Dunović: Vapaj iz Donje Jablanice ne dopire do odgovornih, lobiju prijevoznika odgovara da željeznica ne radi

Vapaj mještana Donje Jablanice do odgovornih ne dopire. Kriju se informacije o istrazi u vezi sa kamenolomom. U kriznim situacijama se ne smjenjuje Upravu kao što je to urađeno u Željeznicama Federacije, kaže u intervjuu za Mrežu Milan Dunović, potpredsjednik DF-a i zastupnik u državnom parlamentu. Dunović govori i o trgovini utjecajem u Vijeću ministara, zgradi UIO koja nije dio reformske agende, Sarajevskom aerodromu, kao i poljuljanim koalicijama na državnom i federalnom nivou.

Rješenja za mještane Donje Jablanice nema. Novca se ima, ne zna se koliko ga ima i ne zna se gdje. Ko je odgovoran za ovakvu situaciju u Jablanici i ko je najodgovorniji?

Ako idemo hijerarhijski, odgovoran je kolektivni organ – to je Vlada Federacije, onda u Vladi – od premijera do resornih ministarstava i ministara. Međutim, činjenica je da gotovo dva mjeseca od nesreće koja se desila u Jablanici, u kojoj su ljudi izgubili živote, izgubili svoje domove – ne dešava se suštinski ništa. Kao što i rekoste, novca ima, ne radi se obnova kuća, ne radi se sanacija ceste i što je sa ekonomskog aspekta u ovom momentu najvažnije – ne radi se sanacija pruge – i apsolutno se ne detektuje koji je ispravan put da se to uradi. Da će ovakav nerad biti, to zaista nisam slutio.

Ko se krije od odgovornosti kada govorimo o sanaciji pruge?

S jedne strane je odgovornost na Vladi Federacije, s druge strane, Ceste Federacije, Željeznice Federacije. Meni se čini da tu ne postoji saglasnost, da ne znaju menadžerski upravljati sa svojim poslom, to pokazuje jednu apsolutnu nesposobnost, neodgovornost i nebrigu, što je možda i najtragičnije, potpunu nebrigu prema građanima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Mještani Jablanice najavili su da će, ukoliko se ne počne rješavati njihova situacija, svaki dan blokirati put i to 19 minuta za 19 stradalih u razornim poplavama.

Nažalost, do odgovornih taj njihov vapaj u ovom momentu ne dopire.

Zašto se u ovom slučaju amnestira Vlada HNK?

Naravno, i Vlada HNK ima odgovornost, i tu odgovornost posebno treba razmatrati sa aspekta dozvole za rad rudnika, a u medijskom prostoru se u ovom momentu ne može jasno ni definisati da li je rudnik radio legalno, nelegalno, da li je Vlada HNK dala dozvolu, Vlada Federacije, ko je vlasnik rudnika, ko je odgovoran…

A zašto nema informacije i zašto HNK ne izlazi sa tim podacima?

Očito da ne postoji nikakva informacija. Ili je čak gore – da se prikrivaju informacije. Znate, mjesec i po nakon nesreće, da se ne zna čija je odgovornost, da li rudnik ima dozvolu, da li nema dozvolu, ko je odgovorno lice, to su sve informacije koje u ovom momentu zaista nedostaju u javnom prostoru.

A kome je u interesu da krije takve informacije?

Pa, vjerovatno onima koji su odgovorni.

Kako komentarišete potez Vlade Federacije da u ovakvoj situaciji smjenjuje Upravu Željeznica?

To samo potvrđuje da se radi o političkom imenovanju. U kriznom momentu se ne mijenjaju uprave. U kriznim momentima Vlada Federacije, u konkretnom slučaju govorimo, u saradnji sa Željeznicama Federacije treba izvršiti sanaciju. Kada promijenite upravu javnog preduzeća u kriznom momentu, onda vam treba nekoliko mjeseci da snimite postojeće stanje kompanije, da snimite stanje u kompaniji, čak i kada nemate ovakvu nesreću. Dakle, mislim da je menadžerski gledano, Vlada Federacije napravila pod pritiskom državnog ministra komunikacija, koji nije nadležan, to je nadležnost Vlade Federacije, jedan nemenadžerski potez koji sigurno neće ubrzati sanaciju pruge i smanjenje ekonomske štete u smislu transporta roba.

Koga će najviše koštati ovakvo stanje?

Prvo moramo biti svjesni da su naši građani izgubili živote. To je najveća tragedija i ne može se ništa mjeriti s tim. Nakon toga, dolaze građani Donje Jablanice koji su izgubili svoje domove. A kada govorimo o ekonomskim efektima, mislim da je u ovom momentu nesanacija željeznice izuzetno štetna ekonomska posljedica za cijelu BiH. Međutim, postavlja se pitanje i ono što se pojavljuje u javnom prostoru – da li to možda nekome odgovara. Da li postoje neki prijevoznički lobiji kojima upravo odgovara stanje da željeznica ne funkcioniše.

Kako će nekom odgovarati takvo stanje na štetu tih ljudi?

Nažalost, u BiH se često dešavaju situacije da pojedini političari koriste i ljudske žrtve i materijalne štete da bi se preko nekih kompanija ostvario ekstra profit. Ja samo govorim o informaciji koja se pojavila u javnom prostoru. Nemam načina da saznam da li tu ima istine ili ne, ali je definitivno da to otvara prostor određenoj sumnji.

Sadašnja vlast prošloj vlasti je spočitavala ta politička imenovanja. I sve ono što su govorili da je mana prošloj vlasti postaje praksa sadašnjoj vlasti. Imamo pitanje Sarajevskog aerodroma. Kako komentirate potez Vlade da smijeni upravu Aerodroma Sarajevo koji je svijetli primjer kako uspješno poslovati?

Ovaj primjer koji ste vi naveli Međunarodnog aerodroma Sarajevo pokazuje jednu težnju da se isporuči ono što su pojedinci i iz međunarodne zajednice i iz nekih političkih krugova u Bosni i Hercegovini željeli, a to je koncesija nad Međunarodnim aerodromom Sarajevo.

Možemo čuti sad od aktuelne vlasti da je to bivša vlada, odnosno bivši premijer Novalić pripremio sve papire za koncesiju.

Pa, znate kako, gospodin Novalić nije ovdje pa nam ne može odgovoriti, ali je činjenica da sa procesom koncesije nije započeto do današnjeg dana dok je bila jedna uprava. Sada imamo drugu upravu, imamo izjave pojedinih političara koji su nadležni za taj resurs, koji kažu – znate, koncesija je super. Ali, iza toga super ne postoji obrazloženje šta će to Bosni i Hercegovini, budžetu Bosne i Hercegovine i na kraju krajeva korisnicima usluga Međunarodnog aerodroma Sarajevo u konačnici donijeti. Te analize nema. Mi često u političkom životu, nažalost, čujemo tako neke kratke izjave iza kojih, ne da nema obrazloženja, nego nema nikakve podloge.

Koliko košta demokratija u BiH? I kako gledate na sve ono što je urađeno i kazano do sjednice Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Kovačević i sve ono što je rečeno na sjednici Vijeća?

Odlično pitanje, koja je cijena demokratije. Ako se u Bosni i Hercegovini presudama Evropskog suda za ljudska prava građani, aplikanti pred Evropskim sudom bore za demokratsko građansko uređenje države, a imamo zastupnike Vijeća ministara pred istim tim Evropskim sudom kojima je davno istekao mandat, koji pokušavaju da ospore ta prava, onda se postavlja pitanje šta je uopšte težnja Bosne i Hercegovine kao društva, u kom smjeru mi idemo i da li se zagovara demokratija ili se zagovaraju neki plemenski, da ne kažem, rasni zakoni. Dakle, imamo nekoga ko je imenovan protuzakonito sedam puta, ko nije imenovan odlukom, već zaključkom, kome je i taj sedmi mandat od tri mjeseca istekao, i onda pred Evropskim sudom za ljudska prava kao predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Mi imamo zastupnike Vijeća ministara, a ne zastupnike Bosne i Hercegovine.

I šta su ti zastupnici Vijeća ministara, kako Vi kažete, zastupali pred Velikim vijećem?

Očito je zastupan jedan etnički princip. Pokušalo se reći da je gospodin Slaven Kovačević osoba koja je mijenjala svoj etnički identitet. To je potpuno skretanje s teme. To je apsolutno nebitno. Suština je povreda ličnog glasačkog aktivnog prava da glasate za sve članove Predsjedništva. Kako se Slaven Kovačević ili bilo koji građani, jer se ovo odnosi zapravo na sve građane Bosne i Hercegovine, izjašnjava – to je potpuno irelevantno.

A zašto se na Vijeću moglo čuti da se više postavljaju politička nego pravna pitanja?

To je ponovo jedan pokušaj da se problematizira građanska država, da se kaže da je motivacija Slavena Kovačevića političke prirode i da određene politike stoje iza toga. To je ponovo, kao i etničko izjašnjenje gospodina Slavena Kovačevića, apsolutno irelevantno. Nikakva etnička pripadnost tu nije relevantna, nikakva politička pozadina tu nije relevantna, zato što je to zahtjev jednog državljanina BiH kome je onemogućeno osnovno građansko pravo, a to je aktivno pravo glasa.

Agentica Mijić pred Velikim vijećem kaže da nju čudi zbog čega se gospodin Kovačević žalio sudu u Strazburu jer on kao Hrvat uživa sva Ustavom zagarantovana prava. To kaže agentica Bosne i Hercegovine. A s druge strane, u Bosni i Hercegovini svako malo čujemo kako su Hrvati majorizirani. Kako su u BiH majorizirani, a pred Evropskim sudom za ljudska prava ti isti Hrvati uživaju sve ono što im je Ustavom zagarantovano?

Ja bih to nazvao sukob sa samim sobom. Kada neko laže ili ne govori istinu, evo, da budemo politički korektni, kada neko ne govori istinu u javnom prostoru, onda često dođu njegove izjave u kontradiktornost jedna sa drugom i zapravo osoba dolazi u sukob sama sa sobom.

Kako će Veliko vijeće u konačnici odlučiti? Jer ukoliko potvrdi prvobitnu presudu, onda imamo nezadovoljstvo HDZ-ova. Kažem HDZ-ova, mislim na HDZ Hrvatske i HDZ Bosne i Hercegovine. A ukoliko po prvi put poništi svoju prvobitnu presudu, otvara Pandorinu kutiju separatistima.

Tačno. Ja mislim da ne postoji mogućnost da se prvostepena presuda poništi jer je ona u svojoj suštini vrlo jednostavna. Dakle, činjenica je da se negira aktivno glasačko pravo. Prosto ne mogu da vjerujem da bi moglo doći do poništenja takve presude.

Pred BiH je novi rok kada govorimo o Reformskoj agendi, to je 4. decembar. Šta radimo po pitanju Reformske agende? Šta je sa zakonima? Šta je sa onim ključnim političkim zakonima zbog kojih je Plan rasta prošli put pao?

Suštinsko pitanje je šta radi Vijeće ministara. Ne radi ništa. Lideri se povremeno sastaju i daju naloge članovima Vijeća ministara šta da rade. Mi u takvoj situaciji ne moramo imati Vijeće ministara. Suština je da Vijeća ministara ne isporučuje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine zakone kojima se mi približavamo Evropskoj uniji.

Plan rasta BiH Evropska komisija nije prihvatila jer tamo nisu bile usvojene tri ključne stvari. To je popuna Ustavnog suda BiH sa sudijama koje dolaze sa teritorija Republike Srpske. Priznavanje presuda Ustavnog suda i ovaj entitetski veto. O tome lideri sad ne govore. Može li se desiti, kao što smo mogli čuti izjave pojedinih pregovarača iz državne vlasti, da se ta politička krupna pitanja prebace u onaj famozni plan od 14 prioriteta?

Ne vjerujem. Mi smo kao država došli do momenta kada moramo jasno da se opredijelimo da li smo za EU ili nismo. Ne možemo ići u EU, ako ne postoji ono što se naziva prvim postulatom EU – to je vladavina prava. Ne možemo ignorisati presude ustavnih sudova, neću se ograničiti samo na državni već i na entitetske, i reći, znate, mi smo dio evropske porodice. Nismo mi dio evropske porodice, ako presude ustavnih sudova uzimamo onako ako nam se sviđa. A u tom segmentu, kada govorimo o vladavini prava, mi imamo i ignorisanje presuda Evropskog suda za ljudska prava, i u ovom momentu, da se tako izrazim, pokušaj miniranja slučaja Kovačevića. To nisu evropske vrijednosti. Na takav način nećemo postati dio evropske porodice. A nepopunjavanje, konkretno Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, sudijama iz Republike Srpske, je još jedna od mnogobrojnih kočnica na tom putu. Tako da ne treba mi kao država, kao društvo, da očekujemo da nam se gleda kroz prste, već mi trebamo da radimo sve ono što se očekuje kako bismo postali država članica.

Šta je sa zakonom o sudovima? Ko je rekao da on više nije prioritet BiH ka evropskom putu?

Zakon o sudovima je naprasno postao zakon o sudu. Pa kažu, znate, nije važno gdje će biti sjedište, pa onda mi u javnom prostoru pola godine slušamo problem sjedišta, ali ne slušamo problem nadležnosti. Da li će se Sud Bosne i Hercegovine baviti onime što je tretirano ranije, da li će se to unaprijediti ili će se napraviti jedno ograničenje. Koliko vidimo u svim ovim prijedlozima se pravi ograničenje pa ni Milorad Dodik sada ne bi odgovarao pred Sudom Bosne i Hercegovine po tim prijedlozima nego pred entitetskim sudom ili možda opštinskim sudom.

Čemu onda da se nadamo nakon tog 4. decembra?

Možemo se nadati da će Uprava za indirektno oporezivanje u Banjoj Luci napraviti novu zgradu. Još 30-ak miliona će biti skuplja ta zgrada nego što je prvobitno bila skupa, pa će onda ministri iz Trojke reći dobro, ali obećali su nam helikoptere – koji neće biti naoružani. Jer je Milorad Dodik rekao, znate, to će biti vojni, ali neće biti naoružani. Od ove vlasti se možemo nadati tome. A Reformskoj agendi kojom će se definisati datum početka pregovora i koja će nas odvesti u Evropsku uniju, ne možemo tako. Ako mi na Vijeću ministara trgujemo jednom zgradom da bismo nešto drugo dobili, izvinite, ali meni to liči na trgovinu utjecajem i korupciju na visokom nivou.

A ko će nam dati milijarde kad ništa od onoga što je trebalo da se usvoji i uradi – nije urađeno?

Pa neće niko. Ne mogu nam dati. Jer to liči na trgovinu utjecajem, korupciju na visokom nivou, a mi onda kažemo, znate, vladavina prava je nešto o čemu ćemo mi razgovarati kada nam date te milijarde. To u EU tako ne ide.

Ko je trgovao u Domu naroda pa su SNSD i HDZ izgubili sigurnu većinu?

Mislim da nije niko trgovao. Jednostavno su se ruke prebrojale i više ta većina nije tako stabilna. Međutim, sada ne postoji ni ta većina. I baš će biti interesantno gledati šta će se desiti ako Vijeće ministara, i kada dogovori neke zakone, kako će to izgledati na Predstavničkom domu, a šta će se dešavati na Domu naroda gdje će prohodnost u ovom momentu zavisiti od opozicije.

Koliko je jaka koalicija na državnom nivou? Koliko je jaka koalicija na federalnom nivou? I koliko je jaka i sigurna Trojka u Sarajevu?

Da krenemo od glave. Državni nivo više nema većinu. Koalicija na državnom nivou je bila jaka onoliko koliko su se ispunjavale želje SNSD-a. Jer je SNSD imao taj mehanizam blokade kroz famoznog četvrtog delegata. SNSD više nema ručnu kočnicu u svojim rukama. I mislim da ta koalicija sada u ovom momentu ne zna kako dalje, šta da radi. Milorad Dodik će i dalje ispostavljati zahtjeve, Trojka će i dalje ispunjavati njihove želje. Na federalnom nivou je situacija malo drugačija. Mogla bi se napraviti paralela sa državnim nivoom, samo da u mojim rečenicama prije dvije minute, svaki put kada sam rekao SNSD, kažem HDZ. Znači, preslikan model. Poluge moći ima HDZ kroz Dom naroda i radi se onako kako HDZ želi, samo ću reći dvije riječi – Južna interkonekcija. Na kantonalnom nivou zaista ne znam šta će se dešavati, šta će Trojka tu uraditi, da li oni uopšte razmišljaju šta da urade, ne znam, mislim da su u ovom momentu najviše zaokupljeni oko održivosti budžeta, jer vidimo da se, ipak, trošilo malo više nego što je bilo priliva sredstava.

Šta onda mlade generacije, šta onda građani ove zemlje da očekuju od lidera, ako američki ambasador kaže da koriste moć za lično obogaćenje? Ako koriste strah i laži kako bi jačali svoju agendu? Kakva je to budućnost onda?

Vrlo loša budućnost. Američki ambasador je potpuno u pravu, ali to nije ništa novo. To nije nešto što mi nismo znali u javnom prostoru. Vidimo svakodnevno šta se dešava. Odgajamo generacije, nažalost, u tom duhu. Razdvajamo djecu u dvije škole pod jednim krovom i ovo je rezultat. Da bi se rezultat popravio, postoje dvije osnovne stvari koje treba popraviti. To je pravosudni sistem, da se takve stvari sankcionišu, i da se napravi obrazovni sistem koji djecu neće dijeliti, koji će ih učiti nekim novim vrijednostima, pa kada prođe novih 30 godina, onda možemo vidjeti rezultate. Ne možemo očekivati preko noći, da se sve ono što se loše radilo, odjednom popravi, ako ne jačamo pravosudni sistem i obrazovni sistem.

A kad bismo ojačali taj pravosudni sistem, šta bi se onda desilo?

Mislim da bi puno političara završilo u sudnicama i veliki broj njih iza rešetaka i tek onda bismo vidjeli pravu sliku šta se u BiH dešava, šta znači visoka korupcija, kako to funkcioniše, kako političke stranke prave kompanije za izvlačenje novca.

Visoko.ba/federalna.ba