Spomen imena Srđana Aleksića kod normalnih građana u svim krajevima svijeta trebao bi izazivati veliki respekt. Srđan je apsolutni sinonim hrabrosti, ali i suživota na ovim prostorima.
Prije tačno 23 godine grupa monstruma napala je ovog plemenitog momka iz Trebinja. Srđan je tog kobnog dana ratne 1993. godine pokazao svu plemenitost, dobrotu, ljudskost, hrabrost koju jedan čovjek treba posjedovati da bio kompletna ličnost.
Mladi Trebinjac tog dan ugledao je kako pripadnici Vojske Republike Srspke, naočigled cijele trebinjske tržnice, tuku bez ikakavog razloga čovjeka, čiji je jedini grijeh bio zapravo njegova bošnjačka nacionalnost. Srđo je uradio ono što nikom drugom nije padalo na pamet, zaskočio je jednog od tih vojnika i tako omogućio svom sugrađaninu, Bošnjaku da pobjegne. To je očito razljutilo zločince koji su bili željni nevine krvi i nastavili su tuči Srđana sve do iznemoglosti. Ostatak priče dobro je poznat, Srđo je nakon tog divljačkog napada pao u komu, te je preminuo 27. januara.
Tako je ugašen mladi život već u 26. godini, momka ko je bio amaterski glumac i plivačka nada. Grupa rezervista Vojske Republike Srpske, u kojoj je i on sam služio, ugasila je tog 21. januara ovaj plameniti život. Ali, Srđan je ujedno tog kobnog dana spasio drugi život. Alen Glavović je samo zahvaljujući njegovoj reakciji preživio i trenutno je nastanjen u Švedskoj. To mu ovaj čovjek sigurno nikada neće zaboraviti…
“Svake godine s mojom familijom i Radetom (Srđanovim ocem) posjetimo Srđanov grob. To je moja dužnost koja me kao čovjeka veže. To mi je dužnost i tako ću raditi dok sam živ. Da se zna da me je spasio i mene i moju familiju”, kazao je nedavno Alen, te dodao da je sa Srđanom zajedno radio na bazenu u ljetnjom periodu.
“Srđan je bio dobar prijatelj sa svima, bez obzira na vjeru i naciju. Bio je dobar sportista, glumac, a prije svega dobar drug. Ljeti smo zajedno radili na bazenu i živjeli smo kao jedna porodica”, prisjeća se Alen.
Srđanov otac Rade kaže da mu je uvijek drago sresti Alena, jer ga to podsjeti na Srđana, ali i na drugog sina Vujadina, koji je također bio Alenov drug, a koji je poginuo vozeći paraglajder.
“Da se Alen ne uvrijedi, ja smatram njegovu djecu kao svoju i jako sam mu zahvalan i bio bih presretan čovjek kada bi ona dobrota koju je imao Srđan plijenila njegovu djecu”, istakao je Rade.
Za Radeta nema dileme, njegov sin je umro izvršavajući jedinu normalnu ljudsku dužnost u tom trenutku.
“Međutim, Srđe više nema. Postojimo mi, kao ljudi, i postoji mogućnost da pokažemo svoju čovječnost. Potrebno je i hrabrosti za to, jer se treba suprotstaviti tradiciji koja nas je gurala jedne protiv drugih. Svi živimo na ovom prostoru i ima dovoljno mjesta za sve nas”, uputio je jasnu poruku Rade Aleksić, te dodao:
“Sahranili smo njegovo tijelo, ali dušu i plemenitost ostavio je ovom gradu, meni i svojim drugarima. Ostavio je to, kako vidim, i svim ljudima koji mogu osjetiti što je to plemenitost i što je to dobrota. Žao mi je što sam sina izgubio, normalno je, roditelj sam. Nemam nasljednika. Ali želja mi je, kad je već Srđo poginuo, da gajimo plemenitost koja izlazi iz čina Srđine pogibije. Da kao ljudi imamo korist, baš korist od toga”.
Jedan od napadača na Srđana je poginuo tokom rata dok su ostali osuđeni na 28 mjeseci zatvora. Ipak, to ne može vratiti ovog Trebinjca u život…
Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Nekoliko gradova u regionu mu je odalo počast. Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu danas nosi Aleksićevo ime. U centru Pančeva takođe postoji prolaz Srđana Aleksića i spomen-ploča u čast trebinjskog heroja. Tuzla ima ulicu nazvanu po Srđanu, kao i Sarajevo, iako se ona nalazi u zabačenom delu glavnog grada, a u Trebinju se sportski tereni zovu imenom Srđana Aleksića.
Beogradski režiser Srdan Golubović snimio je film “Krugovi” inspirisan ovim događajem, a Radio-televizija Srbije 2007. godine snima i emituje dokumentarni film “Srđo”, o Srđanu Aleksiću, čiji je glavni akter njegov otac, a 2008. trebinjsko pozorište “Slovo” postavlja predstavu “Epilog o Srđanu”.
U spomen na njegov gest ustanovljena je i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.