Prije svega želim napomenuti da se u momentu pisanja kolumne osjećam bolje.
Vjerovatno ste svi pomislili poznavajući mene i pročitavši naslov da slijedi još jedna kolumna puna kritike i osude na račun COVID ambulante.
Nažalost i ja sam završila u istoj, iako sam se nadala da ću se prije vakcinisati.
Da budem iskrena i ja sam bila skeptična i očekivala sam svašta slušajući komentare drugih pacijenata. Ne znam kakvo je stanje na ostalim odjelima visočkog Doma zdravlja, ali ovo koje sam zatekla ovdje me veoma pozitivno iznenadilo.
Ulazim sa mamom na kapiju i već tu osjećam ljubaznost neke tehničarke koja nam objašnjava gdje trebamo ići. Na ulazu u COVID ambulatu vedra medicinska tehničarka Nejra Hadžić nas dočeka i daje nam toplomjere, pa poslije toga izmjeri parameter, odnosno %SpO2 i PRbpm. Ljubazno nas uputi na mjesto gdje možemo sjesti.
Četiri ili pet kreveta, ne znam sad tačno, ali znam da su tri zauzeta. U zadnjem leži dedo. Umotan u deku i pored njega grijalica, jer govori da mu je hladno. Prima kisik i infuziju koliko sam uspjela vidjeti. Medicinska tehničarka i tehničari su toliko ljubazni sa njima, vidim da dolaze svaki dan tu.
Jedna žena prilazi i spušta na stol kesu sa sokom i vjerovatno nekim slatkišem. Prvi put u životu to ne gledam kao mito, jer vidim da ovi vrijedni ljudi zaslužuju trunku pažnje.
Ljudi prolaze kroz ambulantu, mi još uvijek čekamo na pregled.
Posmatram lica ljudi, valjda sam takva po prirodi. Znatiželjna novinarka. Osjećam da pucam po šavovima od bolova, ali ipak imam snage da posmatram i donosim zaključke. Možda je tako i bolje jer mi to daje snagu da ne mislim na svoje zdravstveno stanje.
Dedi je infuzija pred sami kraj i medicinska tehničarka mu govori da se zarumenio kao jabuka i da dobro izgleda. Nasmija se dedo na to, drago mu da mu neko tepa.
Posmatram sve oko sebe, ali registrujem samo ljubaznost.
Jedna medicinska tehničarka Nejra Hadžić i dva tehničara Edvin Kosovac i Adi Keserović. Ne znam ko je ljubazniji od njih.
Dolazimo napokon na red za pregled. Doktorica Nejra Mlačo. Nisam je zaista nikad vidjela do tad. Preljubazna. Temeljita. Sve pohvale. Nije ona bez razloga Zlatna značka Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Morala sam vaditi krv, pa me uputiše u laboratorij. Sve je tu u COVID ambulanti.
Tehničarka pogodite… Preljubazna. Nevjerovatno. Nemam riječi.
Strah me, ali ipak novinarka u meni želi da se zahvali ovim ljubaznim osobama.
Pitam tehničara je li moguće da ih fotografišem i pohvalim javno. Nemaju ništa protiv, štaviše drago im je.
Zaista, nemam riječi za ove hrabre ljude koji su doslovno na prvoj liniji borbe sa pandemijom, ali ipak imaju snage za nesebičnu ljubaznost i podršku.
Nisam napomenula da su svi zaista mladi, pa je i to možda razlog. Mladost je najbitnija i mladi kadar je ono što treba svakoj ustanovi.
Spletom okolnosti morala sam u COVID ambulantu ići i u toku druge smjene, pa ne bi bilo lijepo od mene da ne kažem da ni tu nisam osjetila ništa drugo osim nesebičnog truda, rada i velike ljubaznosti. Osoblje u drugoj smjeni je također bilo sastavljeno od mladog kadra. Već sam bila na izmaku snage i nisam napravila njihovu fotografiju, ali oni će se prepoznati u ovom tekstu.
Kao pacijentica moram da im poručim ukoliko toga nisu svjesni, vaša vedrina i ljubaznost znače mnogo bolesnim ljudima. Vaš osmijeh pomaže da se osjećamo bolje i sigurnije.
A kao novinarka vam se želim zahvaliti na svemu što činite za sve nas, najveći ste borci, naši ste heroji u bijelom i želim vam svu sreću u daljnjem radu.
Visoko.co.ba/Ajla Čaušević
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.