Napadi na povratnike konstantni, rijetki završe sudskim epilogom

Tri decenije nakon rata sve češće svjedočimo napadima na povratnike. Međutim, rijetko i procesuiranju odgovrnih za te napade. Iznimka je posljednja presuda pred Okružnim sudom u Doboju, i to za ubistvo Marka Mišića. Napadač Milan Ćulibrk osuđen je na devet godina zatvora. No, u našoj zemlji češća je opcija da sude žrtvama. Najslabija karika su – slažu se i struka i politika – tužilaštva.

Ćulibrk priznao ubistvo. Sud ga osudio na devet godina zatvora. Nešto ranije na četiri i po godine maloljetničkog zatvora osuđen je maloljetni suizvršilac ubistva. Uprkos brzom okončanju istrage i izricanju presude, na terenu se stanje ne mijenja.

Svećenik Ivan Ravlić nerado, kaže, posjećuje ruševine porodične kuće spaljene 1992. godine jer tamo često zatekne šumokradice.

„Pitam ih: Šta to radite, to je naše? Kažu: Dođite i čuvajte i onda nećemo sjeći“, priča on.

„Zovemo policiju, dođu, otjeraju ih. Oni dođu drugi dan“, govori povratnik u Brezike kod Dervente Zlatko Mišić.

Na području koje pokriva Policijska uprava Doboj u prošloj godini je evidentirano samo jedno krivično djelo napada na povratnike – ovo u Brezicima. Godinu prije isto jedno u Brodu. Ovdje smatraju kako su pred zakonom svi isti.

„Ne bih izdvajao povratnike, izbjeglice ili kako ko sebe smatra ili kako ga ko naziva“, kaže Slavko Kovačević, zamjenik gradonačelnika Doboja (SNSD).

Gornji Ranković kod Teslića – mjesto u kojem je prije dvadesetak godina ispred kuće ubijen predvodnik povratka Hrustan Suljić. Šabanu Deliću je, nakon niza napada na kuću i imovinu pred Bajram ispred mjesne džamije u jeku molitve zapaljen automobil.

„Niko nam se osim policije koja je napravila uviđaj nije obratio. Ni jedan medij – ni srpski ni bosanski. Evo vi Federalna ste prvi”, ističe Delić.

Nakon decenija u kojima su uzalud očekivali pomoć iz Federacije ili vrha države, povratnici su svjesni da su prepušteni sami sebi. Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Ramo Isak ističe da je u posljednje vrijeme za više slučajeva u Podrinju kontaktirao državnog ministra Nešića i entitetskog kolegu Karana, gdje ističu da rade na sigurnosti svih građana.

„Kad imamo s ove strane ljude koji stave do znanja da se neke stvari trebaju raditi, onda dođemo do razumijevanja tih drugih“, tvrdi Isak.

Povratnici, uprkos svemu, nemaju mnogo primjedbi na rad policije, svjesni da njihovu imovinu ne može danonoćno čuvati. Ko je, onda, odgovoran?

„Ne smiješ u svoju šumu doći. Dođu drugi i sijeku drva. Oni mogu, a mi ne možemo u vlastitoj šumi”, ogorčen je Marko Čičak, povratnik u Brezike kod Dervente.

„Ni jedna optužnica tokom ove godine za napade na povratnike – a bilo ih je najmanje šest – nije podignuta”, naglasila je Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH (NS).

I Mustafa Alić, pravni zastupnik porodice Mišić, ali i napadnutog povratnika u Bratunac Osmana Mehanovića, smatra da tužilaštvo nosi veliki dio odgovornosti.

„Oštećeni, njegovi prijatelji, porodica, čitav Bratunac zna kako se to desilo, samo Tužilaštvo ne zna“, ističe Alić.

“Neću reći da su oni u spoju, u srazu, ili već u nekom obliku s tim ljudima, ali neću se ni ograditi“, kaže Milorad Simić, gradonačelnik Dervente (SNSD).

Često povratnici i sami sebe pljačkaju – kaže Davor Čordaš, direktor Sekretarijata za raseljena lica i migracije RS-a (HDZ BiH).

„Evo reći ću to, kad su u pitanju povratnici, onda određene kategorije iz tog naroda koji su povratnici vode ljude koji kradu šumu, a za njih nema nacionalnog obilježja. Upravo tamo kažu: Evo njega nema mjesec, dođi i kradi“, navodi Čordaš.

Jasno je da svi problemi vezani uz opću sigurnost, ali i njeučinkovitost pravosuđa i cijelog sigurnosnog aparata proizilaze iz nedopustivo jakog političkog utjecaja na ovaj sektor.

„Ukoliko političari budu sijali govor mržnje i razdora, ne možemo se nadati ničemu dobrom“, zaključuje Jurišić.

Visoko.ba/federalna.ba