Postoji drvo sladoleda!

Postoji DRVO SLADOLEDA!
Raste u  Središnjoj i Južnoj Americi, a naziv je dobilo po mahunama velikim i do 1 metar koje sadrže slatku, sočnu bijelu pulpu teksture vate i okusa poput sladoleda od vanilije. Loša vijest je da je jedno od malobrojnih mjesta gdje rastu,  Atlantska prašuma, na rubu izumiranja.

Atlantska prašuma, smještena na atlantskoj obali Brazila intenzivno je krčena još od kolonijalnih vremena, prvenstveno radi uzgajanja šećerne trske i kafe, a kasnije još i zbog  razvoja gradova i ilegalne sječe. Prije 500 godina prekrivala je 330 miliona jutara zemlje, a danas je preostalo 12% šume,  i to uglavnom u fragmentima.
U njoj živi preko 2000 vrsta kralježnjaka, od kojih su mnoge vrste endemične i ne žive nigdje drugo na svijetu – tu spadaju i simpatični troprsti ljenivci vrste Bradypus torquatus i karizmatični lavlji tamarini, jedni od najmanjih primata na svijetu. Zajedno sa 20.000 biljnih vrsta, tu  raste i drvo sladolednih mahuna, Inga edulis . Osim što su joj plodovi ukusni slatkiši, ovo veliko drvo stvara i mnogo lišća koje sprječava eroziju tla.
Ako vas ljenivci i drvo sladoleda nisu potakli na spašavanje Atlantske prašume, sjetite se da tropske šume doslovice „jedu” ugljikov dioksid za ručak, čime stabiliziraju globalnu klimu, a i oslobađaju kisik –  bez  kojeg, naravno, ne možemo živjeti.
Ne trebate letjeti do Brazila, niti se primiti motike. Organizacija Nature Conservancy, u sklopu kampanje „Plant a Billion Trees”(Zasadimo milijardu stabala)  radila je na tome da  vrati Atlatskoj prašumi staru slavu – pokušavali su obnoviti 2.5 miliona jutara  zemlje i posaditi 1 bilion stabala do 2015. godine. Sadile su se 4 izvorne vrste stabala, među kojima je i drvo sladolednih mahuna.