Poznato je da je Visočanin Marin Petrović jedan od balkanskih rekordera kada su posjete stranim zemljama u pitanju. O tome ste imali priliku gledati i čitati na našem portalu, a Marin se nerijetko odlučuje i na posjete na baš toliko sigurnim zemljama. Posljednja u nizu takvih je Libija, gdje je Marin boravio nedavno zajedno sa svojim prijateljem, također Visočaninom, Marijom Kokorušem. U nastavku pročitajte njegov putopis sa ovog “egzotičnog putovanja”.
Dugo sam želio posjetiti Libiju, državu koja je od BiH udaljena manje od 2 sata leta. Međutim, česti ratovi i nemiri, nestabilnost, teška viza, sve su to stvari koje su tu posjetu odlagale. Libija je konačno odškrinula vrata ove godine uvođenjem e-viza, ali da bi se takva viza dobila, neophodno je lokalnoj turističkoj agenciji platiti 2000 eura i biti sve vrijeme s vodičem i dvojicom pripadnika turističke policije. To jednostavno nije moj način putovanja pa sam se odlučio na određene malverzacije u procesu ishodovanja vize. Bez problema sam je dobio, ali ključni korak je bio ući u državu, a ne završiti u zatvoru zbog tih malverzacija. Deportacija bi bila najmanje bolna opcija. Nakon dva sata pritvora i pregovaranja, uz ubacivanje nekoliko šarenih novčanica u džep šefu imigracije, spašavam se zatvora, dobivam pečat u pasoš i ulazim u svoju 131. državu!
Na ovo putovanje, kao i na sva opasnija putovanja u zadnje vrijeme, krenuo sam sa svojim prijateljem Mariom Kokorušem. Najjeftinija opcija za putovanje u Libiju je povratna karta za Tunis, a onda tamo na licu mjesta kupiti avio kartu za mali aerodrom Mitiga u Tripoliju. Imaju oni i veliki aerodrom, ali nije u funkciji jer je uništen u ratu. Zašto na licu mjesta, zašto ne ranije? Zato što naše kartice ne rade na libijskim web sajtovima jer je Libija pod sankcijama. Na ovaj način su nas povratne karte od Sarajeva do Tripolija koštale ukupno 250 eura. Što se tiče cijena u Libiji, sve je prejeftino. Kako i neće kad je litar goriva cijela 4 feninga! Pun rezervoar goriva košta 2 marke! Valuta je prilično devalvirala pa nije rijetko vidjeti kako se iz prodavnica pare iznose i voze kariolima.
Nerealno nam je da smo ovdje! Libija je biser sjeverne Afrike s toliko toga za ponuditi. Uz uslov da vam odsustvo sigurnosti, mogućnost kidnapovanja, potpuna anarhija i stotine različitih milicija, svaka sa svojim zakonima, ne predstavljaju neki veliki problem. Nakon večere s Talibanima, otmice od strane pobunjenika u Kongu, šetnje po Damasku u jeku rata u Siriji, u Libiji se nismo osjećali nesigurno. Naprotiv, naši prijatelji Libijci, Taha i Ayman, dali su sve od sebe da ovo putovanje bude jedno od najboljih i najinteresantnijih dosad.
Viza koju smo imali dozvoljavala nam je kretanje po zapadnoj polovini države pod kontrolom međunarodno priznate „Vlade nacionalnog jedinstva“. Istokom zemlje neprikosnoveno vlada Haftar sa svojom „istočnom“ vladom. Dobro ste pročitali, Libija je trenutno zemlja s dvije vlade i dva predsjednika. I na stotine različitih frakcija i milicija koje se svakodnevno međusobno sukobljavaju.
Tokom boravka u Libiji, doživjeli smo jednu jedinu neprijatnost. Na nekom od mnogih check pointa, lik s kalašnjikovom je pravio problem jer nemamo neku „dozvolu“ i branio nam je prolaz. Ayman je to elegantno riješio zaprijetivši svojim ocem, koji je inače bio visokopozicionirani oficir u libijskoj vojsci, nakon čega je “dozvola” momentalno postala nepotrebna, a nakon što smo prošli, lik je nekoliko puta zvao Aymana da nam se izvine. U Libiji sve funkcioniše na principu ko ima jače kontakte i poznanstva. Prisustvovali smo i neobičnom proslavljanju mature gdje je desetak djece s najviše 15 godina (vjerovatno mala matura) vozilo Toyotu Hilux s mitraljezom pucajući u zrak usred grada.
Libija je, u punom smislu riječi, zaista fascinantna. Glavni grad Tripoli, sa svojim starim gradom ograđenim srednjovjekovnim zidinama, prepun nevjerovatnih i zapanjujućih detalja, ubrzo mi je postao jedan od omiljenih gradova sjeverne Afrike. Ovdje je prisutna čudna kombinacija rimske, turske, arapske i moderne italijanske arhitekture, svega po malo. Tripoli zovu ‘bijela nevjesta Sredozemlja’. Čini mi se s razlogom. Saobraćajnih propisa nema. Izgleda da svako vozi kako mu padne na pamet, vozila svih mogućih vrsta i godina starosti. Uprkos tome, činjenica je da sam malo gdje vidio bolje vozače koji voze u većem haosu. Svi značajno gestikuliraju i nešto viču, dobacuju, ali se niko ne nervira.
Obilazak ostatka Libije započeli smo u Sabrathi, najzapadnijem od tri grada rimskog Tripolija, s impresivnim amfiteatrom, hramovima, lukovima i fontanama. Posjetili smo skrivene kutke planinskog lanca Jebel Nafusa: Yefren, Zintan, Kabaw, Dirj, Nalut… Highlight putovanja je bio Ghadames, biser pustinje, jedan od najstarijih saharskih gradova. Nevjerovatno je vidjeti kako je u davna vremena izvedeno navodnjavanje u srcu Sahare.
Nekih stotinjak kilometara istočno od Tripolija je gradić Al Homs s ribarskom lukom. U njemu je Leptis Magna, nekadašnji kartaški pa rimski grad star preko 3000 godina, s kolosalnom kapijom Septimiusa Severusa, amfiteatrom, bazenom, kupatilima i drugim vrijednim ostacima na samoj obali mora. Iako je decembar, jako je sunce pa sam se u tom istom moru kupao dva dana zaredom, u mjestu Silin, pored vile rimske princeze.
U Libiji se nalaze i drugi stari gradovi koji pokazuju način života nekadašnjih, ali i sadašnjih generacija, ali i način života koji je nama nepojmljiv, kao na primjer život u kućama ispod zemlje.
Jednu večer smo bili i gosti našeg ambasadora, u ambasadi BiH u Tripoliju, vrlo pozitivne i elokventne osobe, koji se zaista obradovao kad je čuo da dolazimo. Ispričali smo mu neke od naših dogodovština, a čovjek nije mogao doći sebi od onoga što čuje, konstatujući da smo nas dvojica „jedine budale“ (ovo su ipak bile naše riječi, a ne njegove) koje su turistički došle u Libiju u ovom periodu.
Sve u svemu, Libija je bila jedno magično, nestvarno iskustvo, kojem su najviše doprinijeli njeni izuzetno gostoljubivi stanovnici, njihovi osmijesi i lijepe riječi dobrodošlice na spomen Bosne na svakom koraku. Siguran sam da će doći vrijeme kad će turizam u Libiji procvjetati i kad će ova država otvoriti svoja vrata i pokazati svijetu svu svoju magiju koju trenutno ljubomorno krije.
Više o mojim, uglavnom nekonvencionalnim putovanjima, možete pročitati na mom instagram profilu: https://www.instagram.com/marin.petrov1c
Visoko.co.ba/Neven Krajisnik
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.