Porodica Pandžić iz Visokog: Borimo se kroz život na naš način

U naselju Barake u Visokom, živi peteročlana porodica Pandžić. Nijaz, zvani Tupak i njegova supruga Ramajana, te njihove troje djece od kojih je Arnel, koji ima 17 godina najstariji. Ova porodica je veoma poznata u Visokom, ali i šire zbog njihovog načina rada i njihove vedrine.

Porodica Pandžić ima još jednog člana po kojem su prepoznatljivi. To je njihov konj. On im je i ljubimac i sredstvo za rad sa kojim uspijevaju na pošten način da zarade za život i izbore se u današnjem svijetu.

-Muž već 28 godina radi sa konjem i zapregom, a unazad možda dvije godine radi u komunalnom preduzeću. Plata nije baš visoka, dok se odbije sve što je potrebno, od plate nama ostane nešto malo za život. Za nas je i ta suma mala i ne može nam biti dovoljno. Mi imamo troje djece, ali i još jednog člana našeg porodice o kojem se moramo brinuti. To je naš konj – govori Ramajana.

Arnel nažalost ne ide u školu. Izgubio je dvije godine, jednu zbog zdravstvenih komplikacija, a drugu godinu zbog odlaska u Njemačku gdje se liječio. Međutim dotadašnja svjedočanstva o završenim razredima mu nisu uvažena, tako da nije nastavio da se školuje. Ipak, Arnel ne odustaje i ima namjeru vandredno završiti srednju školu.

-Jednog konja smo dobili kao donaciju. TV Emisija „Ispuni mi želju“  nam je tog konja donirala, zapravo donator sredstava za kupovinu konja je anoniman,  ali smo mu veoma zahvalni. Međutim, tog smo konja morali prodati kako bismo mogli otići u Njemačku zbog našeg sina i njegovog liječenja. On ima ciste na bubrezima, te u tom momentu nije se moglo ustanoviti o kojim cistama se radi, jer je bio mali. Tamo je dobio terapiju i sada je dobro. S obzirom da smo otišli u Njemačku, ne zbog papira, niti iz nekih drugih razloga, osim zbog liječenja našeg sina, on je izgubio dvije školske godine. Sad je on dobro, što je najvažnije, a imamo u planu da upiše vandredno školu. Mlađa kćerka ide u školu redovno, jednu  sedmicu u školu, drugu se to odvija online – govori dalje Ramajana.

Porodica Pandžić je poznata po svojim zaprežnim kolima i njihovom trudu i radu. Oni sa svojim konjem prevoze stvari onima koji se sele, dostavljaju ogrijev, prevoze šut i tako uspijevaju osigurati neki normalan život. Nijaz je poznat kao Tupak. Od rođenja je gluhonijem, ali on i njegova porodica ne smatraju to hendikepom. On je veoma optimističan čovjek, veseo i svi ga poznaju po tome.

-Borimo se kroz život na naš način i našim rukama radimo i zarađujemo na pošten način kako bismo našoj porodici mogli priuštiti makar osnovno. Izgradnja naše kuće je krenula 2011. godine, naravno uz pomoć naših građana, koji su nam pružili veliku podršku što me i iznenadilo. Nijaza svi vole i poštuju ga. Zato smo i imali njihovu podršku. Veoma smo zahvalni ljudima, koji su nam pružili podršku. Nažalost, naša situacija se nije puno promijenila. Nas petero živimo u jednoj sobi, jer ostale nisu opremljenje, niti mogu dozvoliti da djeca borave u neopremljenim prostorijama. Naročito sada je teško zbog ove pandemije, sastalo se sa svih strana – kaže Ramajana.

Na  društvenim mrežama je jednog  jutra osvanuo tekst, koji je Dnevni avaz objavio, a naslov je bio: Pogledajte šta smo snimili u centru Visokog.

Na videu su bili Nijaz i Ramajana na zaprežnim kolima. Nepoznata osoba ih je  snimila iz auta, a u tekstu je navedeno kako su zaprežna kola usporila saobraćaj, a da se oni nisu obazirali na žurbu vozača, što je izazvalo burnu reakciju svih osoba koje poznaju Nijaza i njegovu porodicu.

-Imali smo dvije ture šuta, mrak nas je uhvatio… Dok smo se vraćali kući, neko nas je snimao iz auta. Zaprežnim kolima ne možemo voziti brzo, a i konj je već star. Nemamo svi mogućnost da vozimo skupocjena auta, imamo to što imamo, ali je to dokaz u kakvom svijetu živimo i na koji način nas neki ljudi gledaju. Ljudi nas poznaju zbog zaprežnih kola, a naročito zbog mog muža, koji, iako je gluhonijem, radi i bori se na pošten način. Ja mog muža smatram veoma sposobnim čovjekom, borcem, radnikom, ali mnogi gledaju to nekako na negativan način, što ja ne mogu shvatiti. Mi smo svjesni da imamo podršku mnogih ljudi što se i vidjelo na komentarima teksta kojeg je Dnevni avaz objavio. Mnogo smo zahvalni ljudima, koji su nas njihovim komentarima podržali – rekla je Ramajana na kraju razgovora.

Nijaz i svi njegovi su primjer jedne porodice koja se uprkos svim iskušenjima bore na pošten način. Gledaju na život optimistično, kroz Visoko prolaze na svojim zaprežnim kolima sa velikim osmijehom, a njihova vedrina ih krasi.  Nemojte suditi nikome, jer ne znate kako je koračati s težinom koju ljudi nose sa sobom. Pomozite ako možete pomoći, ako ne možete, onda nemojte ni odmagati.

Ovaj tekst je napisan i objavljen uz podršku Civil Rights Defenders

Visoko.co.ba/Portal-udar.net