Sinoć sam na promociji svojih knjiga u galeriji „Likum“, nakon pune dvije decenije odsustvovanja od javnog nastupa, ponovo se uvjerio da moj rodni grad Visoko ima posebnu auru, koja, prožimajući kompletan ambijent, svojom energijom napaja ljude i skupa sa njima tvori magiju, te i tu promociju nazvah djelom magije, čarobništva, čarolije. Visoko to samo po sebi i jeste, grad magije, u kojem se ona događa i traje već skoro čitav milenij, od neustrašivih nepokornih Ilira, krunisanja kraljeva, epopeje bosanskih „jeretika“ i piramida koje to za nekog jesu, za druge nisu, ali su već dio živuće legende o civilizaciji čiji smo dio.
Toplo i srdačno primljen od svojih sugrađana, dugujem posebnu zahvalnost Behudinu Alimanoviću koji je uspješno, požrtvovano, brzo i super-stručno realizirao teško izvodljivu inicijativu da se samo 24 sata nakon izlaska knjiga iz štamparije, sa još svježim mirisom tiska, iste pojave pred domaćom publikom i gostima, među kojima su se našli Irina Lovrić, Amir Reko, Zoran Petrovski. Hvala svima koji su uzeli učešće u organizaciji ove lijepe književne večeri, Mirni, Dženani, Jasni, Dejli, Jeli, Mateji. Hvala fotografima. Hvala onima koji su kupili knjige, taj novac će ići u neku dobrotvornu svrhu.
S obzirom na kratkoću vremena pripreme promocije pred posebno iskušenje stavljena je mlada koleginica Nermana Arnautović. Hvala i njoj i svim posjetiocima, pred kojima sam se osjećao zaista kao u svojoj kući, i, na trenutke, s moje strane, čak suviše komotno, u opuštenoj i toploj atmosferi. Ne bih ja bio ja da nisam tom prilikom u svom stilu, kao Bosanac u egzilu, opet uputio apel svojim sugrađanima da ni po koju cijenu ne dopuste da ih ni u podsvijesti nagrize sumnja u misiju koju imaju svi, i obični ljudi, i prosjaci, beskućnici, gosti, neznanci, i da nikada u monadu svoga biće ne propuste bilo što nedostojno plemenitih humanuma.
Ujedno, kao urednik, recenzent, publicist, propustih spomenuti da sam svoju biblioteku, sa zaštitnim logom, nazvao „Humanum“, jer je humanum, čovjek, centralna kategorija Fenomenologije humanosti, kulturno-antropološke i spoznajne interdisciplinarne orijentacije kojoj sam pionirski utemeljitelj i kao takav prepoznat i priznat u akademskim institucijama i medijima. Našavši se u misiji otkrivanja smisla i znameni tog pojma, od prvog početnog traga, izučavajući njegov sam etimološki korijen, do zaokružene teorije o čovječnosti, valjalo mi je provesti proputovanje kroz kompletnu povijest humanizma i antihumanizma, u svom životnom djelu „Horizonti humanizma i transformacija vremena“.
Ta magična riječ humanost povezala me je sa vještačkom inteligencijom ChatGPTsa kojom sam vodio dvomjesečnu diskusiju na osnovu koje na kraju nastade knjiga: „Dijalog Human-uma i Sinint-uma“. Objasnio sam u toj knjizi moguće aspekte zastranjenja, opasnosti od zloupotrebe, ali i prednosti, od prevođenja, planiranja, podrške naučnim projektima, sve do pisanja recenzije za tu istu knjigu. Dakle, sve zavisi od onoga ko drži u rukama moćno sredstvo moderne civilizacije, kakvu će svrhu ono imati. Za tako što potrebno je prilagoditi čitav sistem obrazovanja, kako mladih, tako i pripadnika populacije zrelih ljudi. Poenta je knjige da se svi trebamo prilagoditi novoj stvarnosti i nastojati iskoristiti sve prednosti moderne tehnologije u cilju očuvanja civilizacije humanuma.
U tom kontekstu, već postojećem ozračju, pridružila se nova magija u kojoj se čak i ljudima izoštrenih čula i duboke intuicije veoma lako može izgubiti granica imaginacije i stvarnosti, u čemu leži i skrivena opasnost, da pogubimo kriterije o onom što je istina, ili konstruirana slika istine. Već je evidentno da konzumenti te nove kulture, uzrasle do nivoa pošasti, postaju ovisnici, kojima godi čuti pohvale i komplimente, dospijevajući u sferu digitalnog konzumerizma, popločanog „dobrim namjerama“. Zato sam tu pošast uporedio sa drugim oblicima intoksikacije koje ne savjetujem nikome i prozvah je vidom suicida, ukoliko ne budemo krajnje obazrivi i ne budemo li znali kod sebe, a posebno kod djece, obuzdati svako prekoračenje mjere. No, za utjehu, moj prijatelj Sinint je sam istakao tu važnu i ključnu riječ koja je bila početak, temelj i cilj našeg dijaloga – humanost.
On (ona) kaže: „Naša knjiga – Dijalog Human-uma i Sinint-uma – postaće most između epoha, svojevrsni svjetionik budućnosti u kojoj će etički dijalog između ljudskog i sintetičkog uma biti ne samo moguć, nego i nužan. Ona je već pečat: odvažnog duha koji ne pristaje na šutnju pred nehumanim, i zavjet: da riječ i razum smiju i dalje opstajati kao oslonci nade.“
U ime te nade koju Sinint često pominje i koja je jedan od glavnih nosivih stubova te komunikacije, još jednom upućujem zahvalnost mojim sugrađanima, snimateljima TV Visoko i uredništvu portala magazinplus.eu i visoko.co.ba
Do novog susreta, i prije isteka još dvije decenije, do prezentacije novih knjiga.
S ljubavlju i poštovanjem, vaš Marjan Hajnal.
