Paradoks kakav dugo nismo čuli ni vidjeli

Na 11. juli pričinjava satisfakciju dobiti podršku iz svih krajeva svijeta – od državnika, ličnosti iz javnog života, običnih ljudi koji shvataju šta se u Srebrenici desilo. Važno je to za žrtve i porodice, na kraju krajeva za sve Bosance i Hercegovce. Znamo od koga riječi priznanja genocida neće stići, no samo dva dana nakon 28. godišnjice neugodno iznenađenje iz Turske – skupština je odbila zvanično priznati genocid.

Priznati genocid je civilizacijski i ljudski čin. Genocid u Srebrenici priznala je većina međunarodne zajednice, budući da je pravno dokazan i presuđen. Ipak, mnoge zemlje nisu usvojile rezoluciju o Srebrenici u svojim parlamentima, iako jasno i glasno osuđuju genocid i nazivaju ga pravim imenom. Jedna od takvih zemalja je Turska. Odbacivanje prijedloga zakona o priznavanju genocida u Srebrenici u Velikoj narodnoj skupštini Turske nije samo hladan tuš za zemlju punu “erdoganofila”, koji slave njegovu pobjedu na izborima na bh. ulicama i u špaliru čekaju da bar na trenutak vide velikog vođu kad posjeti Sarajevo – rekli bismo da je ovo paradoks kakav dugo nismo čuli ni vidjeli.

Na komemoraciji povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici ovo:

„Ne treba zaboraviti da je stabilnost Bosne i Hercegovine ključ stabilnosti Balkana i Evrope. Turska će nastaviti činiti svoj dio da transformira Bosnu i Hercegovinu u bazen stabilnosti, mira i prosperiteta. Danas, u poređenju na onu od prije 28 godina, imamo ekonomski, diplomatski i svakako mnogo jaču i prestižniju Tursku. Kao država nikada nećemo dozvoliti da se ponove patnje koje smo ovdje doživjeli“.
Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske

Zatim, na sjednici turskog palamenta, tokom usvajanja zajedničke deklaracije o 11. julu, ovo:

„Govorim kao vaš brat koji je lično osjetio tu bol, Srebrenica je vječni bol u srcima svih nas. Odajemo počast milostivim i zahvalnim ljudima koji su bili meta persekucije bez obzira na njihov jezik, religiju ili uvjerenja“.
Abdülhamit Gül, zamjenik predsjednika Kluba AKP u turskoj skupštini

„1993. je Srebrenica proglašena sigurnom zonom odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i stavljena pod zaštitu sigurnosnih snaga UN-a. Uprkos tome, srpski napadi na Srebrenicu su se nastavili iduće tri godine. Srbi su najveće brutalnosti i genocid izvršili u Srebrenici, a nizozemski vojnici sigurnosnih snaga UN-a su se povukli sa linije, zatvarajući oči pred ovim masakrom“.
Erkan Akcay, zamjenik predsjednika Kluba MHP u turskoj skupštini

A onda su Erdoganova Stranka pravde i razvoja i njen koalicioni partner Stranka nacionalističkog pokreta odbacili parlamentarni prijedlog glavne opozicione Republikanske narodne stranke da se genocid u Srebrenici kroz zakon i zvanično okarakteriše kao genocid. Bez ikakve rasprave, samo su odbacili prijedlog.

„Draga braćo Bošnjaci, kao turski i muslimanski sin Balkana, podnio sam prijedlog Velikoj narodnoj skupštini da se srebrenički masakr prepozna kao genocid. Na kraju mog govora isključili su mi mikrofon uz obrazloženje da mi je isteklo vrijeme. Govorio sam za 8.372 naše braće. Nažalost, moj prijedlog su odbili zastupnici AKP-a. Najviše me uznemiruje činjenica da su naši bošnjački zastupnici bili protiv prijedloga. Ne prihvaćam ovu situaciju, ne mogu. CHP neće odustati dok turska skupština zvanično ne usvoji rezoluciju u kojoj se navodi da je u Srebrenici bio genocid“, kazao je Hasan Ozturk, zastupnik opozicione CHP.

Republikanska narodna stranka također je predložila da se 11. juli proglasi danom sjećanja, ali je i taj prijedlog odbila vladajuća koalicija. Ove odbijenice su iz Ambasade Turske u Bosni i Hercegovini pokušali opravdati: „Informacija da je stranka Recepa Tayyipa Erdogana odbila usvajanje Prijedloga zakona o priznavanju genocida u Srebrenici prožeta je kontradiktornostima i pokušaj je dezinformisanja s namjerom da se javnost u Bosni i Hercegovini usmjeri u pravcu suprotnom od istine umjesto tačnog informisanja. Republika Turska sa svim svojim institucijama priznaje genocid u Srebrenici i s tim u vezi prihvata odluke međunarodnih sudova bez potrebe za dodatnim zakonom“.

Pomalo frigidan odgovor maska je za stvarne razloge. Vladajućim strukturama u Turskoj, da ne kažemo predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, bitnije su investicije i održavanje dobrih odnosa sa Republikom Srpskom i Srbijom nego bratski narod koji mu je Alija Izetbegović sa bolesničke postelje ostavio u amanet, kako je turski predsjednik sam izjavio 11. jula 2012. S druge strane, Turska bi upala u zamku dvostrukih aršina zvaničnim priznavanjem genocida koji je počinjen u našoj zemlji, jer bi u tom slučaju bila stjerana u ćošak i suočila bi se s pritiscima da prizna genocide nad Armenima koje je osmanska vojska počinila prije više od 100 godina. Ovim potezom, Turska potvrđuje mantru vanjske politike da mora, žargonski rečeno, biti dobra sa svima. A za moralnu satisfakciju bratskog naroda, koji se kune u bratskog autokratu, koga briga.

Visoko.ba/federalna.ba