Himenoplastika dostojanstva

Zastaje mi knedla pod adamovom jabučicom svaki put kada vidim koliko smo ljubav počeli da shvatamo crno-bijelo, a kako zlu znamo da dodjeljujemo nijanse. Kao da ono nije uvijek crno. Koliko smo se izgubili u labirintu koji se zove planeta Zemlja i koliko smo kao ljudi uspjeli da odemo od naše suštine.

Mješate prolaznost sa starošću. Toliko opsesivno bježite od starenja peglajući bore da u tom bježanju propustite sve prilike kojima biste mogli da zanavijek prkosite prolaznosti. Mješate ljubav sa požudom. Znate da volite samo dok vas neko pali, a onda kad to prođe veze vam pucaju jer površne ljubavi su lijepe samo dok se dvoje ljudi suštinski ne upoznaju. Mješate spokoj sa novcem. Mislite da ćete spavati mirno samo ako vam je uzglavlje pun novčanik, a kad vam se to desi shvatite koliko nemira novac donese. Mješate samoću sa usamljenošću. Bježeći od samoće panično razgovarate sa mutavim ljudima sa kojima zapravo šutite, a ne shvaćate da se jedino u ličnim tišinama rađaju Feniksi. Mješate tugu sa depresijom. Ne prepuštate se tugama kada vam nadođu jer se bojite njihovih dubina, a ne shvatate da samo oni dovoljno jaki mogu da dozvole sebi da budu slabi. Pomješali ste saosjećajnost sa samosažaljenjem. Mislite da ste saosećajni jer se lako rasplačete, a zapravo plačete samo onda kad projektujete sebe u ulogu žrtve.

Zaboravite na izgovore „nisam namjerno“. Jer jeste namjerno. Ljudski mozak ne zna da laže slučajno, ne zna da povrjeđuje slučajno, da spletkari slučajno. Ljudsko srce ne zna da vara slučajno, da mrzi slučajno, da obmanjuje slučajno. Čovjekova fabrička podešavanja pale sirene za uzbunu u vašim mozgovima i srcima svaki put kad slažete, svaki put kad prevarite, svaki put kad nanesete bol, jer zlo nije čovjekovo prirodno stanje. Tijelo, misli i emocije mu se opiru, savjest mu se opire, a vaša sujeta i bezobzirnost mu nađu opravdanje i onda prozborite „izvini, nesvjesno sam“.

Na putu do uspjeha prvo prodate za kojekakve sitne novce i malo karijere dušu đavolu, a poslije kao po nepisanom pravilu prodajete drugima muda za bubrege kako ste nevini i naivni ne bi li ste se oprali od svoje zelenaške prošlosti. Radite sami sebi himenoplastiku dostojanstva. A zaboravljate da kad vam izjebu dostojanstvo, obraz i principe, od vas više ne ostaje ništa što može da bude vrijedno. Ne ostaje ništa što biste čak ni sami kod sebe imali da cijenite. Tada ostaje jedan hodajući skelet, jedna kožna vreća izmeta, jedan još uvijek neraspadnut dvonožni leš.

Kada budete u svojim glavama i srcima jasno počeli da razlikujete dobro od zla, kada budete ostajali dosljedni svojim humanim principima i kada budete svojim virusom ljubavi, poštenja i dosljednosti počeli da inficirate sve oko sebe, ovaj rotirajući zagušljivi labirint koji zovemo našom kućom, postat će Edenski vrt. Mene su hronično zarazile kliconoše ljubavnog virusa koje su mi danas Prijatelji. Širimo zarazu dalje, dok ne zavlada epidemija i dok ne kontaminiramo ljubavlju sve one koji su vremenom postali rezistentni. Jer tamo je spas.