Ajla Čaušević: Poruka političarima

Prije pažljivog čitanja potrebno je zapamtiti da se tekst ne odnosi na sve političare i političarke, niti da je pisan samo na osnovu zapažanja iz našeg grada, nego iz cijele države. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama nema potrebe da ikoga išta pitate, jer do toga neće doći.

Ljudi često znaju reći da oni koji izaberu korumpirane, prevarante i lopove zapravo nisu žrtve, nego saučesnici. Kada malo razmislimo stvarno ima istine u tome.

U našoj državi se osjeti nezainteresovanost i apatija prema politici, čemu naravno doprinosi i stanje u državi, kao i ponašanje ljudi na vlasti. Predizborne kampanje su počele. Ludilo je počelo. Borba za vlast je počela. Nisam simpatizer niti jedne političke stranke, ali ću definitivno izaći na izbore. Glasat ću jer znam da može biti bolje i znam da želim promjene. Glasat ću jer su ovo prvi izbori na kojima imam pravo glasa, ne znam da li će taj glas neko čuti, ali definitivno ću izaći na glasanje.

Moj stav je da svi trebaju glasati i čvrsto stojim iza toga. Glasajte 15. novembra za vaša uvjerenja, za onoga ko se vama najviše sviđa. Glasajte!

Znam da nažalost oko glasanja nemaju svi isti stav kao ja, dosta mladih kaže da ih ne zanima politika i da neće izaći na izbore.

Vjerojatno vidjevši lošu izlaznost na prošlim izborima student iz Banjaluke je odlučio pokrenuti kampanju o važnosti glasanja na izborima. Prema mom mišljenju Nermin Topovčić je napravio jedan lijepi korak naprijed i počeo objašnjavati mladima da je njihov glas bitan, te je na taj način nastala odlična kampanja #tvojglasjebitan.

S obzirom na to da vlada nezainteresovanost prema politici, danas na važnim državnim funkcijama možemo naći ljude iz različitih branši. U politici imamo one bez fakulteta, one sa kupljenim fakultetom i one koji su stvarno “zagrijali” stolicu i učili. U političkim partijama možemo sresti profesore, sportiste, informatičare, kuhare… Ljude koji su došli tu ili iz ličnog interesa ili sa vizijom da nešto poprave. Neki su veoma uspješni u tome, ali na kraju dana kada objektivno pogledamo većina njih nije kompetentna.

Tri mjeseca prije izbora političari urade više nego za vrijeme cijelog mandata, odnosno 4 godine. Moram vam priznati da baš iz tog razloga volim izbore, odnosno ovo predizborno vrijeme.

Svi se trude da urade najviše i najbolje, takmiče se u dobrim stvarima. Kamo sreće da je tako sve vrijeme, kamo sreće da se ovakvim tempom bore svaki dan, a ne samo ovako kratak period pred izbore.

Grade, krpe, doniraju, pomažu na sve strane…

Ima jedna kratka istinita priča koju sam čula prije nekoliko godina… Mama govorila djeci učite da ne morate ništa teško raditi. Djeca su poslušala mamu. Učili, trudili se, završili osnovnu školu, srednju i fakultet, sve sa odličnim ocjenama. Na kraju, nažalost, nisu ništa radili.

Tužno, ali istinito. Toliko istinito da čovjek CRKNE od smijeha kada shvati gdje mi živimo i sa kakvim se sve situacijama mirimo misleći bit’ će bolje ili još gora stvar kada kažu: “Ah šta ćeš, tako je kako je, ne možemo mi tu ništa promijeniti.”

Kažu pljeskati političaru što je nešto izgradio ili renovirao nešto je slično kao pljeskati bankomatu što nam je isplatio naš novac. Nema veze, mi ćemo pljeskati, neka to bude znak podrške i motivacija za budući rad, ali hajde da plješćemo kroz cijeli mandat, a ne samo nekoliko mjeseci prije izbora.

Tačno 16. septembra 2018. godine sam napisala kolumnu na temu “Da li je BiH Pandorina kutija?“… Danas, dvije godine poslije Bosna i Hercegovina je i dalje Pandorina kutija, ali me strah da je i ono malo nade što je ostalo u našem narodu počelo da nestaje.

Prošle sedmice sam imala priliku razgovarati sa jednim dječakom (10) i pitala sam ga šta želi raditi u budućnosti. Očekivala sam da će reći da želi biti fudbaler ili vozač, uglavnom nešto što su moji drugovi govorili u njegovim godinama. Nažalost to se nije desilo.

Rekao mi je onako sav ozbiljan da jedva čeka da ode u Njemačku i da tamo radi i trenira rukomet. Zamislite dokle smo dogurali kada dijete od deset godina mašta da ide izvan granica Bosne i Hercegovine! Dijete od deset godina treba da se igra, zabavlja i zeza sa prijateljima, da bude bezbrižno, a ne da se brine za svoju budućnost u našoj državi i mašta da ode što dalje iz svoje domovine.

Kao da nije dovoljno jada i bijeda, kao da nas i ova pandemija nije unazadila, a kao da smo bili napredni. Ova 2020. godina mi se čini pomalo nalik filmovima naučne fantastike koje sam gledala i mislila kakva glupost i  pitala se dokle je došla i filmska industija kada snima ovakve filmove. Nije nam dovoljno sve što se desilo do sada u napaćenoj nam državi, nego nam je trebao i COVID-19 kao šlag na torti.

Sada je pravi trenutak da shvatimo da nemamo gdje mada smo prije imali.

Potrudite se malo svi vi političari, ali i drugi odgovorni ljudi za ostanak nas mladih. Krajnje je vrijeme jer da se nije desilo ovo što jeste ko zna koliko brzo bi se broj stanovništva smanjio i na kraju sastojao od staraca.

Vi se potrudite da nas sačuvate jer vam trebamo, a mi ćemo se potruditi opravdati vaše povjerenje i vaš trud. Postanite svjesni da bez nas nema ni vas. Pokažite da niste tu samo zato što vam je udobna fotelja na kojoj sjedite. Ako do sada nije, sigurna sam da će narod na ovim izborima postati svjestan svojih mogućnosti i napokon shvatiti da je BUDUĆNOST SVIH NAS NE U VAŠIM NEGO U NAŠIM RUKAMA!

Mi odlučujemo, mi glasamo, mi biramo.

Zato izađite na izbore, odlučite i glasajte.

Ne možemo dopustiti da nam djeca od deset godina maštaju da idu u Njemačku. Mislim da nam je dosta sveopšteg sivila, definitnivno je vrijeme za promjene jer sve je otišlo u bipppppppp .

Ipak, ako dođe to toga, ako budem morala zadnja ugasiti svijetlo u našoj državi, ostavit’ ću svijeću za neke buduće generacije.

Visoko.co.ba/Ajla Čaušević