smrću i opančarski zanat je izgubio osobu koja se skoro do posljednjeg dana života bavila ovim, slobodno možemo reći, umjetničkim zanatom.

Prilikom jedne od posjeta Ešrefu, uspjeli smo saznati i neke tajne izrade opanaka, ali i jedan nevjerovatan podatak koji kaže da su visočki opančari za vrijeme Balkanskih ratova u kratkom periodu uspjeli izraditi čak milion pari opanaka za potrebe tadašnje vojske.

– Opančarstvo je relativno skup zanat, potrebna je kvalitetna koža koju nabavljam iz Rume u Srbiji, a nekada sam svu kožu nabavljao u visočkom Kožarsko-tekstilnom kombinatu (KTK) koji nažalost više ne radi. Koža za izradu opanaka se prvo kvasi i tako stoji 3-4 dana, nakon toga je potrebno da se osuši, a onda je spremna za rad i potreban je otprilike jedan dan za izradu jednog para opanaka. – otkrio nam je jednom prilikom Ešref.

Nekada je i potražnja za opancima bila izuzetno velika, opanak je bio jedina rasprostranjena vrsta obuće, a danas opanke najviše naručuju folklorna društva te ljudi koji opanke žele da imaju kao suvenir. Za više od 30 godina bavljenja ovim zanatom Rešini opanci su prodavani širom svijeta, a prilikom posljednje posjete Rešo nam se požalio kako se omladina ne želi baviti ovim zanatom, po kojem je Visoko nekada bilo poznato.

– Kada ljudi gledaju folklor na televiziji, neko gleda u lica igrača, neko u nošnju, a ja u stopala, jer znam da ću tamo prepoznati opanke koje sam napravio za neku od folklornih sekcija. Tada mi je srce veliko kao kuća, jer to je zaista lijep osjećaj. – pričao je Ešref Rešo Efendira, jedan od posljednjih visočkih opančara, koji nas je prije nekoliko dana zauvijek napustio.”