Da znamo, koliko ne znamo, barem malo bi se sramotili, barem neko bi javno osudio što smrad fekalija vonjem kupa legendarnog kamenog spavača.
Veliki Mak Dizdar zaključuje svoju pjesmu stihovima:
“Ima jedna modra rijeka –
Valja nama preko rijeke”
Za pretpostaviti je da nema čovjeka u Bosni i Hercegovini koji ne zna za “Modru rijeku”. Isto tako, valja znati kako u njoj Mak kazuje priču o čovjeku koji je mnoga zla počinio i da će zla i činiti ukoliko ne pređe na drugu stranu. Tako jednostavno, a tako briljantno. Svi sto znamo, zar ne.
Naravno da ne znamo!
Većina stanovništva nam je štrokava, krezava, nepismena, ljuta, do zla boga maliciozna, nekulturna, aljkava i puka intelektualna bijeda. Ono malo pri knjizi ljudi, ili je od ove “dobrote” poludjelo, ili je otišlo iz naše vukojebine.
Da znamo, koliko ne znamo, ne bi dozvolili da se u Sarajevu, glavnom gradu, plastični toaleti parkiraju pored biste našeg najvećeg pjesnika. Da znamo, koliko ne znamo, barem malo bi se sramotili, barem neko bi javno osudio što smrad fekalija vonjem kupa legendarnog kamenog spavača.
Da znamo koliko ne znamo, možda bi uklonili na kraju toi-toi, plastično carstvo govana, iz ljudske pristojnosti, iz domaćinske uljuđenosti, iz…pa ljudi smo, majku mu. Valjda.
A, slabo smo ljudi. Eto, baš u glavnom nam gradu, nestade preko noći i skulptura Isaka Samokovlije. Kome je smetao vječiti “Nosač Samuel”, pojma nema zdrava pamet.
(sad me vidiš, sad me ne vidiš)
I sve tako, pljujemo li pljujemo. Po svojoj prošlosti, ali i po sadašnjosti i bogme, po djeci nam. Mostar je uništio Brus Lija, od pasjaluka. Prije toga se riješio partizanskog groblja. Pa onda pokrenuo inicijativu za dodjelu ustaških imena ulicama. Pametno i pošteno.
A, što bi i Banjaluka zaostajala? Pazite sad, u Banjaluci su od rata, ovog zadnjeg naovamo, promijenili nazive 244 ulice. Stasao je tu raznorazni četnik. Dobio je svoju ulicu Uroš Drenović, četnički vojvoda Rade Radić, ali i Ravnogorski pokret. Kompletan. Šta fali?
Kad nema “Šehitluka” u Banjaluci, kad ih je pojelo “Banj Brdo”, red je, valjda, da gradom zagospodare kvislinške trupe odbjeglog kralja.
I malo li je? Svaki Banjalučanin, tastaturom i glasom, mišem i stasom, braniće tragičnu sudbinu “12 banjalučkih beba”. Objasniće vam kako je tih 12 beba umrlo u Banjaluci jer im nije dostavljen kiseonik u ljeto ‘92. Čitavu storiju do zadnjeg trena će argumentovano braniti narečeni stanovnik grada na Vrbasu. Braniće i nesrećni spomenik posvećen preminulim bebama. I onda će uraditi, šta?
Normalno, parkirati neku budalastu sajamsku repliku Ferarija, ne bi li se raja slikala sa mobilijarom i nepoznatim brojem “9” u pozadini. E, taj broj devet je spomenik nevino nastradalo djeci. Jadno.
(spomenik ferariju?)
Nego, šta nam je sa Partizanima, sa herojima Drugog svjetskog rata? Primjera radi, šta je sa Sutjeskom. Šta je sa spomenikom za 7000 nastradalih u najvećoj partizanskoj golgoti.
Samo malo, da konsultujem novinare. Struka je to, jebi ga, znaju bolje. A, evo šta kažu, kolege sa jednog ovdašnjeg portala :”Ipak, većini promatrača promaći će detalji na spomeniku koji, ako ih malo bolje pogledate, nevjerovatno podsjećaju na glave likova iz futurističkih animiranih filmova. Konkretno – popularnih transformersa…”
Aaaa, tako li je! To nas ingeniozne kolege obavještavaju kako je spomenik nastao 1971. godine zapravo replika holivudske akcione onanije. Jerbo, novinari su to.Samo prenose šta posmatrači vide. A, promatrači, ko posmatrači, namjesto lica heroja, vide transformerse. Kakvo vrijeme, takvi i heroji. A, bogme i novinari i posmatrači.
(transformers Sava)
I ovako bi mogli do besvijesti. Od grada do grada. Od sela do sela. Od škole do škole. Kad smo kod škola, nije zgoreg napomenuti trendisanje imenima boraca handžar divizije ili sumnjivih vjerskih likova ili klasičnih četnika. Pedagogija je to.
Moj Mehmedalija dobro si ti prošao. Mogli su te ili ukrasti ili plastični klozet ispred tebe namaketi.
A, tako nam je sve. Zdravstvo, školstvo, privreda…
Ovaj žanr spomenika i spomeničke kulture, kulture sjećanja, navijek je bio pred kraj vijesti, između sporta i vremena. Između more biti naako, i ne ide nikako. Ta i od Srebrenice i genocida napraviše marketing i sprdnju!
Ova sirotica, što je kulturom nazivamo, nije bolje niti zaslužila.
Nego, valja nama preko govana, poručio bi nam svima Mak Dizdar. Za bolje nismo!
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.