Dva bunara izgrađena u prvom stoljeću nove ere pronađena su u polju u Cambridgeshireu od arheologa iz Mola (Londonski arheološki muzej) i oni otkrivaju pokušaje i pogreške uključene u složen dizajn i konstrukciju.
Jedan od bunara bio je obložen drvenim daskama, a drugi je imao ljestve iznutra, a oba su “zapanjujuće očuvana” nakon gotovo 2.000 godina zbog uvjeta natopljenih vodom.
Bunari su iskopani do dubine koja odgovara visini prosječne moderne dvospratnice, ali prvi bunar nije baš išao po planu, urušio se sam dok se približavao završetku jer njegovi zidovi nisu bili dobro osigurani. Ljestve koje su koristili bile su zakopane u tom bunaru kad su se srušile.
Rimski graditelji vratili bi se svom ekvivalentu ploče za crtanje prije nego što bi počeli raditi na drugom bunaru udaljenom oko 20 metara. Ovaj put su naučili na svojoj pogrešci, obloživši novi bunar drvetom u impresivnom inženjerskom podvigu.
Simon Markus, voditelj projekta, rekao je za Observer: “Definitivno bi postojala značajna količina frustracije u gubitku te količine posla. Činjenica da su ljestve bile u bunaru govori da su u trenutku urušavanja još radili na bunaru. Bili su oko 8,5 metara niže, tako da su se približavali kraju iskopavanja.”
“Kao što smo otkrili kada smo ovdje prvi put započeli iskopavanja, glina se doslovno ljušti sa zbijenije zemlje i kamena. Svi smo radili nešto ‘uradi sam’ koje nije išlo po planu, ali ovo je bio neuspjeh rimskog inženjeringa na industrijskom nivou. Mnogo bi truda bilo uloženo u kopanje ovog bunara, od kojeg su potom morali potpuno odustati”, kazao je.
Govorio je o iscrpljujućem iskapanju koje je moglo biti uključeno: “Alati koje su koristili u to vrijeme očito su bili vrlo različiti od naših. Geologija je sasvim solidna. Dakle, to je bio mukotrpan proces. Samo da vide kako ta količina posla nestaje u gotovo trenu bila bi im velika smetnja”.
Bunari se odnose na naselje koje se proširilo iz željeznog doba u rimsko razdoblje, postavši košnica industrijske aktivnosti između 43. i 150. godine. Postoje dokazi o rimsko-britanskoj obradi metala, stolariji i obradi drveta koji su se odvijali unutar velikog, zatvorenog prostora.
Stanovnici su očito iskopali bunar jer im je trebao pristup vodi.
Neki od većih komada sačuvanog drveta čak imaju ukrase, uključujući vodoravne linije, koje bi mogle ponuditi trag o tome što se proizvodilo u ovom drevnom naselju. Arheolozi vjeruju da su Rimljani reciklirali stari namještaj kao građevinski materijal jer je malo vjerojatno da su ukrašavali drvo koje niko nikada nije vidio na dnu bunara.
Količina otpadnog drveta otkrivena u drugoj bušotini, koja je kasnije korištena kao odlagalište smeća, upućuje na značajnu industriju. Stručnjaci će pažljivo proučiti sadržaj.
Na dnu bunara arheolozi su također pronašli popločanu kamenu površinu, koja bi pomogla u filtriranju mulja dok je voda izlazila kroz zemlju, dajući Rimljanima nešto čišći izvor vode.
Arheolozi Mola također su pronašli dokaze o vjerovatnoj rimskoj cesti u blizini mjesta, što sugerira da je radionica bila dio šire trgovačke mreže, piše The Guardian.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.