Evropi prijeti eskalacija protesta

Stari kontinent potresaju protesti i štrajkovi nezadovoljnih građana. U Njemačkoj je održan najveći štrajk radnika u javnom saobraćaju u posljednja tri desetljeća. Francuska gori zbog reforme penzionog sistema od koje Emanuel Macron ne odustaje. Duži radni vijek ne žele ni Česi. Suočeni sa visokom inflacijom nezadovoljni su Britanci, ali i poljoprivrednici u Poljskoj, Nizozemskoj, Belgiji. Analitičari upozoravaju – Evropi prijeti eskalacija protesta.

Njemačka je početkom sedmice stala na jedan dan zbog štrajka oko 2.7 miliona zaposlenih u javnom saobraćaju. Stali su vozovi, gradski prijevoz u sedam od 16 pokrajina. Od aerodroma je radio jedino onaj u Berlinu. Bio je to najveći štrajk u posljednje tri decenije u najvećoj evropskoj ekonomiji.

“Milioni putnika koji se oslanjaju na autobuse i vozove ispaštaju zbog pretjeranog i preuveličanog štrajka. Ne mogu svi raditi od kuće. Hiljade kompanija koje primaju ili šalju robu željeznicama također ispaštaju”, kazao je glasnogovornik Željeznica Njemačke Achim Stauss.

“Naš cilj nije naštetiti putnicima i školarcima, nego upravnim odborima svih kompanija. Tu odgovornost moraju preuzeti svi menadžeri koji žele jeftinim trikovima prevariti svoje uposlenike”, navodi šeg regionalnog ureda sindikata EVG Isidoro Peronace.

Radnička akcija je, navode predstavnici sindikata, pitanje opstanka za milione radnika. Napominju da su potrošačke cijene porasle u februaru više nego što se očekivalo – za 9,3 posto u odnosu na godinu ranije. U Njemačkoj se godinama rijetka, ali mala povećanja plaća opravdavaju time da plaće moraju pratiti rast inflacije, koja ranijih godina gotovo da i nije postojala. Međutim, prošle i ove godine inflacija je došla skoro do dvocifrenog broja. Stoga su poslodavci pod pritiskom da ispune data obećanja.

“Zahtijevamo 10,5 posto, najmanje 500 eura. Taj minimalni iznos nam je naročito važan, jer upravo su ljudi sa nižim i srednjim prihodima nesrazmjerno teško pogođeni inflacijom”, istakao je Volker Geyer, zamjenik predsjednika Sindikata službenika u javnim institucijama Njemačke.

Francuzi si i dalje na ulicama. Novi štrajkovi i novi protesti, a razlog isti – reforma penzionog sistema. I kako to već biva u Francuskoj, mirni protesti prerastu u nasilje i sukob demonstranata i policije. Demonstranti, predstavnici sindikata, ali i opozicije, već mjesecima poručuju vladi i Emanuelu Macronu – odustanite od sporne reforme.

“Više od polovine građana glasalo je protiv reforme. Ljudi se bore. Nećemo se predati. Ulje na vatru doliva i ponašanje vlade, a naročito nasilje koje vrši policija”, navodi demonstrant Lucie Henry.

“Macron se pravi i slijep i gluh skoro dva mjeseca. Sedmicu za sedmicom ignoriše bijes ljudi i proteste. Ono što ne razumiju ni predsjednik Macron ni vlada jeste da mi nećemo odustati”, naglašava generalni sekretar Sindikata željeznica Eric Meyer.

Francuski predsjednik i dalje prkosno brani reformu koju je na silu progurao u parlamentu, što je razljutilo Francuze pa su protesti postali sve agresivniji. Poziva Macron, ali poziva i vlada sindikate na razgovore, ali o drugim temama. Ostaju čvrsto pri penzionoj reformi.

“Macron je spreman na sastanak sa sindikatima čim Ustavno vijeće donose odluku o usaglašenosti teksta zakona. Osim toga, premijerka je na raspolaganju sindikatima i spremna ih je primiti kako bi direkno razgovarali”, kazao je Olivier Veran, glasnogovornik Vlade Francuske

“Milioni ljudi se protive penzionoj reformi i zbog toga protestiraju. Ako želimo izbjeći tenzije, a želimo, sindikati predlažu smirivanje situacije kako bi se pronašlo rješenje”, navodi generalni sekretar CFDT sindikata Laurent Berger.

Kamen spoticanja je podizanje starosne granice za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine. Na to Francuzi nikako ne žale pristati iako je u brojnim evropskim zemljama provedena penziona reforma, pa se u penziju ide i sa 65 ili čak navršenih 67 godina starosti.

“Pa, Francuska ima sistem socijalne sigurnosti na koji su građani s pravom ponosni. Dakle, to je sistem na koji im neke druge zemlje zavide. I sasvim je prirodno da se takav sistem želi zaštititi. Ovdje se građani nadaju da će u punu penziju ići sa 62 godine starosti. U nekim drugim evropskim zemljama, ta granica je 65, ili 67 godina”, pojašnjava novinar AP-a John Leicester.

I dok se mnogi pitaju zašto se Francuzi bune, analitičari objašnjavaju. Najviše se ustvari bune zbog pomjeranja uvjeta za punu penziju, a za to im je sad nametnut radni staž – 43 umjesto dosadašnjih 41 godinu.

“Trenutno, donja starosna granica za odlazak u penziju u Njemačkoj, Belgiji, Španiji i Velikoj Britaniji je 65 godina. U Njemačkoj i Španiji već u zakonu postoji mogućnost da se ta granica poveća na 67 godina. U Italiji je već 67 godina, a do 2050. godine dob za odlazak u penziju će se povećati na 70 godina. Sve zemlje već poduzimaju mjere, ne samo kada je riječ o penzionom sistemu već i o široj ekonomiji kako bi ljudi radili duže. Zašto? Zato što žive duže, a generalno su dobrog zdravlja. Naravno, jedan od razloga je i što to doprinosi javnim finansijama”, kaže ekonomski analitičar Daniela Ordonez.

Francuzima je, ističu analitičari, sada u penziji dobro. Penzije u prosjeku iznose oko 74 posto od prosjeka primanja, a valja napomenuti i da je najniža penzija oko 960 eura. Francuska trenutno troši čak 14 posto Bruto domaćeg proizvoda na penzije, stoga joj je, smatraju ekonomisti, reforma penzionog sistema potrebna, jer stanovništvo stari i trenutno imaju više od 17 miliona penzionera. Osim toga sve je manje mladih koji će uplaćivati u penzioni fond, te država mora doplatiti više. Od dva, prema analitičarima moguća rješenja – smanjenja penzija ili povećanja starosne granice, Macron je izgleda izabrao manje zlo. Ipak, francusko ustavno vijeće donijet će 14. aprila dugo očekivanu presudu o tome da li su vladini planovi o produženju životne dobi za odlazak u penziju u skladu s ustavom. Protiv reforme penzionog sistema su i Česi. Hiljade njih je svoje nezadovoljstvo planom vlade da granicu za odlazak u penziju pomjeri na 68 godina, iskazalo protestima ispred zgrade Vlade u Pragu.

“Mislim da se ljudi dovoljno muče. Toliko rade da je i 60 godina previše. Trebamo spomenuti zahtjevna radna mjesta poput onih u tvornicama, željezarama, rudnicima – gdje je teško raditi sa 60, a biće još teže ako se pomjeri starosna granica”, kaže demonstrant Roman Becica.

“Vlada je užasna, najgora do sada, nesposobna, lažljiva. Nikad u ovoj zgradi nije bila gora vlada”, smatra Andrej Babiš, lider opozicijske stranke Ano.

Pozivamo vladu da počne raspravu o penzijskoj reformi, te da prestane plašiti građane prijedlozima koje još nije pripremila do kraja. I dok se Francuzi i Česi bune zbog penzione reforme, sa protestima se suočavaju i druge evropske zemlje – zbog inflacije i visokih troškova života. U Poljskoj, Belgiji i Nizozemskoj protestiraju poljoprivrednici.

“Nijedan poljoprivrednik u Nizozemskoj neće preživjeti. Ako ti korumpirani političari ostanu na vlasti, gotovo je”, smatra poljoprivrednik Bob de Jong.

“Ova vlada bi trebala dati ostavku. Ubijaju naše poljoprivrednike. Ubijaju naše ribare. Gase se kompanije koje su generacijama bile aktivne. Ljudima je dosta svega. Desetine hiljada ljudi je nezadovoljno politikom vlade. Želimo nazad svoju zemlju. Želimo da Nizozemska ponovo bude na prvom mjestu”, istakao je lider slobodarske stranke Nizozemske Geert Wilders.

Učestali su i protesti nezadovoljnih Britanaca kojima su dramatično porasli troškovi života. Rast cijena utiče i na dosad veoma dobar život ljudi u Austriji u kojoj je inflacija početkom godine dostigla rekordnih 11,2 posto. I dok inflacija ruši historijske rekorde, vlada različitim subvencijama i olakšicama pokušava pomoći građanima. Kako bi održala socijalni mir, austrijska vlada se zadužuje i javni dug se penje prema rekordnih 400 milijardi eura. Stanje u Evropi, ocjenjuju analitičari, nema tendenciju smirivanja, već eskalacije protesta. To bi, kažu, trebalo izazvati zabrinutost vodećih političkih struktura.

Visoko.ba/federalna.ba