Suad Agić (NiP): Uvreda i zloupotreba šehida i njihovih porodica i najzaslužnijih za odbranu i razvoj Malih Trnovaca

U petak, dana 11. 6. 2021. godine je otvoreno Spomen obilježje šehidima u Malim Trnovcima.
Program obilježavanja (osim dijela primjerenih obraćanja i sadržaja) i puno toga što mu je prethodilo predstavljaju uvredu i zloupotrebu šehida i njihovog djela, njihovih porodica , onih koji su najzaslužniji za odbranu pa i razvoj Malih Trnovaca. Ali otvara i niz drugih pitanja koja se tiču našeg odnosa prema bosanskim herojima, njihovim porodicama, odbrambenom ratu, prošlosti uopšte.
Šta se to događalo u Malim Trnovcima od aprila do juna mjeseca 1993. godine?
Odbrana Malih Trnovaca i šire od brda iznad sela Upovac u saradnji sa odredom AL koji je bio razmješten u zoni Prhova je samoorganizovana 24. 4. 1994. godine kada je primjećeno veće grupisanje HVO- a iznad Malih Trnovaca. Sredinom maja, nakon dužeg osporavanja iz Visočke brigade, izvučen je potreban broj aktivnih boraca za potrebe odbrane. U vojnim, pa i širimkrugovima, gotovo je općepoznato ko je i s kim organizovao odbranu. Dana 8. 6. 1993. godine započeli su sukobi Kakanjskih oružanih snaga i HVO-a i u tim sukobima učešće je uzeo i Odredom AL, a u kojima je nažalost život izgubio komandir Esad Džafić.

Na našem pravcu dana 10. 6. 1993. godine snage HVO-a sa pravca Gornji Bištrani, Mali Trnovci, napale su Zaštitni vod Malih Trnovaca. Dana 11. 6. 1993. godine u jutarnjim satima diverzantskom akcijom Zaštitnog voda Malih Trnovaca, ojačanim sa borcima Ajdinović Omerom i K.H. razbili smoprednje linije HVO-a, i potisnuli ih oko 700 metarau dubinu. Istog dana, oko 11 sati, uslijedio je jak kontranapad snaga HVO-a i trajao je oko 4 sata. Uprkos žestini napada, uspjeli smo ga odbiti. Nažalost, Zaštitni vod Malih Trnovaca izgubio je četiri borca u ovim dejstvima. Dostignuta linija je u međuvremenu utvrđena i zadržana.
Od tada mi 25 godina u miru i s ponosom obilježavamo ovaj događaj. Nismo držali govore. Mi smo znali istinu. Do unazad dvije ili tri godine gotovo niko od zvaničnika nije dolazio u Male Trnovce, a obilježavanju prošle godine kroz obraćanja sam primjetio da se istina o događanjima u Trnovcima ne zna, pa sam predložio da se prilikom obilježavanja ove godine organizuje obraćanje utemeljeno na zvaničnim dokumentima koje sam u međuvremenu dostavio.

Umjesto toga dogodilo se otvaranje Spomen obilježja za čiju izgradnju i otvaranje niti ja niti mnogi drugi učesnici i organizatori odbrane nisu niznali niti pozvani. Sve je to učinjeno po mom saznanju u svega par sedmica bez konsultacija organizatora odbrane, bez bilo kakvih valjanih odluka mještana, porodica šehida, valjano izabranog građevinskog i odbora za obilježavanje.

Šta je u tome problematično?

Ništa osim organizacije, lokacije i istine u krajnjoj liniji. Ko je odlučio da se Spomen obilježje gradi baš u proširenom haremu mekteba? Zašto su o tome odlučili samo pojedinci, „veliki vakifi“ i “donatori” iz Malih Trnovaca, i zašto je to pravo oduzeto ostalima? Ko je autor (ili naručilac) obraćanja koja govore više o donatorima, vakifima, a samo uzgred o šehidima (rečeno je osim primjerenih obraćanja i čisto vjerskog dijela sadržaja)? Zašto među šehidima nema i Esada Džafića? Ko je birao zvanice i zašto nisu pozvani oni koji su uz Trnovce bili 1993. godine?

O Spomen obilježju od strane organizatora odbrane i svih mještana i porodica šehida se uvijek govorilo na način da se ono gradi na mjestu pogibije većine šehida, tamo gdje smo 27. godina obilježavali ovaj događaj i tamo gdje svi grade ovakva šehidska obilježja. Lokacija je izboropasno uskog kruga ljudi koji su išli dotle da je nekim porodicama šehida rečeno da se zemljištena mjestu pogibije ne može dobiti. Zamislite ne može se dobiti državno zemljište za one koji sudržavu odbranili! Izgrađeno je na zemljištu„velikog vakifa“ koji je to učinio vjerovatno radi grižnje savjesti zbog „velikog doprinosa“ u odbranii izgradnji mekteba i Trnovaca uopšte ali i da bi se veliki troškovi uređenja tog zemljišta kroz izgradnju spomen obilježja prevalili uglavnom nadržavu. To su motivi uz toliko dugo čekanu prilikuda se iz svega eliminišu najzaslužniji za organizovanje odbrane, pa i razvoj MalihTrnovaca.

Izgraditi Spomen obilježje u krugu mekteba znači poslati opasnu i štetnu poruku o karakteru našeg pravednog rata. Mi i naši šehidi se nismo borili kao Muslimani za vjeru (to podrazumjeva i drugeciljeve i neprijatelje) nego kao pripadnici Armije RBiH za odbranu države i slobode, a onda islobode vjere, ali svake vjere, pa i za slobodu nevjerovanja.

I nije problem u „velikom vakifu“ i pojedincima. Problem je u sistemu i opasnom i jeftinom mentalitetu po kojem se govori više o „onima koji obilježavaju“, uzurpiraju tuđe djelo nego onimačije je to djelo u tome što je bitnije kupiti mali komad zemlje nego zemlju osloboditi. Problem je i u tome što o borcima ne govore njihovi saborci već naručeni govornici. Problem je i u sistemu koji nije znao istinu i nije prepoznao opasne i bolesne ambicije pojednaca da ukupni patriotski kapacitet Malih Trnovaca stave u svoju službu. Samo se kod takvog odnosa morao dogoditi 11. 6. 2021. godine. Ne govoriti o djelu trnovačkih šehida, ne govoriti o odbrani u Malim Trnovcima te 1993. godine i 1992. godine kada su život dali najmlađi trnovački šehidi, skandalozno je.

A tek kada bi kod takvih govornika i naručilaca sa ovim sistemom vrijednosti došli na red najhrabriji preživjeli borci?! Kada bi došli oni koji su u međuvremenu preselili? Kada bi oni ili oni u čiju su se službu uglavnom stavili postavili pitanje uloge i značaja poginulog borca Odreda AL Džafić Esada sa kojim smo djelili ratište i jedinicu. Zašto ga nema među šehidima u Trnovcima? Šta bi trebalo da se desi da oni pozovu i pomenu ljude koji su na vrijeme prepoznali značaj odbrane Trnovaca, pa su tokom cijelog perioda stavili na raspolaganje borce bataljona na čijem su čelu bili(komandant Jamaković, Ganić, Uzunalić i Sirčo), a tek šta bi trebalo da se desi da se pozove i pomene i izuzetno zaslužni komandant  O. S., ali i predstavnik općine Kakanj sa kojim se cijelo vrijeme sarađivalo i na kraju sadejstvovalo (pozvani su predstavnici drugih općina što još više potvrđuje da se ukupna „stvar“ držala svojom).

Odgovor je: nikada.

Zbog toga ovo pišem, radi istine (jer se ona ne zna i izbjegava i do i nakon 11. 6. 2021. godine), radi pravde (jer je toliko nepravde učinjeno prema šehidima, njihovim porodicama i svim borcima), radi suzbijanja opasnih pojava (da bolesne ambicije pojedinaca ne idu na račun javnih resursa, a posebno djela šehida), radi zaštite integriteta institucija posebno onih s kojih dolaze u najmanju ruku neoprezni govornici, radi zaštite karaktera našeg rata. Pišem radi upozorenja da je cijela „stvar“, ako je i „po zakonu“ u nadležnoj službi (hoću u to da vjerujem), i ljudski i zakonski nedopustiva jer je očigledno do tada ukupna aktivnost u strukturi Mjesne zajednice i podružnice vođena nedopustivo, bez potrebne saradnje sa organizatorima odbrane, porodicama šehida, organizovanjem zbora građana  kojih se ovo najviše tiče. Ta aktivnost uključuje i izbor građevinskog i odbora za obilježavanja, ali i svega drugog što podrazumjeva svaki javni rad u kojem se troši javni novac a posebno javni resursi ove (patriotske) naravi i konačno radi onemogućavanja da se slučaj Mali Trnovci ponovi, i da se počinjene greške u mogućoj mjeri isprave.