Hapšenje Romana Protasevicha primjer ugnjetavanja demokratije i slobode izražavanja

Ugnjetavanje demokratije i slobode izražavanja od strane jednog državnog sistema, vidjeli smo još jednom protekle sedmice, ovaj put u Bjelorusiji. Vlada je naredila prisilno prizemljavanje aviona kompanije Ryanaira koji je letio na relaciji Atina – Vilnius i to pod pratnjom vojnog aviona i pod opravdanjem da je dojavljeno da se u avionu nalazi bomba. No, stvarni razlog je proizvod autoritarnog sistema i stavljanje ljepljive trake preko usta, novinaru i blogeru koji je pustio preko svoje tastature riječi koje ne idu u prilog vladajućim strukturama.

Bjeloruski predsjednik Alexander Lukashenko i njegova vlada naredili su ponedjeljak prizemljavanje putničkog aviona irske aviokompanije Ryanair koji je letio iz Grčke za Litvaniju. Iskoristili su kontrolu nad svojim vazdušnim prostorom da reaguju, pošalju vojni avion za putničkim na međunarodnom letu i pod izgovorom sigurnosne prirode, spuste ga na aerodrom u Minsku. Prema izjavama putika, može se zaključiti da je ipak jedan od putnika, opozicioni novinar i bloger Roman Protasevich bio stvarni razlog ovog incidenta.

“Oni se mogu pretvarati da postoji upozorenje za bombu, ali to sigurno nije bila istina. Psi su bili više tamo kako bi pokrili njihov izgovor, ali činjenice su samo htjeli uhapsiti čovjeka”, kaže putnik Athur.

Ovo je izjava jednog od putnika, nakon 8 sati zakašnjelog slijetanja aviona u Vilnius. I nije jedina koja govori da nisu dobili informacije i da je razlog za koji su saznali putem interneta, lažan. S druge strane, pojavili su se i snimci, emitovani na državnoj bjeloruskoj televiziji dva dana kasnije, u kojoj navodni putnici sa spornog leta tvrde drugačije.

“Prvo su izveli tog novinara, a zatim su počeli iskrcavati putnike. Nismo dobili nikakve informacije, dok nismo pročitali na internetu šta se dešava”, rekao je drugi putnik.

“Petnaest minuta prije slijetanja obavješteni smo da imamo problem oko sigurnosti i da ćemo sletiti u Minsku”, kaže putnik Iason Zisis.

Potpuno suprotne informacije od putnika – jedne je objavila agencija AP, a druge državna bjeloruska televizija. I nije tu kraj oprečnim informacijama. Novinar i bloger koji je uhapšen jer je optužen da je putem kanala, odnosno profila Neksta, na internetskoj platformi Telegram, organizovao proteste koji su mjesecima plavili ulice bjeloruskih gradova sa zahtjevom smjene predsjednika nakon, kako opozicija navodi, izbora koji su pokradeni, obratio se javnosti.

“Trenutno sam u centru 1 u Minsku. Nemam nikakvih zdravstvenih problema, sa srcem ili drugim organima. Tretman koji sam dobio je maksimalno korektan i u skladu sa zakonom. Nastavljam sarađivati sa istragom i priznajem da sam organizirao masovne nerede u Minsku”, naveo je Roman Protasevich, novinar i bloger.

Da ne znamo ništa o političkom sistemu u Bjelorusiji i na prvo gledanje, reklo bi se da je poruka sasvim u redu. Protasevichevi roditelji javili su se iz Poljske, zemlje koja je uz Litvaniju čvorište bjeloruskih disidenata, a gdje je bio i sam Roman neko vrijeme.

“Poznavajući našeg sina, mogu reći da on nikada neće priznati krivicu za nešto što nije počinio. Još očiglednije, on je prisiljen da kaže ono što je rekao u svom video obraćanju koje je objavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova”, smatra Dmitry Protasevich, otac Romana Protasevicha.

“Ja dobro poznajem svog sina. Mi i naši prijatelji i rodbina smo vidjeli modrice na njegovom licu koje su dobro prekrivene šminkom. Ali ja vidim da je most na nosu iskošen, vidljivo, taj nos je slomljen. Šta više, lijevi obraz je natekao. Postoji sumnja da su mu zubi slomljeni jer nakon što približite video vidi se da je vilica spuštena i da su zubi izbijeni, te da postoje modrice na obrazima. Svijete molim te ustani i pomozi, jer oni će ga ubiti”, istakla je Natalia Protasevich, majka Romana Protasevicha.

Oprečne infomacije iz izvora priklonjenih suprotstavljenim taborima, dokaz u video obraćanju Protasevicha, te i samo laičko poznavanje političkih prilika u Bjelorusiji, ukazuju na veću vjerovatnoću da je istina ono što većina medija piše, a to je da je Lukashenko prizemlji avion isključivo radi hapšenja kritičara njegove vlade. Sve ovo, kao ni ponovo oprečne tvrdnje, ovaj put pripadnika bjeloruske vojske koji kaže da je razlog za prizemljavanje aviona sigurnosne prirode i britanskih stručnjaka za avijaciju koji kažu da ne pamte sličan slučaj ovome, Lukashenku ne idu u prilog. On ipak priča svoju priču.

“Oni koji nam žele zlo unutar i izvan države promijenili su svoje metoda udara na državu. To više nije rat informacijama, to je moderni hibridni rat i mi moramo uraditi sve kako bi spriječili presipanje u vatreni sukob. U toku je potraga za našim novim slabim tačkama. Mi smo područje za testiranje, testno mjesto za napad na istok”, naveo je Lukashenko.

Ovo nije prvi put da zemlje sa autoritarnim sistemima pokušavaju hapšenjem i mučenjem ušutkati svoje neistomišljenike. Najsvježiji sličan primjer jeste slučaj Alexeja Navalnog u Rusiji, a brojni su i oni prije njega. Zapadni, demokratski svijet protivi se ovakvom djelovanju. Uvedene su i sankcije Rusiji zbog Navalnog, a i Bjelorusiji zbog nasilja policije nad demonstrantima na postizbornim protestima. Evropska unija je i nakon hapšenja Protasevicha djelovala u roku od nekoliko sati i uvela dodatne sankcije Bjelorusiji. Sankcionisani su svi zvaničnici i ekonomski subjekti povezani sa slučajem, pozvane evropske aviokompanije da ne lete u i iznad te zemlje, te su zamrznuta značajna sredstva namijenjena Bjelorusiji.

“Roman Protasevich mora odmah biti pušten i mi ćemo vršiti pritisak na režim sve dok oni ne počnu poštovati slobodu medija i slobodu novinarstva i slobodu mišljenja. Sada, konačno, postoji investicioni i ekonomski paket od tri milijarde eura koji je spreman u EU – to je zamrznuto dok Bjelorusija ne postane demokratska država”, istakla je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.

I mnogi drugi svjetski zvaničnici su osudili ovaj potez Lukashenkove vlade koji je na više mjesta nazvan otmicom putničkog aviona, te su svi od reda uputili zahtjev da se Protašević pusti. Svjetska demokratija je djelovala i uradila ono što se očekivalo, no teško je reći hoće li poslušati jedan antidemokrata kakav je Lukašenko koji se bori za poljuljanu stolicu u kojoj sjedi od 1994. godine. Jedino šta možemo jeste držati fige Romanu Protasevichu da prođe bolje nego Alexei Navalni.

Visoko.co.ba/federalna.ba