Historijski arhiv Sarajevo osnovan je 3. maja 1948. sa zadatkom da sakuplja, sređuje, čuva i omogućava korištenje arhivske građe o prošlosti Sarajeva. O Arhivu danas, onom što je urađeno i poteškoćama sa kojim se ova instituicija sureće za Fenu je govorila direktorica Ismeta Džigal-Berkovac.
– U ovih 77 godina postojanja i mogu slobodno reći uspješnog rada Arhiv je prikupio oko 11 kilometara arhivske građe među kojom se nalazi više od 650 arhivskih fondova i zbirki. Trećinu je proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Raspoređeni su u nekoliko grupa: Zbirke i fondovi na orijentalnim jezicima, Uprava, Sudstvo, Prosvjeta, nauka i kultura, Zdravstvo i socijalna politika, Privreda, Društveno-političke organizacije, Porodični i lični fondovi i Zbirke – istakla je Džigal-Berkovac.
Historijski arhiv Sarajevo objavio je samostalno ili u saradnji s drugim institucijama 55 izdanja iz arhivske građe. Postavili su 91 izložbu. Trenutno realiziraju 92. u povodu 9. juna, Međunarodnog dana arhiva.
Također vrše nadzor nad registraturnom i arhivskom građom u 300 registratura. To znači da Arhiv kod svih pravnih subjekata u Kantonu Sarajevo vrši nadzor nad njihovim radom u arhivskom smislu i brine se da najvažniji dokumenti koje su upravo oni stvorili budu trajno sačuvani.
Ovaj Arhiv ima 23 uposlena, a po sistematizaciji i obimu posla za koji su zaduženi trebalo bi ih biti 48.
Govoreći o značaju ove institucije, direktorica Ismeta Džigal -Berkovac kaže da je do uspostavljanja arhivskih institucija u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata i donošenja zakonskih okvira za arhivsku djelatnost došlo iz potrebe da se sačuva arhivska građa i jer je sazrela društvena svijest o važnosti neophodnosti postojanja arhiva i trajnog čuvanja najznačajnijih dokumenata koji svjedoče o našoj prošlosti.
– O identitetu jedne države i njenih naroda upravo svjedoče dokumenti koji se nalaze u arhivima. Originalne odluke koje su donesene, ne samo političke, već i sudske, međunarodna priznanja, kako je došlo do uspostavljanja državnih granica, kako je država nastajala u njenom društveno-političkom i pravnom sistemu, upravo se čuvaju u arhivima i njima se ovi pravni fakti dokazuju – kazala je.
Ismeta Džigal-Berkovac ističe da bez valjanog dokaza iz prošlosti o prošlosti teško je biti samosvjestan na pojedinačnom i društvenom planu. Zbog toga su arhivi i ono što čuvaju nešto bez čega ozbiljna društvena zajednica ne može.
– Koliko smo svjesni kao pojedinci i društvo važnosti arhiva uopće i konkretno Historijskog arhiva Sarajevo, govori činjenica da se u 77 godina nije riješilo pitanje prostora Arhiva, što je uslov bez kojeg on ne može djelovati jer mu je osnovna zadaća čuvanje i pohranjivanje arhivske građe i njeno davanje na korištenje – smatra ona.
Arhivska građa koju Arhiv Sarajevo posjeduje obuhvata periode osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, austro-ugarski period, zatim je uslijedio Prvi svjetski rat i novo državno-pravno uređenje zemlje, period između dva svjetska rata, odnosno period stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije, stvaranje Nezavisne Države Hrvatske u čiji je sastav ušla Bosna i Hercegovina, Drugi svjetski rat i socijalistički period, period agresije na Bosnu i Hercegovinu i njeno konačno osamostaljenje.
U Arhivu se čuvaju dokumenti koji su stari i više od pet stotina godina. Riječ je o rukopisima koji se čuvaju u okviru Orijentalne zbirke.
– Prema trenutno raspoloživim podacima, s obzirom na činjenicu da se i dalje radi na sređivanju i obradi arhivske građe, najstariji datirani dokument je Emernama/Bujuruldija Gazi Husrev bega iz prve polovine 16. stoljeća, tačnije iz 1532. godine, a iz 1513. godine imamo i rukopis Kurʹana. Treba naglasiti da se radi o najstarijim datiranim dokumentima i da to ne isključuje mogućnost da posjedujemo i rukopise i dokumente starije od navedenih, ali koji nažalost nisu datirani. Na mnogim rukopisima ne postoje podaci o godini prepisa ali da se posredno prema fizičkim karakteristikama – vrsti papira, pismu, mastilu i povezu, može zaključiti da pripdaju i starijim periodima, iz 14. i 15. stoljeća – podvukla je direktorica Historijskog arhiva Sarajevo.
Arhiv ne čuva samo dokumentaciju vezano za institucije, nego i lične dokumente građana koji na ovaj način imaju mogućnost da dođu do zagubljenih ili uništenih dokumenata.
– Najviše se traže školske diplome zbog provjera koje vrše sigurnosne agencije kao što su SIPA, OSA, MUP KS i ostali jer se kod nas čuvaju matične knjige svih škola koje su djelovale i koje trenutno djeluju na području Kantona. Moram napomenuti da Arhiv godišnje obradi i odgovori na prosječno oko 3.000 zahtjeva fizičkih i pravnih lica. Mi kontinuirano radimo na promociji Arhiva kao ustanove, važnosti i vrstama arhivske građe koju čuvamo kroz našu kulturno-obrazovnu djelatnost. Svi oni kojima su potrebni arhivski dokumenti koji su dokaznog karaktera moraju doći u Arhiv jer se oni vrlo često samo tu mogu i naći – naglasila je Džigal-Berkovac.
Jedan od najvećih problema s kojima se Arhiv susreće je manjak prostora, s tim da je i postojeći prostor neuslovan. Arhivska građa je trenutno smještena na četiri lokacije. Dio se nalazi u administrativnoj zgradi u Alipašinoj ulici.
– Najveći dio građe je smješten u zgradi u Starom Gradu čiji smo vlasnik, a koja je u jako lošem stanju i neophodna je hitna rekonstrukcija. Moram napomenuti da je objekat rađen prije 120 godina, tako da ga je zbog njegove starosti potrebno što prije renovirati. Arhiv trenutno od općina Centar i Stari Grad unajmljuje prostore kako bi privremeno prevazišao problem smještaja. S Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo i Vladom Kantona Sarajevo pokušavamo trajno riješiti smještaj arhivske građe. Potrebno nam je oko 5.000 metara kvadratnih da riješimo problem, odnosno da arhivsku građu sa kojom raspolažemo, kao i onu koja čeka naše preuzimanje, smjestimo na jednom mjestu i čuvamo je po trenutno važećim svjetskim standardima. Međutim, problem je da tako velik objekat obezbijedimo s obzirom na tržišnu ponudu, da bi građanima, pravnim licima i istraživačima bio na dohvat ruke, a nama olakšao transport i blagovremeno istraživanje podataka – podvukla je ona.
Direktorica Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac ističe da bi adekvatni prostori uticali i na kvaliteniji rad ove institucije.
– Mogućnosti bi bile raznolike. Uposlio bi se veći broj ljudi, jer trenutno i nemamo kapacitete za otvaranje novih radnih mjesta. Obezbijedili bi se procesi restauracije, konzervacije, digitalizacije i mnogih drugih radnih procesa koje arhivi trebaju da obavljaju. Prezentacija arhivske građe bi bila mnogo učinkovitija u vlastitom izložbenom prostoru, a radilo bi se na unapređenju kulture sjećanja i obrazovanja – podvukla je.
Govoreći o porebi da Arhiv Sarajevo u svom posjedu ima i više građe što nije u mogućnosti zbog manjka prostora, Džigal-Berkovac kaže da su u stalnoj komunikaciji s brojnim institucijama.
– U komunikaciji smo s Ministarstvom unutarnjih poslova Kantona Sarajevo, Tužilaštvom Kantona Sarajevo, općinskim i kantonalnim sudovima u Kantonu Sarajevo i mnogim drugim institucijama kako bi se iznašlo rješenje da arhivsku građu navedenih institucija koja je od velikog značaja za dokazivanje pravnih činjenica, kulturu, nauku, obrazovanje i druge društvene potrebe, budemo spremni i sposobni preuzeti budući da nam je to zajednička zakonska obaveza – podvukla je u razgovoru za Fenu direktorica Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac.
Fena / Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.