Oružje u rukama maloljetnika: Ovo što vidimo je refleksija stanja u društvu

Pucnjava u sarajevskoj srednjoj školi ponovo je otvorila mnoga pitanja. Među najvažnijim – sigurnost učenika na nastavi. Kako maloljetnici imaju pristup oružju i zašto uvijek pričamo o posljedicama, ne i prevencijiP Nije ovo prvi slučaj. Ponovo pitamo – je li bilo moguće spriječiti?

Oružje u rukama maloljetnika sve češća je slika u našoj državi. Alarm je ovo koji poziva na uzbunu i reakciju. Međutim, ona, kao po navici, u Bosni i Hercegovini dolazi na kraju. Pa se tako, umjesto uzrocima, gotovo uvijek bavimo posljedicama. Suštinske promjene izostaju. Do tada, građani naše zemlje, prema procjenama, nelegalno čuvaju nekoliko stotina hiljada komada vatrenog oružja, koje sve lakše pronalazi put do maloljetnika.

Uprava policije je samo jedna karika – ovo je problem u koji treba da se uključi što više institucija, kazala je Mersiha Novalić, glasnogovornica MUP-a KS-a, i podsjetila da je prošle godine održano više od 500 radionica sa djecom za više hiljada učenika osnovnih i srednjih škola na području KS-a.

„Nemate institucije koje trebaju pravovremeno reagovati. To je svakako i porodično stanje i socio-ekonomski problemi sa kojim se suočavaju naši građani. Sve to se akumulira i, nažalost, ispoljava na jedan ovakav način – a što je najgore, kod mladih osoba“, ističe Denis Hadžović, direktor Centra za sigurnost BiH.

Upravo mlade osobe, smatraju stručnjaci, slijede narativ nasilja i govora mržnje koji usvajaju od roditelja. Ipak, degradiran sistem vrijednosti ne bi smio biti opravdanje – nikome.

„Njihovo ponašanje je refleksija stanja u društvu. Dakle, ovo što vidimo je refleksija stanja u društvu. Šta radimo mi odrasli i kako se ponašamo, nama su djeca još i dobra“, kazao je sociolog Vladimir Vasić.

Psihologinja Smiljana Vovna napominje kako je krajnje vrijeme da se upali alarm i da se nešto poduzme: „Činjenica je da je nasilje prisutno, da je maloljetnička delikvencija prisutna, kao što su prisutni i drugi patološki oblici u društvu”.

Prijedlozi na stolu, ali daleko od školskih učionica. Pitanje je kada će tamo i stići, jer su zbog dojava o bombama školske klupe sve češće prazne.

„To jedan sveobuhvatan problem. Nešto što iziskuje dublju analizu i svake godine se ponovo moramo preispitivati, vidjeti gdje su nam te eventualne kočnice, propusti u sistemu, gdje su specifičnosti lokalnih zajednice. Ovdje govorim o kantonalnim nadležnostima – ministarstava obrazovanja, policije i centara za socijalni rad“, navodi ministrica obrazovanja i nauke FBiH Jasna Duraković (SDP).

Vasić smatra da je jedno od rješenja jeste da se kadrovski ojačaju škole, centri za socijalni rad, da se ojačaju preventivne institucije: „Ne može jedan pedagog na 300 učenika, ne može jedan psiholog na toliko učenika. Moramo kadrovski ojačati i edukovati te ljude“.

„Treba da se više uključe institucije, socijalne službe, škole, instituti za mentalno zdravlje i ostalo kako bi se restartovalo ovo stanje u društvu koje, nažalost, ne vodi ničemu dobrom“, upozorava Hadžović.

Dok prijedlozi ne postanu praksa, podsjećamo da je prošle godine u Lukavcu bivši učenik hicima iz pištolja ranio zaposlenika škole. Malo prije toga, region je šokirala vijest da je učenik u Srbiji ubio osam svojih vršnjaka. Od tad do danas, malo je toga drugačije.

Visoko.ba/federalna.ba