Kopriva kao lijek

Kopriva je samonikla biljka u narodu poznata i kao obična kopriva, pitoma kupina, pasja kopriva, žara, žegavica.
Rasprostranjena je u gotovo svim dijelovima svijeta, a najčešće je nalazimo na zapuštenim i obraslim terenima.

Prepoznatljiva je po svojim zelenim srcolikim listovima prekrivenima sitnim dlačicama koje žare (odatle i dolazi naziv žara).

Ljekoviti su svi njeni dijelovi – lišće, cvijet, stabljika, korijen i sjeme.

Danas koprivu, nažalost, mlađi naraštaji doživljavaju kao korov i nastoje je iskorijeniti iz vrta ili voćnjaka.
Ali, stariji o njoj imaju drugačije mišljenje – potvrdit će da je ona u prošlosti bila izuzetno cijenjena te svakodnevno korištena kao hrana, ali i lijek.
Prvi tragovi upotrebe ove biljke potiču još iz prvog stoljeća, kada je korištena kao lijek protiv prehlade i opće slabosti te kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma.

Kroz historiju, kopriva je korištena kao izvrstan diuretik i laksativ te odlično sredstvo za liječenje oteklina, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezene, gangrenoznih rana te mnogih drugih oboljenja.

U 17. stoljeću poslužila je kao protuotrov kod uboda otrovnih životinja te za liječenje kamenaca i pijeska u bubrezima i mokraćnim kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa.

Poznata i široko primjenjivana je stara ruska tradicija žarenja tijela koprivom u svrhu jačanja cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba.
Također, u Rusiji se kopriva tradicionalno koristi i za liječenje bolesti jetre i žučnog mjehura.
U engleskoj i njemačkoj fitoterapiji ona je cijenjeno sredstvo za suzbijanje upala mokraćnih kanala i tegoba s prostatom.
Zbog velike koncentracije željeza u mnogim kulturama se od davnina upotrebljava za liječenje anemije i nedostatka energije.

Kopriva sadrži vlakna koja su vrlo slična onima iz konoplje i lana, zbog čega stoljećima zauzima posebno mjesto u tekstilnoj industriji.
U mnogim zemljama domaćice su je koristile za čišćenje i pranje stakla, ogledala i posuđa tako što bi prljavu površinu izribale koprivom, isprale vodom i potom obrisale čistom krpom.

U ovoj široko rasprostranjenoj zeljastoj biljci kriju se mnogi dragocjeni nutrijenti.
Obiluje vitaminima C, A, K, B2.
Sadrži bjelančevine, masti, ugljikohidrate, flavonoide, tanin, hlorofil, karoten, lecitin, fitosterol, acetilholin te pantotensku, mravlju, octenu i silicijsku kiselinu.

Korijen koprive sadrži velike količine željeza, stoga se tradicionalno koristi u liječenju anemije kao i protiv prhuti u kosi, opadanja kose te za njeno jačanje.
Zbog visokog udjela magnezija kopriva je odlično sredstvo za ublažavanje bolova i grčeva u mišićima, menstrualnih grčeva kao i opće slabosti, umora i iscrpljenosti.

Mineral silicij je od velikog značaja za zdravlje kože, zbog čega je kopriva u fitoterapiji nezaobilazan lijek za suzbijanje akni, ekcema, herpesa, lišajeva i gljivica.

Zahvaljujući vitaminu K, pomaže u zaustavljanju krvarenja te se stoga preporučuje za reguliranje obilnih menstruacija kao i za zaustavljanje krvarenja iz nosa.

Odlična je pomoć u liječenju hroničnih upala mokraćnog sistema jer u svom sastavu sadrži trijeslovine, tvari koje suzbijaju razvoj bakterija.
Lecitin prisutan u koprivi ublažava bolne zglobove, pospješuje probavu te njeguje i jača kosu. Pospješuje pamćenje i pomaže kod osjetljivosti na vremenske promjene.

Kopriva još i:

• jača imunitet
• smiruje simptome reumatizma i artritisa
• pomaže kod menstrualnih bolova i predmenstrualne nadutosti
• snižava krvni pritisak i šećer u krvi
• pomaže kod glavobolje i nesanice
• ublažava bolesti dišnih puteva
• eliminira kožne probleme
• suzbija infekcije urinarnog trakta
• uništava crijevne parazite
• njeguje i jača kosu
• potiče laktaciju