Dženazu je predvodio nekadašnji reisul-ulema (1993-2012) Mustafa-ef. Cerić. Prethodno se prisutnima obratio i direktor Medrese Dženan Rezaković.

Direktor je u ime porodice i kolektiva ove škole zahvalio velikom broju prisutnih na dolasku. Među njima su bili brojni članovi rodbine, prijatelji, kolege i učenici profesora Salihspahića.

– Mi smo na ovom kraju, a i naša Medresa, u samo dva mjeseca izgubili dva naša lidera, dva krila na kojima smo letjeli i radili. To su naši hafiz Zilko-ef. Žolja, kojem smo dženazu klanjali prije tačno dva mjeseca i Džemal Salihspahić – podsjetio je direktor Rezaković.

Pored ostalog, istakao je da nije upoznao “osobu koja je više voljela živjeti, a intenzivnije se djelima pripremala za ahiret” kao što je to bio profesor Salihspahić.

Jedan od najboljih među nama

U ime svih alumnista, ali i kao Salihspahićev dugodišnji saradnik te njegov nasljednik na poziciji direktora Medrese, obratio se i Dženan Handžić, aktuelni direktor Gazi Husrev-begove biblioteke.

Handžić je obraćanje počeo ajetom kojim je mnoge od svojih javnih nastupa počinjao i profesor Salihspahić: “O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.” (El-Maide, 105.)

– Želio sam da i ovo današnje obraćanje na kojem nas je okupio bude u znaku sjećanja na njegovu brigu prema nama koju smo uvijek osjećali – istakao je Handžić.

Naglasio da je riječ o jednom od najboljih među nama.

– Danas nije dan tuge. Danas je dan ponosa. Trebamo biti ponosni što nas je Allah počastio da budemo savremenici jednog ovakvog čovjeka i da se skupa sa njim borimo za ono što zaista vrijedi. Nećemo reći da iza njega ostaje nenadoknadiva praznina, naprotiv, iza njega ostaje raskošna punina života ispunjenog smislom i dobrom usmjerenim prema čovjeku i zajednici – riječi su Handžića.

Posebno je naglasio da je Salihspahić podučavao tome da  “riječi ne vrijede ništa ako ih ne prate djela i spremnost da se lično borimo za njih.”

– Pokazao nam je da nijedna bitka nije izgubljena sve dok mi sami ne odustanemo. Pokazao nam je da nema neosvojivih tvrđava, nego samo loših osvajača. Pokazao nam je da se iskrenošću i ispravnošću motiva stiče Božije zadovoljstvo i podrška bez koje ništa nije moguće. Učio nas je da se nikada ne mirimo sa postojećim i da ne prihvatamo ništa manje od najboljeg. Učio nas je da budemo uredni, tačni i precizni. Bio je velik, ali nije bio poput velikog hrasta u čijem hladu ne raste ništa. Bio je kao obeharalo stablo u čijim plodovima, mirisu i hladu svi uživamo, čijim su grančicama okalemljena i oplemenjena mnoga stabla – kazao je Handžić.

Čovjek upornosti

Podsjetio je na njegovu ljubav prema učenicima i saradnicima, ali i strogost koja je proizilazila iz te ljubavi, posebno prema najbližim, jer mu je želja bila “da nas učini boljim.”

– A mi smo to prihvatali jer je najstroži bio prema sebi. Njegova gvozdena, skoro redovnička samodisciplina, nije mu dopuštala ni najmanje popuštanje ili slabost prema samom sebi – dodao je.

Istakao je njegovu upornost i ustrajnost, odnosno “čudesnu sposobnost da odabere cilj i da korača prema njemu bez obzira i unatoč bilo čemu što mu se ispriječi na tom putu.”

– Ostaje nam, braćo i sestre, njegov svjetlopis, tragovi svjetlosti u vremenu, prostoru, knjigama, našim dušama, u svima nama koje je dotakao svojom posebnošću. Njegov život je poziv da vjerujemo da se svijet može popraviti, da vjerujemo u dobro i da činimo dobro. Danas smo došli da iskažemo poštovanje prema našem direktoru, ali i da kažemo da smo ostali vjerni, da preuzimamo emanet brige o vrijednostima za koje se borio cijelog života – kazao je Handžić.

Radovao se ostvarenju snova

U svojstvu izaslanika reisul-uleme govorio je hafiz dr. Mensur-ef. Malkić, direktor Rijasetove Uprave za vjerske poslove, koji je Salihspahića opisao kao velikog čovjeka i vizionara.

– Njegovi vizija, plan, san i želja bili su da na ovim lijepim mjestima sagradi džamiju, medresu i u tome je, hvala Allahu, dž.š., uspio. Imao je dovoljno mudrosti, znanja, iskustva te, najvjerovatnije, iskren nijjet jer je Allah, dž.š., primio njegov trud i dao mu mogućnost da ostvari svoj plan i san te da se još za života raduje i bude zadovoljan rezultatima svoga truda i rada – kazao je Malkić.

Malkić je ukazao i na ogromno naslijeđe koje je profesor Salihspahić ostavio iza sebe kao trajno dobro: Medresu, učenike, evlade i pisani opus.

Prije obavljene dženaze, reisul-ulema Cerić je podsjetio i na svoju bliskost s profesorom Salihspahićem, posebno izvojivši vlastitu zahvalnost njemu kao njegovom hodži i učitelju. Glede toga, istakao je da je i njegov vlastiti životni uspon bio moguć upravo zahvaljujući Salihspahiću.

Naposljetku, Cerić je podsjetio i na Salihspahićevu ideju o izgradnji doma za straija lica u neporednoj  blizini Medrese, na kojoj je radio do kraja svoga života.

Stoga, bila je ovo prilika da Cerić pozove prisutne, posebno lokalno stanovništvo, na angažman u pogledu ostvarenja i te ideje profesora Salihspahića.

Također, istakao je i svoje nadanje da će se pri dušu profesora Salihspahića učiti dnevne ili sedmične hatme u Medresi.

Podsjetimo, profesor Džemal Salihspahić je na ahiret preselio u srijedu, 22. aprila. Ukop je obavljen u neposrednoj blizini medresanske džamije, a nakon toga je proučen i tevhid.

Iz biografije

Rođen je 1935. godine u Velikom Čajnu, općina Visoko. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Diplomirao je 1961. godine na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Više od 50 godina radio je u obrazovnim institucijama, kao i institucijama Islamske zajednice: Od 1961. do 1976. bio je profesor u gimnazijama u Širokom Brijegu i Zenici; od 1976. do 1980. godine bio je direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu: od 1980. do 1983. godine, radio je u Rijasetu Islamske zajednice BiH, kao osnivač i rukovodilac Službe za islamska istraživanja, dokumentaciju i statistiku; početkom akademske 1983/84. godine izabran je za sekretara Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, gdje je radio sve do aprila 1992. godine.

Uz podršku nekoliko saradnika, 6. septembra 1992., u rodnom selu, osnovao je Medresu “Osman-ef. Redžović” te obnašao dužnost direktora do 2013. godine.

Osnivač je biblioteke “Mehmed-ef. Handžić” u Čajangradu, kao i biblioteke “Muhamed Seid Serdarević”, u Zenici.

U cilju obezbjeđenja finansijskih sredstava za razvojne planove i izgradnju Medrese, 2004. godine osnovao je Fondaciju “Osman-ef. Redžović”.

Bio je veoma aktivan i kao naučni radnik i publicista. Objavio je oko 30 stručnih radova i članaka iz oblasti islamskih nauka, naše kulture i tradicije, kao i pedagoško-psiholoških i odgojno-obrazovnih pitanja vjeroučenika, muallima, bašimama i roditelja.

Među navedenim radovima, posebno mjesto zauzima knjiga “Imam – ličnost uloga i značaj”, dosada jedina knjiga na bosanskom jeziku iz pera muslimanskog autora koja se na cjelovit i multidisciplinaran način bavi imametom – pastoralnom teologijom. Objavljena su tri izdanja ovoga djela.

Dobitnik je brojnih priznanja: Plaketa Općine Visoko za životno djelo, 29. 8. 2007. godine, Zlatna povelja za izuzetan doprinos u afirmaciji Medrese, priznanje Rijaseta, 20. 6. 2010. godine, Priznanje reisul-uleme Mustafa-ef. Cerića za višegodišnji obrazovno – pedagoški rad i izuzetan doprinos razvoju, djelovanju i afirmiranju obrazovnih ustanova Islamske zajednice u BiH, 19. 10. 2012. godine; Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 29. septembra mu je dodijelio Priznanje u znak zahvalnosti za doprinos radi i afirmaciji FIN UNSA; osmog januara 2019. godine dodijeljena mu je i Plaketa za poseban doprinos afirmaciji Gazu Husrev-begove medrese u Sarajevu.

Svoja životna sjećanja zaokružio je knjigom memoara u poznim godinama, objavljenom 2024. godine pod naslovom “Moje životne dionice”.

Visoko.co.ba/Hasan Hasić/Preporod.info