Fondacija “Mi za djecu”: Vršnjačko nasilje ili kućni odgoj

Javnost je često u prilici da sluša, čita, gleda ili polemiše o nasilju među maloljetničkom populacijom. Česte su informacije da je “mlad život ugašen”, a kasnije se ispostavi zbog nedostatka društvene brige i sistemskih rješenja. Osim toga, izbjegavamo priznati sami sebi da je porodica osnovna karika društva – da se iz kuće nose temeljne odrednice karaktera, pa i kod djece.

Fondacija “Mi za djecu” izražava zabrinutost zbog činjenice da društvena zajednica, po ne pisanom pravilu, reagira retroaktivno i izrazito populistički. Djecu nam odgajaju masovni mediji, a proces socijalizacije djece prepustili smo vršnjačkoj edukaciji kroz odgojno-obrazovne ustanove i društvene okolnosti, no s pravom bi se moglo ustvrditi da smo djecu prepustili samu sebi.

Roditelji se predaju osiguranju egzistencijalnog minimuma, sistemski akteri osiguranju vlastitih prava i beneficija, politika i vlast u djeci nema glasačko tijelo, a zakonodavstvo nema preduslova da preventivno djeluje.
Djeca su kolateralna šteta svih društvenih aktera koji bi trebali o njima da brinu.
Društveno problematiziranje maloljetničkih problema samo u ekstremnim slučajevima je najporaznija slika društveno-političke zbilje.

Pitamo se i javnosti postavljamo isto pitanje: Da li vlastitim činjenjem – odnosno, ne činjenjem stvaramo ambijent u kojem su djeca največe žrtve?
Traženje krivca u ekstremnim situacijama se svodi na personaliziranje problema jer nam je tako lakše umiriti vlastitu savjest. A problem ostaje neriješen.
Društvene prilike u kojima se djeca socijaliziraju su naše pameti djelo. Rezultat društvenih prilika koje kreira svaki građanin koji se smatra društveno odgovornom osobom.
Odgojno-obrazovne institucije sistemski su postavljene na način da djeci nameću doktrinu poslušnosti, podaništva i kolektivnu svijest. Djeca nemaju pravo na individualizam i vlastitost.

Čak I površan osvrt na društvene mreže, medijske projekte i ostale društvene pokazatelje – pokazuje nam sistemski uzgajanu neoliberalnu svijest – potrošački mentalitet koji u svojoj osnovi podrazumijeva slobodu izbora, ali ne i odgovornost.
Sistemski uzgajani egoizam kod mladih je ono što niti jedan roditelj ne bi poželio vlastitom djetetu. Svaki od roditelja u konačnici spozna da mu se “potkrala greška” i pored svih dobrih želja i namjera da vlastitom djetetu osigura sve što i druga djeca imaju.
Društveni akteri u procesu odgoja i obrazovanja djece, danas su podređeni egzistencijalnim problemima i prije svega su nedovoljno educirani za generacije mladih koje bi trebali odgajati i obrazovati.

Tehnološka sredstva koja su dostupna današnjoj djeci prevazilaze kapacitete prosvjetnih radnika, i bez šire društvene akcije, odgojno-obrazovni sistem će se obrušiti i “proizvoditi ljude” koji su nesposobni za društveno odgovoran život.
Politička i sudska vlast utemeljena ustavnim rješenjima na nacionalnoj različitosti nema niti volje, a još manje htjenja da ovaj problem rješava. Najlakše se manipulira s ranjivim kategorijama društva. Ako danas odgajamo djecu bez empatije, osjećaja odgovornosti za druge i vlastito okruženje, sa takvim osobama će se uvijek lakše manipulirati na način da im obećavaš ono što one žele čuti.

Ovih nekoliko zapažanja Fondacije “Mi za djecu” ima za cilj da animira sve društvene aktere da pitanje odgoja i obrazovanja mladih shvatimo kao pitanja svih pitanja.
Društvene prilike kreiraju ljudi svojim kvalifikacionim i kompetencijskim sposobnostima, a ne dekreti, dokumenti i nagomilana papirologija kroz institucije vlasti.
Činjenica da su posljednji službeni izvještaji o nasilju nad djecom u BiH iz 2013. godine, urađeni na reprezentativnom uzorku, pokazali da 80 % učenika završnih razreda osnovne škole svakodnevno trpe neki oblik nasilja u školi – dovoljno je alarmantan podatak za sve društvene aktere.