“Nadam se da ćemo sutra svjedočiti otvaranju jednog kvalitetnog Prihvatnog centrasa svim potrebnim uslovima za smještaj 1.500 migranata, uključujući odrasle muškarce, porodice i djecu bez pratnje, sa svim potrebnim infrastrukturnim, organizacijskim i tehničkim pretpostavkama za njihov boravak”, istakao je Selmo Cikotić, ministar sigurnosti BiH, u ovosedmičnom izdanju Dnevnika D.
“Cijenimo da će to biti jedan značajan iskorak u smislu kvalitetnijeg upravljanja migracijama sa stanovištva organizacije institucija koje se time bave, a i kvalitetniji smještaj za same migrante koji se tu zadržavaju neko kraće, neko duže na njihovom putu prema zemljama zapadne i sjeverne Evrope.”
Kaže da je tim koji u okviru Ministarstva radi na pitanjima migracija u dnevnom kontaktu sa predstavnicima vlasti u USK-u.
“Cijenim da imamo dobru saradnju. Cijenim da su nesporazumi koje smo imali i prigovori i sa jedne i sa druge strane iza nas. Samo smo zahvaljujući dobroj saradnji uspjeli da odgovorimo na veliki broj različitih pitanja. U konačnom, zahvaljujući zaista jednom iznimno aktivnom angažovanju gradonačelnika bihaća u proteklih nekoliko sedmica uspjeli smo da napravimo bajpas u odnosu na neke procedure koje nam Zakon o javnim nabavkama nameće i ograničava.”
Ističe da je konferencija o upravljanju ilegalnim migracijama koja je održana u Sarajevu prvi skup ove vrste koji se organizuje u regionu.
“Mislim da BiH sa svim onim što je preživjela u prethodnih par godina ima, ne samo pravo, već i obavezu da organizuje jedan ovakav skup. Sakupili smo na jednom mjestu ministre unutrašnjih poslova, njihovih zamjenika ili državnih službenika od Turske do Austrije, sa učešćem dva komesara EU. Imali smo javljanje ministrice unutrašnjih poslova Italije. Dali su svoj doprinos u razmjeni pojedinačnih, nacionalnih gledanja, odnosno stanovišta različitih država o tome na kakav način upravljati migracijama. Došli smo do jednog zajedničkog zaključka da nijedna zemlja pojedinačno to ne može sama, da trebamo podići nivo saradnje. Ljudi postaju svjesni, al ne očekujem da će ova konferencija već od sutra značiti bitno promijenjen nivo saradnje, ali smo upravo iz tog razloga odlučili da ponudimo jedan set zaključaka koje ćemo, bez ikakve obaveze da se oni usvajaju u formalnom smislu, uputiti svim zemljama koje su učestvovale, ali i institucijama EU, direktoratima i komesarima koji su nadležni da svojim stavovima potvrde ili komentarišu te naše zaključke. Ja sam u okviru završne riječi na današnjoj konferenciji pročitao te zaključke. Čuo sam nekoliko pozitivnih komentara, ali ćemo u svakom slučaju svim zemljama učesnicama dati mogućnost da ove zaključke komentarišu i u nekom formalnijem smislu, ali očekujem da ćemo svim tim zaključcima dati malo više prostora za angažman i obaveza nekim institucijama EU i otvoriti više prostora za mehanizme međusobne koordinacije i saradnje zemalja u regionu. Bitno je i da su se svi složili da ovu konferenciju pretovrimo u jednu vrstu godišnje aktivnosti.”
Identifikovali smo nekoliko grupa koje se bave krijumčarenjem migranata
Cikotić pojašnjava da je jedan čitav set aktivnosti i mjera koje su sigurnosne strukture BiH preduzele tokom prethodnih godinu dana proizveo jednu vrstu dojma i uvjerenja kod onih koji se bave krijumčarenjem migranata da ovo nije jednostavna ruta kao što je ranije znala biti.
“Mi smo, pored kvalitetnije kontrole granice, uradili jedan napor da smo identifikovali i otkrili nekoliko grupa koje se bave krijumčarenjem migranata što je onda one koji se bave tim poslom obeshrabrilo i sad svjedočite činjenici da je Mađarska, Rumunija jednostavnija i sigurnija ruta za migrante koji dođu do Srbije, nego put prema BiH. Spremni smo da i na kvalitetniji način nego do sada nadziremo granicu i radimo na identifikaciji onih koji se bave krijumčarenjem migranata, odnosno na svojevrstan način trgovinom ljudima. Ali isto tako smo spremni i da se iznenada desi neki novi val. Nadamo se da neće sa svim ovim što preduzimamo, ali vrlo je nezahvalno praviti neke konkretne procjene i predviđanja.”
Naglašava da postoji neka vrsta nevidljivih, ali poprilično funkcionalnih veza između zemalja porijekla migranata i zemalja nikovih konačnih odredišta.
“Prepoznaje se i među migrantskom populacijom jedno uvjerenje da su oni potrebni u zemljama prema kojima su se uputili. Ne bi inače prelazili toliko duge putanje i ne bi preuzimali toliki rizik. U BiH je u prethodne četiri godine prošlo oko 84.000 registrovanih migranata. Uvažavajući činjenicu da imamo jedan procenat onih koje ne uspijemo registrovati skoro bi se sa sigurnošću moglo reći da ih je prošlo oko 100.000 kroz BiH, a u ovom trenutku u našim privremenim prihvatnim centrima imamo nešto malo manje od 2.500 i cijenim da imamo još jedno 1.000 do 1.500 onih koji se nalaze na putu, u nekim improvizovanim, privatnim i nelegalnim smještajima.”
Na pitanje koji su najveći izazovi sa kojima se BiH suočava kada su u pitanju ilegalne migracije, Cikotić odgovara: “Činjenica da BiH nema usaglašene političke stavove o značaju, o načinima rješavanja i o mogućim posljedicama migrantske krize su najozbiljniji izazov sa kojim se mi suočavamo. Za sada ih rješavamo tako što tijesno sarađujemo sa jednim brojem međunarodnih organizacija koje osiguravaju finansijska sredstva i druge oblike podrške koja je potrebna za upravljanje migrantskim operacijama, a ono gdje mi suštinski nemamo saglasnost na nivou BiH jeste činjenica da se teret migrantske krize ravnomjerno podnosi na čitavoj teritoriji BiH i da se država ponaša kao odgovaran akter u tim aktivnostima. Dakle, RS i kantoni sa hrvatskom većinom ne prihvataju da razmjeste ijedan privremeni prihvatni centar na svojoj teritoriji i nematu tu onda jednu osnovu da na bazi reciprociteta sutra kad ti prostori budu ugroženi bilo kakvim sigurnosnim izazovima investirate napore, ljude, sredstva itd. da im pomognete. Naravno ja mislim da je naša namjera da održimo tu ideju da pomažemo svima kojima je pomoć potrebna, ali je, u najmanju ruku, i ljudski i politički nekorektno ignorisati jednu takvu sigurnosnu prijetnju koja se smatra jednom od najvećih sigurnosnih prijetnji za Evropu i za čitav svijet. Nemamo saglasnost oko toga da u budžet BiH ugradimo barem minimalna sredstva gdje bi država pokazala jednu vrstu odgovornosti za učešće u takvim aktivnostima, kao i za neke druge odluke kojim bi se kapacitet države institucionalizirao. Mislim da su to ključni izazovi. Sad imate praktično dva kantona, Sarajevski i Unsko-sanski, koji podnose taj teret i ja razumijem jednu vrstu zasićenosti, umora ljudi i institucija na prostoru tih kantona, ali isto tako ljudi sa tih prostora dobijaju sve više izraza zahvalnosti i komplimenata od EU, od zemalja regiona za sve ono što preduzimaju.”
Svi koji dovode u pitanje opstojnost BiH govore o ratu
Kaže da se sporazum o readmisiji sa Pakistanom implementira.
“Mi sad praktično prikupljamo prvu grupu koju ćemo poslati za Pakistan i vršimo provjere identiteta onih koji su, na neki način, već izolovani, za koje imamo indicije i njihove izjave da su porijeklom iz Pakistana.”
O blokadi Vijeća ministara kaže da se to u značajnoj mjeri reflektira na Ministarstvo sigurnosti u smislu da nema prohodnosti značajnih odluka. Sve stoji već više od tri mjeseca tako da to u značajnoj mjeri ograničava, odnosno limitira kapacitet Ministarstva sigurnosti.”
Cikotić pojašnjava da su na jedno sjednici Vijeća ministara ministri iz Republike Srpske glasali protiv svih tačaka, te da su na drugoj usvojeni neki prethodni zapisnici i da je u okviru drugog kruga glasanja ponovo bio isti scenario.
“U suštini, blokada je i dalje na sceni i mislim da su to kozmetičke promjene u smislu da evo učestvujemo u radu, ali ne glasamo onako kako bi neko želio. Mislim da u ovoj vrsti negiranja značaja institucija i efekata njihovog rada dugoročno najviše gube oni koji misle da na ovaj način štite interese bilo koga.”
Ističe da ni najnaivniji politički analitičari ne mogu prihvatiti kao racionalno obrazloženje izjave da se ne želi rat, već mirni razlaz.
“S druge strane, ne mislim da je uputno da se od strane onih koji na odgovoran način promišljaju i budućnost ove države, pa i Republike Srpske, odgovara u istoj mjeri i na isti način. Ne mislim da iko dovodi u pitanje opstojnost RS-a, ali je nemoguće očekivati da oni koji dovode u pitanje opstojnost BiH to mogu napraviti na bilo kakav miran način. Prema tome, svi oni koji dovode u pitanje opstojnost BiH, oni ustvari govore o ratu. Ne mislim da se na strani onih koji brinu za opstojnost čitave BiH iko uplašio tih prijetnji. Čita se to na više mogućih načina i vidjećemo šta će međunarodna zajednica, koja ima visok nivo odgovornosti u ovoj situaciji, intervenisati sa strane političkog Sarajeva, kako to predstavnici RS-a vole da kažu, na neki aktivan način, ignorišući visok nivo obaveza međunarodne zajednice, bilo bi neuputno. Međunarodna zajednica treba da pokaže i potvrdi svoj visok nivo ovlaštenja ali i odgovornosti u isto vrijeme. I ja mislim da je opšte razumijevanje da mi čekamo da oni to urade u interesu zaštite vlastitih pozicija, vlastitih reputacija i vlastitih investicija koje su napravljene u BiH. Ili da kažu da to ne žele, ne mogu ili neće da urade. Ja mislim da mi u svim tim situacijama znamo šta je naš odgovor, znamo šta su naši postupci, ali cijenimo da je neobjektivno i nepotrebno pitanje postaviti da li će opstati Bosna i Hercegovina ili Republika Srpska. Mi imamo aranžmane koji podrazumijevaju i jedno i drugo, ali podrazumijevaju i potrebu stalne nadgradnje tog mehanizma. Ideja da se točak istorije može okrenuti nazad pa se vratiti neke naldežnosti je potpuno neizvodiva i ako treba da podsjetim, dejtonski pregovori su spasili RS. Ne mislim da je pametno vraćati se u tu atmosferu.”
Visoko.co.ba/federalna.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.