Podrška nije pljesak poslije pobjede

Tek sad tri godine kasnije vidim sa kakvim sam ja budaletinama imao posla, ali kad kažem budaletinama pri tome ne mislim na stilsku figuru nego na medicinsku dijagnozu. Pratili ste svi vi koji se informišete putem lokalnih medija trogodišnje medijsko iživljavanje putem fašističkih i plaćeničkih medija spram svega što ima veze sa Visoko.co.ba, ljudima koji tu rade i njihovim porodicama. Tek sada kad je pukla tikva u SDA Visoko i kada su se pomiješali lični interesi lokalnih interesdžija jasno možemo vidjeti kakvi su to pohlepni divljaci i šta javno iznose jedni o drugima. A zamislite onda kako je to izgledalo kada su bili bar i lažno ujedinjeni pod sloganom “U jedinstvu je snaga” i kada su za izmišljenog neprijatelja imali samo Visoko.co.ba i kada su putem retardiranih novinarskih imbecila klevetali, vrijeđali i iživljavali se nad porodicama nas koji smo tada, kao i danas bili na posljednjoj liniji odbrane.? Sreća pa smo ušli u sudski proces koji će i to uz gomilu svjedoka razjasniti i na osnovu kojeg ćemo još svašta saznati i o svemu u detalje pisati.

Spas dolazi uvijek odakle se čovjek nada da će doći

Da ne odemo u patetiku i samohvališemo se kako smo prije tri godine znali da su govna zapravo ništa više nego ličnim interesom vođene fekalije koje veze sa životom nemaju, a kamo li sa idejom stranke čiji su članovi. Sjećam se da smo i tada u onim najtežim trenucima kada su nam i fizički prijetili vodili se time da ono što je od početka postavljeno nakaradno i kako ne treba, da će se samo od sebe urušiti. To se konačno i desilo, istina još i puno prije ove famozne Skupštine od 30.04., ali je sa tim datumom i zvanično potvrđeno da je sve što su vam lagali u protekle tri godine bilo ništa drugo do klasična prevara i poigravanje vašom inteligencijom.

Visine nose praznine

Poletili su visoko lokalni političarčići trčeći po aerodromima i potucajući po pragovima turskih općina ulizujući se “braći”. Hudi nisu više znali ni jesu li Erdoganovci ili Gulenovci. Išli su, prosili su, guzica je vidjela puta, slikali se, liječili komplekse iz djetinjstva, davali infantilne izjave putem plaćeničkih medija lažući svoje birače i ostatak normalnog Visokog. Obećavali su narodu da će nam Turci riješiti sve što nije Tito, Austrougari, Kraljevina Jugoslavija i svi prije njih. Voda je bila prioritet, deponija za smeće, urbanizacija, turizam … Nema kakvih tu laži nije bilo, ludilo je išlo do te mjere da se jedan najobičniji općinski činovnik koji se zove načelnikom općine poredio sa ministrom vanjskih poslova BiH. Opasne i nepromišljene su se izjave davale koje će Visokom u budućnosti donijeti trajnu štetu, tipa: “Vi ste nama donijeli Islam, a mi vama prvu pokrivenu načelnicu” … Bilo je tu svakojakog ulizivanja i ponižavanja kako Visokog tako i cijele države.

Da je bar ostvaren cilj

I nakon tri godine više od pola općine Visoko vrši nuždu u vanjskim halama i nema osnovne uslove za normalan život u 21.vijeku. A da bezobrazluk bude veći, i onaj dio gdje su se sela sama uvezala i napravila sebi vodovode Općinsko vijeće Visoko je usvojilo odluku da im i to oduzmu. Prekomjernom dozom ulizivanja na kraju smo doturčili i samim Turcima. Na kraju su nam izgradili ovaj centar u Prijekom koji će i prije nego zvanično bude otvoren sam sebi postati teret i neće se moći finansirati, ali će se uredno zvati Kulturni Centar Altindag i gordo će stajati kao simbol visočkog podaništva spram nekadašnjeg okupatora. Poletjeli su visoko 2012.godine lokalni, nedorasli, samodopadni provincijalci ne znajući da visine sa sobom nose i velike praznine.

Zar ne bi bilo ljepše i prihvatljivije: Turci u Tursku, Srbi u Srbiju, Hrvati u Hrvatsku, Bosanci u Bosnu. Ali ne može tako, lakše je biti ulizica i poltron, sa sindromom pognute glave i savijenih leđa nego onaj gordi Bosanac sa Krležinog stećka.

Mitovi i legende – Šta je Visoko nekad bilo

Taj čudni naam i potreba da se sjećamo toga šta je Visoko nekad bilo i da to prepričavamo i živimo u zabludi i pošlosti, baš kao što komšije slave poraz na Kosovu, je poseban fenomen. Pričamo tako mi dok su nam frižideri poluprazni i dok ne znamo kako platiti narednu ratu za kredit o tome kako smo u Jugoslaviji na broj stanovnika, obrnuto proporcionalno, kao Maribor imali najviše automobila po glavi stanovnika. Pri tome svjesno zanemarujući sadašnje stanje i činjenicu od preko 8.000 zvanično nezaposlenih na Birou za zapošljavanje. Ili da budemo još precizniji. Dok se ulizujemo Turcima i bacamo pod noge i ono malo ponosa i dostojanstva što nam je ostalo, zvanični podaci kažu da smo jedna od tri najsiromašnije općine u BiH. Matematika je egzaktna nauka i tu nema foliraja.

Zeničko-dobojski kanton ima prosječnu platu 725 maraka, a najviše općine Kakanj (980 marka), Breza (845 maraka), Zenica (834 marke) te Usora (730 maraka). Najmanje plate u ovom kantonu ima Visoko! Ovo je surova reala. Visoko, Doboj-Istok i Gračanice su najsiromašnije općine u državi, a to pokazuje analiza Federalnog zavoda za programiranje razvoja. I to je fakt, i možete mjesecima dovit za Erdogana od toga nafake nema. Visokom trebaju ozbiljne promjene, prvo u glavama glasača na izborima, a zatim i suštinske reforme u shvatanju funkcionisanja lokalne zajednice. Ovi su nas za tri godine uništili sa trajnim posljedicama sa namjerom da nas zavale u dodatne kredite koje će nam i vlastita djeca vraćat.

Ako Halim pobijedi nema nam hajra

Ovu sam definiciju čuo više puta otkako se SDA podijelila na dva dijela. Možda je i tačna, ali se pitam iz kakvog to hajra 90% Visočana izlazi u kojem su do sad bili, pa bi im sad nakon pobjede Zukića u unutarstranačkim izborima trebalo biti gore?

Prošli su izbori u OO SDA Visoko unaprijed izrežirani onako kako su prošli. Na sprovođenju istih mislim da bi pozavidio i sam Kim Jong Un, jer je samo još on ubjedljivije pobijedio u unutarstranačkom izboru. Šta će to sada donijeti Visokom? Ništa. Osim što će se svih 63 delegata koja su glasala “ZA” Zukića istom se sada natovariti sms porukama i pozivima, dolascima u “Avliju” i VGT Osiguranje da im ispuni obećanu kontrauslugu.

Već smo nešto slično gledali na primjeru Ahmeta Kurspahića i Muniba Alibegovića. Isključivanje iz stranke, javno sramoćenje, osvete, potreba da se stranački neistomišljenik ponizi i sve tako do septembra 2016.godine. A u tih mjesec dana do oktobra i novih Lokalnih izbora opet će nam pričati kako je u jedinstvu snaga i kako su to sudbonosni izbori za Bošnjake. Prividno će približiti stavove, izjednačiti interese, a pri tome im neće naumpasti da svoje lidere pitaju mogu li dokazati porijeklo imovine.

Gdje su pare?

Suština svega je materijalni pokretač svijeta, nama poznat kao novac. Kada smo kod toga pitanje svih pitanja Visočanima bilo koje ideologije i političkog ubjeđenja je: Gdje su pare? Nakon agresije 1995.godine imali ste apsolutnu političku i ekonomsku moć, fabrike, prijeratne firme poznate u cijeloj Jugoslaviji. Sve ste uništili, pokrali, rastalili se između sebe. Vješto se podijelili po svim strankama i još vještije do danas skrivate sav taj svoj lopovluk. Nemoguće je da za sve privatizacijske i svake druge krađe u Visokom još nikad i niko nije odgovarao. A kako da i odgovara kad bi lopov trebao da procesuira lopova. Hvataju vas uvijek na iste folove o tome kako ste kao Bošnjaci ugroženi i to u gradu gdje Srba i Hrvata gotovo da i nema. Djecu školuju ili su iškolovali izvan Visokog i dan danas troše lagano balijsko-pihtijarski ono što su pokrali, a za to vrijeme vi neprijatelje tražite tamo gdje ih nema. Pitajte ih gdje su pare iz javnih preduzeća, od poticaja, donacija, kredita … Pogledajte njuške tih balijskih pihtijara i sjetite se ko su i šta su bili prije rata, a šta imaju sad, dok vam tetke, amidžince i dajdžince ne mogu da ostvare pravo na penziju, a zvanična vlast ide da prosi po Turskoj. I još će vas uspjeti navratiti da u svojoj zaluđnosti idete na Kožarski most 10.maja da mašete turskim zastavicama Erdoganu dok vam bude otvarao spomnik gluposti vlasti koju ste izabrali.

Vjetrenjače ne bi ni imale smisla da nije vjetrova, a oni razarajući upravo najviše struje proizvedu

Kako i počeh ovaj tekst sa Krležom, tako ćemo ga i završiti.

“Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponižavaš, i ne ponižavaj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga. Pljusni i pljuni, ali se ne ponižavaj!”

A mi sa Visoko.co.ba, mi ćemo kako smo i naučili, vođeni sloganom koji je nastao u vremenu kada su na nas slali svoje kerove ne znajući pri tome da, kada prvi put istim tim kerovima ne bace kost da glođu da će i sami postati meta napada. Nama je sasvim jasno da objavljivati neugodnu istinu donosi probleme i neprijatelje i mi to u potpunosti razumijemo i prihvatamo. Svakako da se sjećamo i da ćemo se sjećati riječi neprijatelja, ekvivalentno sjećanju na tišinu “prijatelja”. Iza svakog od nas stoji jedan od nas!

Uz dodatak: “Ti koji voliš Visoko kao i mi. Brate, prijatelju, saborče. Ne boj se! Pogledaj u budućnost. Pronađi onoga ko kvari igru i ako smiješ, znaš i hoćeš, okreni se i završi s njim”!