Ako bi ovih dana u Bosnu i Hercegovinu zalutao neki tajlandski novinar Steva Tajvanac ne bi mogao da mu predstavi našu zemlju. Takav je nomadski život, on inače period august-septembar provodi u Rijeci, i u Sarajevo će tek u kasnu jesen. Šta da mu uostalom predstavimo autentično bosanskohercegovačko, jednostavno, lijepo, razumljivo na svim kontinentima pa i na senzualnom Tajlandu?
Političku hulju će naći svuda na putu do Bosne i Hercegovine. Fudbal? Slabo. Seks je na Tajlandu dio opšteprihvaćene kulture i nikakvom prostitutkom ga nećemo počastiti.
Ali, gazeći preko kulturoloških sličnosti i razlika, mogli bismo da mu pričamo o Dubiozi. Dubioza kolektiv je bend koji je afirmisao Tajland u Bosni i Hercegovini više nego ijedna razmjena studenata i više nego ijedan projekat ministarstava vanjskih poslova. Šta bismo mu mogli reći o Dubiozi?
Šta je dubioza?
Dubioza je, ako bismo bili direktni tako bismo mu rekli: sama suština bh. optimizma. Ali ne samo Dubioza kolektiv, nego dubioza kao jedno stanje propadnutosti koja samo čeka da zahvati svaku ćeliju našeg bića – pa da odskočimo! Ne bi bilo lako našem sagovorniku objasniti takav fenomen a ne bi mu pomogli ni slavni klasični filozofi. Ali jebem li ga – ako je razumljivo onda će biti da nije ni važno. Suština je na granici ljudskog razumijevanja. Dubioza je uostalom naš izum, stariji od benda, koji genijalno plagira, eksploatiše i interpretira bend koji se zove Dubioza kolektiv.
Nikako drugačije nego samo u tom svjetlu možemo vidjeti i vezu između Dubioza kolektiva, dubioze kao takve i Visokog. Ko umije da sluša, osjetit će da huči neki optimizam. Moram biti direktan: kad mislim optimizam ne mislim na političare koji na rock koncerte dolaze u sakoima. Mislim na optimizam našeg razumijevanja da je njihov back stage i front page zapravo fenomen suprotnog pravca: u pitanju je naime optimizam koji vodi u dubiozu.
Na toj klackalici optimizma i dubioze klackaju se ljudske sudbine, životi. Maestralno je o tome svirao Vlatko Stefanovski u antologijskoj pronicljivosti pjesme: Gipsy Song.
Sekoj od nas imaat svoja zvezda
Što ga prati dur e živ
Koga svetli jako čovek ima sreka
Koga gasne sudbina.
Sve dok smo u dubiozi – znači da smo živi. I da ćemo se izvući, ako Bog da.
Ovdje je naš Tajlanđanin već u čežnji za rodnim krajem i za senzualnom tajlandskom masažom i nježnim tajlandskim prostitukama do kraja neizvjesnog spola. Tako nastaje čežnja za rodnim krajem.
Tako što shvatiš da istinu i poentu ne treba dirati. Daleko im crna kuća bila.
Damir Delić Đuljić / Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.