Nermina, beba sa fotografije: Nismo žrtve ‘Oluje’ nego genocida

Tokom obilježavanja godišnjice “Oluje” u Prijedoru, kojoj su prisustvovali zvaničnici Srbije i RS-a predvođeni Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom, na jednom od videozidova tokom njihovih obraćanja redale su fotografije koje svjedoče o onome o čemu Vučić i Dodik govore. A to su stradanje i patnja Srba u „Oluji“.

Tako se u nizu fotografija našla jedna koja prikazuje ženu koja u naručju drži bebu. I ništa tu, možda, ne bi bilo sporno da na toj fotografiji Nermina Mujagić nije prepoznala majku i sebe, ali ne kao žrtve „Oluje“ nego bošnjačke žrtve u trenutku evakuacije iz Žepe jula 1995. godine.

Istina se olujnom brzinom sručila na negatore činjenica. Dok je u fokusu vladajućih iz Srbije i RS-a na obilježavanju godišnjice „Oluje“ bilo skupljanje političkih poena, po poznatom scenariju, igrajući se s emocijama žrtava, ogroman propust odvijao se iza leđa Milorada Dodika.

Dok je ponosito držao govor o stradanju Srba u „Oluji“, iza njega su se kao dokaz patnje srpskih žrtava redale fotografije. No, na jednoj koja je trebala da pokaže tešku patnju žena i djece kao žrtava „Oluje“, greškom ili ne, pojavila se fotografija bošnjačkih izbjeglica iz Žepe nastala 1995. godine tokom bijega upravo od snaga VRS-a.

I ovo bi možda prošlo i neopaženo da Nermina Mujagić na fotografiji nije prepoznala majku i sebe u njenom naručju. I ta fotografija nije samo prikazana na ovom skupu već je objavljena na Twitter nalogu Milorada Dodika.

A onda su uslijedile žustre reakcije. Među njima i bebe s fotografije – Nermine Mujkić. Iako se ne sjeća tog momenta i nastanka fotografije Nermina zna da su ona, njena majka i brat protjerani iz Žepe jula 1995. godine. Nermina nije srpski civil već Bošnjakinja, žrtva prislilnog protjerivanja s ovog područja.

Tvrdi, nismo žrtve „Oluje“ nego genocida.

„Fotografija nije nastala u periodu ‘Oluje’ već prilikom evakuacije stanovništva iz Žepe kada je Žepa pala 25. jula 1995. Ja sam djevojčica koju majka drži u naručju i ta majka je jedna gospođa, heroj. Momak koji sjedi pored nas je moj brat“, kaže Nermina Mujkić.

No, ova vrsta propagande nije ništa novo, tvrde predstavnici Udruženja Majke enklava Sreberenica i Žepa. Iznenađeni nisu, ali postavljaju pitanje do kada će se politikom motivisanom lažima prikrivati istina?

„Pokušavaju da svojim lažima da zamagle zločin koji je počinjen. Naše žrtve su prikazivali kao svoje. I za vrijeme rata i borbi u Podrinju oni su slikali žrtve ubijenih Bošnjaka“, ističe Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa.

S jasnom porukom i nepobitnim dokazom oglasio se i direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić. Istina, navodi, nije nikakva duboka voda, duboke su samo masovne grobnice. I laži sagrađene na njima.

“Ovako su napisali i historiju Drugog svjetskog rata. Onog u kojem su nas ‘oslobađali’. Uglavnom od vlastitih života i imovine. Nikad više“, napisao je Suljagić.

No, da li je u pitanju slučajnost ili je namjera kao dio dobro osmišljene strategije pod palicom Milorada Dodika? Ili pak taktika prikrivanja postojanja strategije?

„Radi se o strategiji koja djeluje od ‘devedesetih godina pa nadalje. Iracionalizam takvih politika samo potvrđuje njihovu bezobraznost, odsustvo obraza, morala i dobrih običaja“, kaže sociolog Esad Bajtal.

A onaj koji gotovo uvijek u rukavu ima odgovor zasad šuti.

Ipak, oglasilo se Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS-a saopćenjem u kojem navode da je prikazivanje fotografije Bošnjakinje iz Žepe u sklopu videomaterijala “nehotična i nenamjerna greška agencije iz Srbije koja je pripremila videomaterijal”.

Međutim, ko god da je učestvovao u pripremi morao je imati na umu da će pored brojnih sudskih presuda u arhivama ostati i brojne fotografije prisilog iseljavanja nesrpskog stanovništva s područja Podrinja. I na njima će se uvijek prepoznati majke, djeca i unuci.

Visoko.ba/federalna.ba