(FOTO) Učenici Franjevačke klasične gimnazije Visoko obilježili Dan ljudskih prava

Prošloga tjedna u našoj Gimnaziji obilježili smo i Međunarodni dan ljudskih prava – 10. prosinca, jer je toga dana 1948. godine Opća skupština UN proglasila Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Sjetili su se toga i naši kvartani te su, u suradnji s profesoricom sociologije Mersihom Čutura, obilježili ovaj iznimno važan dan. Svojim mlađim kolegama u kratkom su izlaganju prenijeli temeljne informacije o ljudskim pravima i važnosti obilježavanja ovoga dana, ali isto tako i o našoj obvezi osnažavanja mehanizama zaštite ljudskih prava. Izlaganje su popratili izradom plakata.

Ovdje prenosimo neke naglaske iz njihova izlaganja:

„Posebno je važno danas, na dan donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima, zastati i o njima promisliti, i to počevši od sebe. Ponajprije, narušavamo li mi nekome prava, a tek onda koja su naša i koristimo li ih? Promisli i o tome kako smo svi u modernome svijetu međusobno povezani i kako je veoma važno da postoje univerzalni principi na koje se možemo pozvati kada su nam kao pojedincima, obiteljima, lokalnim zajednicama i nacijama ugrožena individualna i kolektivna prava. Važno je, također, da jedni druge na to podsjetimo.

Vrijeme prije donošenja Opće deklaracije bilo je doba dvaju svjetskih ratova i strašnih zločina širom svijeta, usudim se reći: zločina protiv čovjeka i čovječanstva. Nije dovoljno samo prisjetiti se, nego je jednako važno i nešto učiniti – dati svoj doprinos osnažujući mehanizme zaštite ljudskih prava svojim osobnim stavom i djelovanjem. Opća deklaracija, kao i drugi slični dokumenti, onoliko su jaki i djelotvorni koliko su pojedinci i zajednice složni u provođenju principa na kojima su oni utemeljeni. Stoga, svaki naredni put kada čujete govor mržnje prema pripadnicima drugih naroda ili manjina, socijalnih ili religijskih skupina, ovih ili onih, ne šutite! Reagirajte! Ne dopustite da vaša šutnja znači odobravanje ili u krajnjoj negativnoj mjeri i poticanje.

Ljudska prava ima svatko samom činjenicom da je ljudsko biće. To su prirodna prava te pripadaju svim ljudima bez obzira na njihove razlike te jesu li im zagarantirana domaćim ustavima i zakonima. Ona su stoga univerzalna i neotuđiva, a po svojoj prirodi moralna.
Razlikujemo 4 generacije ljudskih prava:

Prva generacija obuhvaća minimalnu listu pod nazivom „osobna prava i slobode“, a štite fizički i duhovni integritet čovjeka. Svrstavamo ih u 3 podgrupe:

A) prava fizičkog integriteta čovjekove ličnosti: zabrana mučenja, prava pritvorenih osoba itd.
B) prava duhovnog integriteta: pravo na osobni i obiteljski život, slobodu kretanja, misli, vjeroispovijesti itd.
C) slobode i prava koja izražavaju status čovjeka u društvu: zabrana diskriminacije, jednakost pred zakonom itd.

Drugu generaciju prava čine politička prava i slobode, a javljaju se tek u 19. i 20. stoljeću s pojavom demokracije: biračka prava, prava političkog djelovanja i udruživanja, pravo na prosvjed itd.

Treću generaciju čine socijalne i ekonomske slobode te kulturna prava. Socijalne i ekonomske slobode ogledaju se kroz pravo na vlasništvo, rad i socijalnu sigurnost, a kulturna prava kroz pravo na slobodan izraz umjetničkog stvaralaštva.
Posljednja dva desetljeća 20. stoljeća obilježila je pojava četvrte generacije prava, tzv. ekoloških prava.

Naša je dužnost i obveza ne zaboravljati ljudska prava. Neka nam jedna od osnovnih životnih smjernica bude nepovrjeđivanje osnovnih ljudskih prava drugih ljudi. U konačnici, smisao ljudske povijesti je uspostava carstva slobode, društva u kojemu će čovjek biti čovjeku čovjek.“

Visoko.co.ba/Lana Šteko, IV.b Franjevačke klasične gimnazije Visoko