Kao i u slučaju Muzej, tako i slučajem JP/JU RTV Visoko treba da se bave MUP i Tužilaštvo, a ne Gradsko vijeće

Gradsko vijeće Grada Visoko je na drugoj tematskoj sjednici 7. marta 2018. godine donijelo odluku o prenosu dozvola sa Javnog preduzeća RTV Visoko na Javnu ustanovu Centar za kulturu, sport i informisanje. Taj dan su Vijeće i vijećnici bili zloupotrebljeni, jer je Rješenje od RAK-a već bilo izdato 20. februara. Vijest ne bi bila neobična da se iza svega ne kriju spletke tadašnje politike i moći, što se, prema dokazanoj matrici, najviše odrazi na “malog”, nepodobnog čovjeka/novinara.

Tadašnja Općina Visoko je svjesno i planski, uz pomoć samoprozvanih medijskih stručnjaka i nekakvih savjetnika koji su “radili” za ozbiljne saradničke honorare, gurnula JP RTV Visoko u stečaj, a nakon nagomilanih dugova, prethodno izvlačeći imovinu preduzeća i dozvole za emitiranje, te prebacujući ih u JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“. U stečaj, zajedno sa JP RTV Visoko, otišlo je i šest nekadašnjih radnika ovog preduzeća.

“U petak, 25. maja, sam izašao iz ove zgrade. Sva oprema je bila na svom mjestu. U subotu ujutro kada sam došao, opreme više nije bilo”, rekao je tada za DW nekadašnji glavni i odgovorni urednik RTV Visoko Alen Jazić.

Prevara je počela još u maju 2014. godine, nakon jednog sastanka sa zaposlenicima na kojem je zatraženo od njih da svi prihvate minimalne plate. Obećano im je tada da će se na taj način izmiriti sve obaveze prema radnicima koje su postojale u tom trenutku. Od obećanja naravno nije bilo ništa, a dug za doprinose prema radnicima, koji je prema nekim procjenama tada iznosio 350 hiljada maraka, nije smanjen. Nakon toga slijedi novi užasan savjet “medijskih stručnjaka”. Na biro za zapošljavanje šalju samo 13 “podobnih” radnika JP RTV Visoko, a zatim onako “kolegijalno” prema nepodobnim kolegama prihvataju da budu povučeni sa biroa i zaposleni u JU Centar za kultur, sport i informisanje. Većina tih “moralnih” novinara i danas radi u JU RTV Visoko.

 

Obespravljeni radnici podnijeli su krivične prijave, kojima se niko nije ozbiljno bavio, niti ih tretirao dok se nije promijenila vlast u Visokom i suočila sa činjenicom da bi uskoro mogla biti dovedena u situaciju da isplati iz budžeta 500.000 KM, jer je sasvim izvjesno da je pravda na strani obespravljenih radnika.