Samo su Sarajevo i Mostar gradovi koji su, zapravo, u skladu s Ustavom

Bosna i Hercegovina, sa otprilike nešto više od tri miliona stanovnika, ima 31 grad. Gradova je sve više, građana sve manje. Niču kao gljive jer uvjeti za promjenu statusa, čini se, nisu teški. A benefiti nisu mali. Federacija u odnosu na Republiku Srpsku prednjači i više nego dvostruko. Samo prije desetak dana, utrku je povela sa šest gradova više. No, statistika nameće i brojna pitanja. Kada govorimo o Federaciji, ono što je ključno – jesu li statusne promjene usklađene s Ustavom?

Zavidovići – do jučer općina, danas grad. Za tranziciju i laskavi status zaslužni su građani – odnosno naseljenost viša od 30 hiljada stanovnika. No, oni skeptični. Sumnjaju da će promjene nabolje u lokalnoj zajednici doći tek tako. Preko noći.

Za razliku od građana, općinska, sada gradska administracija u stjecanju statusa grada vidi novu priliku za poboljšanje privrednog ambijenta, ali i životnog standarda.

„Dugo godina mi smo živjeli kao taoci djelomično uspjele ili propale privatizacije, zavisno iz kojeg ugla se gleda, i nismo imali sluha viših nivoa vlasti prema Zavidovićima. Očekujemo, svakako, veće benefite, očekujemo direktan pristup IPA fondovima, drugačiju komunikaciju sa međunarodnim predstavnicima“, navodi gradonačelnik Zavidovića Hašim Mujanović (NES).

Zavidovići su među preostalih pet općina posljednjom odlukom Federalnog parlamenta stekli status grada. Grad kao jedinica lokalne samouprave uspostavlja se ili Ustavom ili ispunjavanjem kriterija propisanih Zakonom o principima lokalne samouprave. No, prema Ustavu, gradonačelnici se trebaju birati iz Gradskih vijeća, a u praksi – biraju se direktnim izborom. Sada se postavlja pitanje hoće li kolizija Ustava i Zakona biti mogući uzrok problema u funkcionisanju lokalnih samouprava?

„Naravno da može. Centralna izborna komisija ne provodi federalni Ustav, a sa druge strane provodi Ustav Republike Srpske. Ustavom Federacije je propisano – tamo gdje su gradovi da se bira u gradskom vijeću. Međutim, općine koje su postale preko noći gradovi oni i dalje su zadržali direktan izbor gradonačelnika što je neustavno – svi njihovi izbori bi se mogli osporiti na Ustavnom sudu“, navodi Irfan Čengić, predsjednik Komisije za lokalnu samoupravu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

Šta je starije, Ustav ili zakon – odavno je jasno. Kako se zakoni moraju uskladati s Ustavom, Komisija za lokalnu samoupravu nakon posljednjih usvajanja Zakona o proglašenju gradova predložila je set amandmana na Ustav i dala mišljenje Zastupničkom domu da ti zakoni nemaju ustavno utemeljenje.

„Zakon o principima lokalne samouprave, suprotno ustavnim kriterijima, propisao je dodatne kriterije po kojima svaka općina može postati grad, što je pogrešno. Ustavom Federacije propisano je da grad mora imati dvije i više općina i propisani su drugi ustavni kriteriji i po tim kriterijima samo su Sarajevo i Mostar gradovi koji su, zapravo, u skladu sa Ustavom“, dodaje Čengić

Od 22 grada u 9 kantona, jedini preostali kanton bez proglašenih je Srednjobosanski. Od 12 općina zakonsku mogućnost nije koristio Travnik kao administrativni centar, dok je kroz stavku da se gradom može proglasiti i općina od posebnog historijskog i kulturnog značaja šansu ranije pokušalo dobiti Jajce.

„Iz nekog sitnog formanog razloga općina nije dobila taj status – čini mi se što tada nismo imali instituciju općinskog suda nego smo bili odjeljenje suda. U proteklom periodu sam razgovarao sa kolegama načelnicima, tada načelnicima, koji su dobili taj status i pitao šta se, zapravo, dobije tim – niko mi nije mogao nabrojati 5 dobrih suštinskih motiva razloga zbog čega je dobro postati grad“, ističe načelnik Općine Jajce Edin Hozan (SDA).

Jedini i isključivi motiv da je bolje biti grad nego općina u Savezu općina i gradova vide u tome što lokalna zajednica dobija na značaju: „Prednost općina koje su postale gradovi je ta što im je na određeni način olakšan pristup EU fondovima, čime im je otvorena mogućnost za lakše privlačenje novih investitora. Promjena statusa iz općine u grad ne podrazumijeva nikakve nove prihode za tu lokalnu zajednicu, a ni dodatne budžetske izdatke“.

Kada se uzme u obzir da privlačenje stranih investicija ovisi o mnogim drugim faktorima, sasvim je jasno – prefiks grad za mnoge dođe tek kao kozmetička promjena. Kao što je u našoj zemlji praksa, zakonske nedorečenosti ostavljaju dovoljno prostora za slalom koji pojedini itekako iskoriste. Kada se obave načelnički, na redu su gradonačelnički mandati, sve dok se neko ne dosjeti da podnese apelaciju Ustavnom sudu o ovoj temi.

Visoko.co.ba/federalna.ba