Pijanista Bartolomej Stanković: Muzika je radost života

“Ja sam običan čovjek koji pokušava da ostavi nešto dobro na ovom svijetu”, predstavio nam se Bartolomej Stanković, bosanskohercegovački pijanist i vanredni profesor na Katedri za klavir Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Naš višestruko nagrađivani umjetnik ne krije šta za njega predstavlja muzika.

– Muzika je u mom životu snažan pokretač, omogućava mi da pronađem smisao života i da svojom kreacijom dam jedan skroman doprinos današnjem vremenu, čovječanstvu. Rachmaninoff je jednom rekao da je muzika dovoljna za život, ali da život nije dovoljan za muziku. I to je tačno, u jednom životu se ne može postići sve što čovjek zamisli, ali uvijek se trudim da uradim najviše što mogu. U zadnjih pet-šest godina posebno se bavim stvaralaštvom domaće umjetnosti i promocijom domaćeg stvaralaštva, ne samo u BiH, nego i u čitavom svijetu, objašnjava mladi umjetnik.

Stanković je 2011. godine magistrirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. em. Pavice Gvozdić. Godinu kasnije završava postdiplomski studij na akademiji Steinway Academy u Veroni u klasi pijaniste Federica Gianella. Usavršavao se na seminarima eminentnih klavirskih pedagoga kao što su Andrej Pisarev, Grigory Gruzman, Naum Grubert, Peter Eicher, Jan Jiracek von Armin, Arsen Čarkić, Jelena Pavić, Gregor Vidović i Andrea Dindo. Dobitnik je brojnih nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima, kao i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za projekt ‘KLAVIR – kroz historiju i građu’ koji je kao koncertna prezentacija predstavljen u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Na 27. muzičkom biennalu u Zagrebu 2013. godine predstavljao je Bosnu i Hercegovinu. Sarađivao je sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Sarajevskom filharmonijom, Kamernim simfonijskim orkestrom Zenica i održao preko 60 solističkih koncerata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji i Austriji.

Trenutno predaje tri predmeta na Muzičkoj akademiji. Interesovalo nas je da li uspijeva prenijeti ljubav i strast prema muzici i na svoje studente.

– Da li uspijevam to treba pitati moje studente, a da li pokušavam, to je sigurno. Trudim se da im na predavanjima približim sve ljude koji su utjecali na razvoj klavirske muzike. Klavir je relativno mlad instrument, postoji samo 300 godina, ali je u tih 300 godina toliko napisano… toliko da bi moglo popuniti čitavu sarajevsku Vijećnicu, možda i više. Što se tiče radosti, ističem je kroz poučavanje predmeta Istorija i teorija pijanizma, Metodike klavira kao i sam predmet Klavir gdje studente upoznajem i sa veoma važnim zanimanjem, a to je umijeće prenošenja znanja. Jer, koliko god da je važno znati svirati, toliko je i važno znati učiti mlađe generacije, kako bismo spriječili da klasična umjetnost zamre i ‘pukne lanac’.

Ispričao nam je anegdotu o značaju održavanja i njegovanja muzičke umjetnosti:

– Hrvatski kompozitor Ivo Malec, tokom studija u Beču, jednom prilikom se ljutito zaputio u Musikverein i pitao zašto stalno reklamiraju koncerte koji su svakako puni. Dobio je odgovor od direktora – dovoljno je da jednom pukne lanac u tradiciji dolazaka na koncerte i da višestoljetna tradicija ode u zaborav. Drugim riječima, dovoljno je da jedna generacija izgubi naviku odlazaka na koncerte i uživanja u slušanju muzike i da sve ode u nekom drugom smjeru, čega smo svjedoci protekle dvije godine.

Našeg internacionalno nagrađivanog pijanistu pitali smo da li se smatra čuvarem te niti – tradicije.

– Ne dajem sebi tako važnu ulogu jer, primjerice, u projektu bh. kompozitora, nosioci primarne, najvažnije uloge su kompozitori. Oni su stvorili ta djela, ja sam sukreator na način da oživljavam ta djela. Mnoga od njih nisu svirana dugi niz godina, neka i više desetljeća, primjerice, Sonata Dragoja Đenadera, Sonata Vojina Komadine… ta djela su se sada vratila na scenu. Ili, recimo, zahvaljujući knjizi ‘Muzika za klavir u Bosni i Hercegovini 1945-1992’ prof.dr. Merime Čaušević, došao sam do nota jedne jako zanimljive osobe iz perioda Osmanskog carstva, Zulejde Ide Latas koja je sredinom 19. stoljeća u Sarajevu svirala i komponovala djela za klavir i bila jedna od najznačajnijih kompozitorki vojne muzike u Evropi u to vrijeme. Jedno njeno djelo, March za klavir, je izdato u Londonu 1850-ih godina, i to djelo sam vratio u fokus interesovanja objavljivanjem prošlogodišnjeg albuma Voyage.

Našem umjetniku se nije dopalo pitanje o muzičkim preferencijama ili, kako se kaže u narodu – ‘šta sluša’. Objasnio nam je da ljudi koje se bave muzikom ne vole pitanje šta slušaju ‘jer smo svakodnevno zaokupljeni muzikom koju pripremamo i vježbamo za koncerte te je nakon višesatnog sviranja malo ko raspoložen još nešto slušati’.

Pitanje smo preformulisali u – šta bi nam odsvirao da ga zamolimo.

– Teško pitanje, jer u životu jednog muzičara koji se bavi klasičnom muzikom, teško je odrediti jednu kompoziciju koja će mu biti omiljena cijeli život. Ili jedan kompozitor, jer se osoba razvija, sazrijeva kao ličnost pa nešto što je u mladosti bilo potpuna fascinacija može u kasnijem životnom razdoblju jednostavno prestati to da bude. Ipak, dvije ličnosti koje mene fasciniraju su Franz Liszt i Sergei Rachmaninoff, pijanisti i kompozitori koji su itekako unaprijedili razvoj pijanizma, dakle, razvoj klavirske muzike i tehnike i postavili neke nove granice koje mnogi poslije njih više nisu dokučili. I s kojom lakoćom su ti ljudi stvarali, upravo je nevjerovatno. Liszt je iza sebe ostavio hiljadu djela, pa čak i više; Rachmaninoff nešto manji opus od nekih stotinjak djela, ali sva ta djela su genijalna na poseban način. Međutim, interesantno je da mnoga od tih djela u to vrijeme nisu naišla na odobravanje od strane publike i kritike, što se često dešava i danas. Rachmaninoff je govorio: ‘ja sebi ne bih dao za pravo da nakon jednog slušanja sudim o nečemu’. Tako je i u poeziji i prozi, ne možemo nakon jednog čitanja shvatiti pravu smisao… Prvi dojam ponekad može biti varljiv.

Stanković je tokom 2019. nastavio promociju djela bh. kompozitora na festivalima kao što su Dani Vlade Miloševića u Banjaluci, Mostarsko proljeće u Mostaru, 38. pozorišne igre u Jajcu, Putovanje kroz muziku u Prnjavoru, GuitarUnited u Sarajevu te Dani Vojina Komadine u Istočnom Sarajevu. Nakon koncerta ‘Bartolomejevo putovanje – večer bh. skladatelja’ u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 2019. godine u Zagrebu, u Sarajevu je povodom Svjetskog dana muzike održao dva koncerta na kojima je izveo djela za klavir 24 bosanskohercegovačka kompozitora.

Naš ugodni razgovor bila je prilika da zatražimo mišljenje našeg pijaniste o uticaju klasične muzike na psihu i raspoloženje.

– Klasična muzika itekako utiče na psihu i raspoloženje čovjeka. Brojne su naučne studije iz oblasti medicine i psihologije koje su se bavile tom temom. Prirodna frekvencija štimanja instrumenata 432 Hz koja je napuštena sredinom 20. stoljeća da bi bila podignuta na 440 Hz, ta stara frekvencija na neki način opušta čovjeka i čini da se osjeća lijepo, pogotovo kad je u pitanju muzika iz perioda klasike, romantizma, dakle, muzika koja je zaista kroz ova dva tri stoljeća svoga postojanja, na neki način potvrdila svoju genijalnost. Poređenja radi, jedno Bachovo djelo staro više od 200 godina i dan danas se izvodi. Istovremeno, danas imate muziku koja je stvorena prošle godine i već je zaboravljena. Ili primjera radi, djela iz renesansnog perioda, koja se istina na ovim prostorima ne izvode često, u svijetu još uvijek pronalaze mjesto na koncertnim repertoarima.

Sredinom 2020. godine izdavačka kuća Nota Bene Records (Zagreb) objavila je njegov drugi CD album ‘Voyage’ s djelima odabranih bh. kompozitora. U 2020. godini je također održao koncerte povodom Svjetskog dana muzike u Čapljini (djela za klavir bh. kompozitora i Frederica Chopina), u Vremeplovu Arheološkog parka Ravne 2 u Visokom (djela bh. kompozitora) i u Kino dvorani Sloboda u Lovranu (Hrvatska) u okviru internacionalnog festivala Rijeka EU 2020: Europska prijestolnica kulture (djela bh. kompozitora). Krajem 2020. godine, CD album ‘Voyage’ predstavljen je javnosti na promocijama u Visokom (RTV Visoko), Banjoj Luci (Banski dvor), Istočnom Sarajevu (Dani Vojina Komadine / Muzička akademija UIS) i u Sarajevu (u organizaciji Bosanskog kulturnog centra – BKC Sarajevo).

Povodom Svjetskog dana muzike 2021. godine, izdavačka kuća Nota Bene Records (Zagreb) objavila je i njegov treći album posvećen bosanskohercegovačkom umjetničkom stvaralaštvu – album ‘Resonance’ koji se, kao i prethodna dva albuma može slušati na svim svjetskim digitalnim platformama.

Visoko.co.ba/Living.ba/Lejla Džaferović