Zdravko Cvjetković: “Ovo je najbolji način da se vrati izgubljena kultura čitanja stripa”

Zeničanin Zdravko Cvjetković je domaćoj javnosti najviše poznat po simpatičnim sportskim karikaturama, s kojim je redovno ispraćao bh. nogometnu reprezentaciju na kvalifikacije za svjetska i europska prvenstva. Pedesetak njegovih radova na tu temu izloženo je 2018. godine, najprije u Sarajevu, a potom i u još 5 gradova u BiH. Najava njegovog drugog nastupa na Mostar Strip Vikendu nas je dalje zaintrigirala za ovog strip-zaljubljenika.

Za vrijeme rata je bio najmlađi član čuvene Zeničke škole Stripa, a u Dubaiju je živio i radio kao dizajner i animator za brendove kao što su Lego i Nestle. Diplomirao je na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Sarajevu na temu “Strip u slikarstvu i slikarstvo u stripu”, a trenutno radi kao freelance animator, ilustrator i karikaturist. U susret ovogodišnjeg Mostar Strip Vikenda, sa Zdravkom smo razgovarali ponajprije o stripu, njegovim ranim uzorima, strip sceni u regiji, te što očekuje od Mostara ove godine.

Koji su bili vaši prvi doticaji sa stripom? Da li ste pokušavali imitirati pojedine strip crtače prije nego ste razvili svoj stil?

„Prvi kontakt“ sa stripom imao sam u ranom djetinjstvu, još prije osnovne škole, kada sam od starije sestre Zorice uzimao Mikijeve Almanahe i Mikijeve Zabavnike da, u početku gledam slike, a kasnije i čitam sadržaj. Uz te stripove sam vrlo rano naučio da čitam i latinicu i ćirilicu. Poslije se fokus pomjerio sa Mikija i Diznijevih junaka na Dylan Doga, Alan Forda, Asterixa, ali i dan-danas u kolekciji čuvam i te stare stripove sa kojima je sve počelo.

Kako sam inače volio crtati, tako sam kao dječak pokušavao da radim svoje verzije popularnih stripova i crtića, sjećam se da sam radio strip table Kremenka, Batmana, Texa sa nekim svojim pričama, te crtao naslovne stranice za neke moje stare stripove kojima su stradale korice. Što se stila tiče, vjerovatno su najviše na moj stil u to doba uticali Magnus, crtač Alan Forda i Uderzo, crtač Asterixa i vjerovatno sam bezuspješno pokušavao da imitiram njihov crtež.

Domaćoj javnosti ste poznati i kao karikaturist, najviše po praćenju bh. nogometne reprezentacije kroz svoj rad, i u tome se čini da dosta uživate. Da li više volite karikaturu ili klasični strip crtež?

Kao konzument puno više uživam u stripovima. Imam veliku kolekciju stripova koje i dan danas kupujem. Kao crtač mnogo više radim karikature nego strip, mada uživam i u jednom i u drugom podjednako. Kao karikaturista sam se isprofilirao kroz sportske karikature koje sam predstavio u nekoliko gradova u obliku izlozbe „Svi naši zmajevi“, te i profesionalno dobijam više narudžbi za karikature nego za strip.

Strip je veoma ozbiljan posao koji oduzima dosta vremena i nekako se ne možete baviti time „usput“, a s obzirom da se ja, pored karikatura, profesionalno bavim animacijom, ilustracijom i dizajnom, za strip mi nažalost ne ostane baš puno vremena.

Tu i tamo za svoj ćejf uradim par tabli stripa, poneku kratku priču, ali ne onoliko često koliko bih volio.

Kakva je strip scena u BIH i regiji? Da li ona ima šanse da se razvije u lokalnim okvirima, bez potrebe za “izvozom” stripova?

Postoji mnoštvo dobrih scenarista i crtača stripa u regiji, ne bih da ih nabrajam jer sam siguran da bih nekoga slučajno nepravedno izostavio. Problem za domaću strip scenu je što svi oni rade za strana tržišta gdje postoji jako strip izadavaštvo i gdje cijene njihov rad, disciplinu i predanost.

U narednom periodu ne vidim da će se nešto drastično promijeniti, regionalni izdavači su se rijetko kad usudili da krenu u neke ozbiljnije projekte sa domaćim autorima, jer su uvijek išli „na sigurno“ sa popularnim stripovima italijanske, francusko-belgijske, američke i, u zadnje vrijeme, japanske škole stripa, tako da su veće šanse da nekog domaćeg autora pročitamo tako što će domaći izdavač otkupiti prava na neki strani strip na kojem su radili naši autori, nego da taj isti izdavač objavi originalni domaći autorski rad.

Naravno ima izuzetaka i par svijetlih primjera domaćeg strip izdavaštva gdje su izdavači dali šansu domaćima autorima, ali su, nažalost, ti primjeri vrlo rijetki, te nema sistemskog izdavanja domaćih autora, već su to uglavnom samo tzv. „one shot“ izdanja.

Često se uz vaše ime dodaje i pojam “Zenička Škola Stripa”. Postoji li ona i danas i kakva je u odnosu na ono što je nekad bila?

Sama škola danas ne postoji u praksi, ali ideja tog projekta još uvijek živi. Imao sam sreću da se u nesretno ratno vrijeme sa početka devedesetih u Zenici u okviru UMCOR-ovog Doma Mladih pokrene ta prva BH škola stripa koju je vodio Adnadin Jašarević, poznati zenički književnik i novinar, a danas direktor Gradskog Muzeja u Zenici, gdje sam se kao osmogodišnjak zajedno sa drugovima i drugaricama počeo baviti i time kako napraviti strip, a ne samo ga čitati.

Škola je u okviru zeničkog Doma Mladih bila aktivna nekad od sredine devedestih do početka novog milenijuma, a u tih nekoliko godina smo izdali čak 15 brojeva strip revije Horostop, u kojoj smo objavljivali isključivo naše, domaće stripove. Škola prestaje sa aktivnostima početkom 2000-tih kada i sam Dom Mladih prestaje s nekim ozbiljnijim radom, ali nekoliko polaznika te škole se i dan danas bavi srodnim stvarima kao što su ilustrovanje knjiga, dizajn, slikarstvo, a s vremena na vrijeme se okupimo i oko nekog strip projekta, kao što je recimo „Eko strip“, koji je izašao prije godinu dana i gdje smo prikazali neke od naših starih radova rame uz rame sa našim novim tablama stripa.

Tema je ekološki strip i zanimljivo je bilo uporediti naše radove od prije 20 godina sa ovima od danas.

Što očekujete od Mostarskog Strip vikenda? Što mislite o toj inicijativi?

Od Mostarskog Strip Vikenda očekujem, prije svega dobro druženje, kako to bude svake godine. Nažalost ove godine će, zbog globalne situacije vezane za pandemiju, festival biti nešto manjeg obima i bez stranih gostiju, ali dobra stvar je što će zbog toga fokus biti stavljen na domaće autore.

Meni je ovo drugi put da sam pozvan kao gost crtač, ali svaki festival rado posjetim i kao regularni gost i atmosfera je uvijek odlična, pa ne sumnjam da će tako biti i ove godine. Veliko mi zadovoljstvo pričinjava i to što sam prošle godine pozvan od strane organizatora da dizajniram i zvaničnu maskotu festivala Mostarka, pa se radujem i ponovnom susretu s njim.

Festivali ovog tipa su odlična stvar za promociju stripa pogotovo kod mlađih uzrasta, jer se kultura čitanja stripa vremenom izgubila i ovo je najbolji način da se to ispravi.

Ima nekoliko jakih festivala u regiji, ali moram reći da na ovom planu edukovanja mladih ekipa iz udruženja Mostrip po mom mišljenju daleko najviše radi od svih, u šta se možete i uvjeriti ako dođete na festival koji uvijek vrvi od djece za koju su organizovane i strip radionice.