Tri desetljeća krvoprolića u Sjevernoj Irskoj okončana su Sporazumom na Veliki petak

Sjeverna Irska bila je mjesto nasilja između nacionalističkih i unionističkih zajednica koje je trajalo tri desteljeća a koje je okončano Sporazumom na Veliki petak potpisanim prije tačno 25 godina.

Većinski protestantski unionisti u pokrajini bili su za nastavak britanske vladavine, dok su katolički republikanci željeli jednaka prava i ponovno ujedinjenje s ostatkom Irske.
Tokom sjevernoirskog sukoba ubijeno je više od 3.500 ljudi.

Nasilje je izbilo 1968. kada je policija upotrijebila silu za vrijeme mirnih katoličkih protesta za građanska prava u Londonderryju koji su zahtijevali ukidanje diskriminacije pri glasanju, zapošljavanju i stanovanju.

Međutim, situacija se sve više pogoršavala kako su katolički skupovi i demonstracije završavali sukobima između policije i demonstranata.

U augustu 1969., dok je nasilje sve više zahvatalo pokrajinu, raspoređene su britanske trupe.

Godine 1970. katolička gerilska skupina, Privremena irska republikanska armija (IRA), započinje bombaške napade i pucnjave na britanske trupe.

Unionističke paravojne skupine odgovaraju, uglavnom ubijanjem katolika, dodatno pogoršavajući situaciju među zajednicama.

Nasilje je eskaliralo nakon januara 1972. kada je 13 ljudi ubijeno na “Krvavu nedjelju” nakon što su britanski vojnici otvorili vatru na mirnom maršu za građanska prava katolika u Londonderryju.

London je dva mjeseca kasnije suspendovao pokrajinsku vladu Sjeverne Irske, što je dovelo do desetljeća vladavine iz britanske prijestolnice.

Godine 1974. IRA proširuje bombardovanje na Britaniju s napadima na pubove u Guildfordu, Woolwichu i Birminghamu u kojima je ukupno ubijeno oko 30 ljudi.

IRA također ubija istaknute ličnosti britanskog društva, uključujući rođaka kraljice Elizabete II, Lorda Louisa Mountbattena u sjeverozapadnoj Irskoj 1979.

Istog dana, 18 britanskih vojnika ubijeno je u zasjedi IRA-e u Warrenpointu u Sjevernoj Irskoj.

Prekretnica dolazi 1981. kada zatvorenik IRA-e Bobby Sands i devetorica njegovih drugova umiru štrajkujući glađu u zatvoru tražeći status političkog zatvorenika.

Sljedeće godine IRA-ino političko krilo Sinn Fein osvaja svoja prva mjesta u parlamentu. Godinu dana kasnije, Gerry Adams je izabran za šefa stranke.

IRA nastavlja sa napadima u Engleskoj, a premijerka Margaret Thatcher za dlaku je izbjegla smrt u bombaškom napadu na hotel Grand u Brightonu tokom konferencije Konzervativne stranke 1984. u kojem je poginulo petero ljudi.

Sedam godina kasnije pokušavaju ubiti njenog nasljednika, Johna Majora, u minobacačkom napadu na Downing Street 10.

Godine 1992. i 1993. dva snažna bombaška napada ubila su četiri osobe i izazvala ogromnu štetu u londonskom finansijskom sjedištu.

Pokušaj konzervativnog premijera Edwarda Heatha da 1973. uspostvi zajedničku izvršnu vlast propao je nakon unionističkog općeg štrajka.

Thatcher potpisuje anglo-irski sporazum 1985. godine, priznajući Dublinu uticaj na pitanja Sjeverne Irske.

Pregovori iza kulisa doveli su do primirja IRA-e 1994., koje je prekinuto kako su pregovori zastali.

U julu 1997., nakon što je Tony Blair postao britanski premijer, Sinn Fein dobija mjesto za pregovaračkim stolom nakon što je IRA proglasila novi prekid vatre.

Sporazum na Veliki petak potpisan je 10. aprila 1998. između Londona, Dublina i glavnih političkih stranaka Sjeverne Irske.

Sporazum vodi do nove poluautonomne Sjeverne Irske u kojoj se vlast dijeli između protestanata i katolika.

Najsmrtonosniji pojedinačni zločin tog razdoblja događa se četiri mjeseca nakon potpisivanja sporazuma, kada je 29 ljudi ubijeno u gradu Omagh od bombe koju je postavila odmetnuta frakcija Irske Republikanske Armije – Prava IRA.

Međutim napad je imao učinak jačanja, a ne potkopavanja mirovnog sporazuma.

Visoko.ba/federalna.ba/Fena