Sokolsko društvo, prvo dva nacionalna pa kasnije i multinacionalno, formirano 1924. godine, zauzima značajno mjesto u istoriji Visokog. Tako je u dokumentima i knjigama ostalo zapisano da je u Visokom 1909. godine osnovan “Srpski soko”, dok je tri godine kasnije, 1912. osnovan “Muslimanski soko”. Oba sokolska društva vodio je Mirko Vukojević, sigurno jedna od najbitnijih ličnosti ovog grada u 20. vijeku koja je nepravedno gurnuta u drugi plan u novijoj istoriji Visokog.
Sama ideja da se u Visokom izgradi zgrada Sokolskog doma potekla je na sjednici Sokolskog društva 1930. godine. Prema informacijama iz Zavičajnog muzeja Visoko, upućen je zahtjev Opštini i Gradskom vijeću u Visokom da im se dodijeli zemljište za izgradnju Doma. Visočka Opština je 27. marta 1930. godine donijela odluku o darovanju svoje nekretnine u površini od 1310 metara kvadratnih Sokolskom društvu. Uslov je bio da izgradnja Doma bude završena do 1. aprila 1933. godine, a ujedno Sokolsko društvo se obavezuje da će u novootvorenom Domu jednu prostoriju ostaviti za čitaoničke svrhe. Ipak, sam rok završetka gradnje nije ispoštovan nego je prolongiran za nekoliko mjeseci, ali ne postoje dokumenti koji navode razloge zbog kojih gradnja nije završena u zadatom roku. Građevinska dozvola za gradnju Doma izdata je 17. juna 1932. godine. Donesena je odluka da se sazove šira konferencija uglednih građana i predstavnika svih društava, koja je održana u septembru 1930. godine.
U knjizi “80 godina fizičke kulture i sporta u Visokom 1909-1989” autora Mehmeda Mustajbegovića, Idriza Džajića, Velimira Stanišića i Ramiza Kadića navedeno je:
“Naredna konferencija je održana 15. septembra 1930. godine i na njoj se izabra širi odbor za prikupljanje dobrovoljnih priloga u koji uđoše sljedeća braća (članovi “Sokolskog društva”: Svetomir Popović, inž. Milenko Gavrilović, dr. Mato Krile, Asim Čabaravdić, Mustafa Bajramagić, dr. Vinko Mikolj, fra Lujo Marković, Rade Mandić, Simo Andžić, Vaso Đokić, Mirat Ćurić, Dušan Bošković, Đorđo K. Malić, Dionisije Plavšić, Elijas Kabiljo, Mehaga H. Numanagić, Mijo Nikolić, Dervišbeg Mulagić, Abdul Azis Tafro, Salih Saračević, Vladimir Mihanović, Muhamed Ahić, Josif Plavšić, Mirko Vukojević, Hamdija Tahmiščija, Mustafa Džafić, Vojislav Plavšić, Safetbeg Zečević, dr. Marko Zekić, Pavle Andrašić, Milan Tanasković, Esad Oruč, Radoslav Živković. Zamoljeni su da se prime pokroviteljstva tadašnji ban Drinske banovine Velimir Popović, a za počasne predsjednike, načelnik Prosvjetnog odjeljenja Drinske banovine Đorđo Kovačević i starješina Sarajevske sokolske župe dr. Vojislav Besarević. Oni su to dobrovoljno prihvatili i obećali da će Društvu davati potporu.”
Treba također naglasiti da su u srezu visočkom najveći prilog dali Građanska kasina Visoko, koja je priložila 25 hiljada tadašnjih dinara te Lovačko društvo Visoko koje je dalo i više – 30 hiljada dinara.
Krajem maja, tačnije 30. maja 1932. godine, pristupilo se rušenju Činovničko-građanske čitaonice (Kasine) i Sokolane, te čišćenje zemljišta na kojem je bila planirana izgradnja Sokolskog doma. Na sjednici Građevinskog odbora održanoj 14. jula 1932. godine kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je predao poduzetnik Antun Gruškovnjak. Ovlašteni inžinjeri za izradu nacrta građevine bili su inž. Rudolf Vinš iz Vareša i inž. Vilim Kovač iz Sarajeva, a nacrti su nastali u aprilu 1932. godine. Nadzor prilikom zidanja je povjeren Elijasu M. Kabilju.
Nesumnjivo za jedan od najbitnijih datuma uzima se 24. juli 1932. godine, kada je obavljeno svečano polaganje kamena temeljca za gradnju Doma i to u prisustvu kraljevog izaslanika, bana Drinske banovine, inače pokrovitelja, kao i izaslanika Ministarstva fizičkog vaspitanja, izaslanika Saveza sokolskih društava, izaslanika društava “Prosvjeta”, “Gajret”, “Napredak”, “Jadranska straža” i mnogih drugih. Uvažene goste i prisutne građane Visokog na svečanosti koja je organizovana tom prilikom pozdravio je gradonačelnik Visokog i član Uprave Sokolskog društva Safet-beg Zečević.
Na Povelji su ispisana imena Glavnog odbora za gradnju Doma i operativnih odbora gradnje.
“Glavni odbor: Josif Plavšić, starješina “Sokola”, Hamdija Tahmiščija, zamjenik starješine, Mirko Vukojević, načelnik, Hilmo Tafro, zamjenik načelnika, Milan Tanasković, tajnik, Vojislav Plavšić, blagajnik, dr. Marko Zekić, prosvjetar, Bogdan Stajić, pročelnik muzičke sekcije, Milan Šotra, pročelnik diletantske (pozorišne) sekcije, Pavle Andrašić, statist, Abid Frtuna, ekonom.
Odbornici: Filip Bohaček, Evica Andrašić, Salih Šabanović, Ahmet Bajramagić, Vladimir Mihanović, Milo Vasiljević.
Nadzorni odbor: Esad Oruč, Mato Matijević, Franjo Mikula, Mitar Ćurić, Nezir Bećarević.
Građevni odbor: Bogdan Stajić, predsjednik, Josif Plavšić, potpredsjednik, Mitar Ćurić, tajnik, Vladimir Mihanović.
Odbornici: Hamdija Tahmiščija, Dionisije Plavšić, dr. Vinko Mikolji, Elijas M. Kabiljo, Simo Andžić, Asim Čabaravdić.
Nadzorni odbor: Mirko Vukojević, Muhamed Ahić, Milan Tanasković.”
Iako se u određenim dokumentima mogu naći različiti datumi, radovi su napredovali veoma dobro. Već 1. decembra 1932. godine održana je prva Svečana akademija u novosagrađenoj zgradi, a 1. decembra 1934. je privremeno otvoren, ali su radovi trajali još određeno vrijeme. Prema dostupnim informacijama najveći doprinos u materijalu i nadzoru dao je već spomenuti Elijas M. Kabiljo. Malo je prostora da bi se nabrojali svi oni koji su pomogli izgradnju Sokolskog doma, ali svakako treba naglasiti da su najveću ulogu u tome imale uprave Sokolskog društva u Visokom, posebno one koje su izabrane 1930, 1933. i 1935. godine.
Sokolski dom je potpuno dovršen 16. juna 1935. godine. Gradilište i ljetno vježbalište obuhvatalo je 900 kvadrata, dok su sazidane površine iznosile 560 metara kvadratnih. Dimenzije vježbaonice su iznosile 21×11 metara, a pozornice 6x12x7 metara. U Domu su bile smještene kancelarije, čitaonica za članove, soba za muziku, za sjednice, kupatilo, soba Lovačkog društva kao i odjeljenje za bife. Pozornicu i Veliku dvoranu umjetnički je oslikao veliki akademski slikar Branko Šotra. U knjizi “Blago visočke crkve”, autora protojera-stavrofora dr. Ranka Bilinca, navodi se „da je izgradnja Sokolskog doma koštala oko 500.000 dinara i da je Dom bio posvećen uspomeni blaženopočivšeg Petra I, kralja-oslobodioca“
Veliku čast za Visoko i priznanje za cjelokupan rad i izgradnju Sokolskog doma dao je i dr. Milan Stojadinović, predsjednik tadašnjeg Ministarskog savjeta, odnosno Vlade Kraljevine Jugoslavije, koji je kumovao Sokolskom domu 20. juna 1937. godine. Njega su ispred tadašnjeg Sokolskog doma dočekali brojni građani i članovi Sokolskog društva.
Bitno je naglasiti da je zgrada Sokolskog doma bila na raspolaganju svim sportskim, kulturno-prosvjetnim i humanitarnim društvima u Visokom. Nakon Drugog svjetskog rata sa zgrade su uklonjene skulpture velikih sokola raširenih krila, a zgrada je preimenovana u Sportsko društvo “Partizan”. Nažalost, nakon posljednjeg rata “Partizan” je u najvećem dijelu izgubio svoju funkciju, jedan određeni period u njemu su održavani časovi fizičkog vaspitanja za učenike visočke Gimnazije, dok su u jednom dijelu zgrade, tačnije u kancelarijama na spratu, smještene prostorije Sportskog saveza grada Visoko.
Literatura:
Bilinac, R. (2019): Blago visočke crkve, Istočno Sarajevo
Džajić, I. (2014): Djelovanje nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava u Visokom (1903-1949), Ban publishing,Visoko
Mustajbegović, M, Džajić, I, Stanišić, V, Kadić, R (1989.): 80 godina fizičke kulture i sporta u Visokom 1909-1989, Visoko
Visoko.co.ba/Neven Krajišnik
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.