Semberija: Ribu staru 450 miliona godina hvataju korpama

Močvara Gromiželj na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine stanište je skoro izumrle riblje vrste Umbra krameri. Ovdje je dovoljno zahvatiti vodu korpom od pruća i u rukama ćete ubrzo vidjeti primjerak ribe stare 450 miliona godina.

Profesor fizičke kulture i strastveni ribolovac iz sela Balatun kod Bijeljine, Žarko Vikić, ribareći prije sedam godina u močvari Gromiželj, primijetio je da je ulovio ribu koju do tada nije viđao u vodama Semberije.

Odlučio je da ribu pokaže biolozima i ubrzo je dobio potvrdu da u svojoj mreži ima primjerak star oko 450 miliona godina.

Otkriće Umbre krameri u Semberiji zainteresovalo je biologe i naučnike iz cijele regije zbog činjenice da je ova vrsta pred izumiranjem.

Riba u narodu poznata i kao “mrguda” danas još živi u ruskim rijekama Dnjepar i Dnjestar, na nekim lokacijama u Hrvatskoj, Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, a na osnovu njenog pronalaska u rječici Zasavici u Srbiji taj prostor proglašen je prirodnim dobrom od izuzetnog značaja.

I dok je u mnogim zemljama Evrope i svijeta prava rijetkost uloviti Umbru krameri, u Gromiželju je dovoljno zagrabiti vodu uz obalu i uhvatiti najmanje jedan primjerak ove endemske vrste.

“Nismo svjesni kakvo blago posjedujemo”

“Kada sam 2008. godine ulovio mrgudu, odmah sam pozvao biologa prof. doktora Milenka Ćurčića koji mi je isti dan javio da je moguće da se radi o raritetnoj vrsti. Nakon još nekoliko provjera u Banjaluci dobili smo potvrdu da je to Umbra krameri. Ubrzo se pročula vijest u naučnim krugovima, pa su nam došli profesori sa Prirodno-matematičkog fakulteta iz Kragujevca, sa Univerziteta Istočno Sarajevo, zatim hidrogeograf prof. Mijović iz Beograda, a da ne pominjem koliko sam puta zatekao studente biologije iz regije koji su negdje pročitali o Gromiželju i došli da vide ribu. Mislim da jedino ljudi iz Semberije nisu svjesni kakvo blago imaju”, kaže Žarko Vikić.

Vikić kaže da veliki problem još predstavljaju ribolovci koji hvataju ribu pomoću mreža i oni stanovnici koji nesavjesno zagađuju ovo područje.

“Pošto mi je porodična kuća udaljena od Gromiželja oko tri stotine metara, često svratim i obiđem mjesto. Svaki put se zaprepastim jer vidim sakriven čamac, gomile smeća, zaticao sam i ribolovce iz susjednih sela. Ko zna koliko primjeraka Umbre krameri je uhvaćeno slučajno sa ostalom ribom i bačeno ko zna gdje”, nezadovoljan je Vikić odnosom pojedinaca.

Posebni rezervat prirode

Ipak, ne može se reći da ništa nije učinjeno kada je u pitanju zaštita i promocija Gromiželja.

Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa bh. eniteta Republike Srpske proglasio je 2011. godine ovu močvaru posebnim zaštićenim rezervatom sa više od 400 rijetkih biljnih vrsta od kojih su mnoge na crvenoj listi ugroženih biljaka u Evropi.

Osim Umbre krameri ovdje se mogu vidjeti i rijetke ptice poput crne rode, crvene čaplje, male bijele čaplje, a potvrđeno je i prisustvo barske kornjače.

Od biljnih vrsta izdvaja se močvarna žara koja je u Evropi rijetka i ugrožena vrsta.

Legendu o Laketića viru

U selu Balatun koje graniči sa močvarom Gromiželj pronašli smo i najstarijeg stanovnika Dragoljuba Lazarevića (81) koji kaže da je zapamtio močvaru još kao dijete.

Bila je mnogo veća, boja vode je bila skoro plava, ulijevala se u rijeku Savu, a ljudi su je tada zvali Laketića vir.

“Otac mi je pričao legendu o Laketića viru. Jednom je tuda prošla parna vršilica, ona što se ložila, nija tada bilo goriva, i zemlja se otvorila i progutala mašinu. Tu su nastradale i djevojke koje su se vraćale sa polja. Nakon nesreće pojavila se voda koja stoji sve do danas”, prisjeća se Dragoljub očevih riječi.

Bez obzira na priče i legende, činjenica je da je Gromiželj danas najveće stanište Umbre krameri u Evropi.

Ova riba potiče još iz praistorijskog doba, prije oko 450 miliona godina, i jedna je od najstarijih kičmenjaka na planeti Zemlji.

Umbra ima leđna peraja koja počinju od sredine tijela i zube samo u donjoj vilici. Za nju je karakteristično da izvan vode može ostati i do deset sati, što je svrstava u dvodihalice, a kada dođe do povlačenja nivoa vode u staništu, Umbra se skriva u muljevito dno.

Zaštićena samo na papiru

Nakon pronalaska raritetne vrste Umbra krameri u semberskoj močvari, bijeljinski profesori i ljubitelji prirode osnovali su Udruženje za zaštitu flore i faune “Gromiželj” na osnovu koga su pokušali da iz budžeta lokalne zajednice obezbijede finansijska sredstva za zaštitu i uređenje rezervata.

Međutim, od 2008. godine, osim postavljenih tabli na kojima piše kako bi trebalo da se ponašaju posjetioci područja, ništa značajnije nije urađeno.

Dragan Đurđević iz gradske uprave Bijeljina nada se da će na nekoj od narednih skupštinskih rasprava doći na red i ovo pitanje.

“Mi ćemo tražiti od stambeno-komunalnog odjeljenja da nam kaže na šta prije svega imamo pravo kada je u pitanju uređenje Gromiželja. Planiramo da razgovaramo sa stanovnicima okolnih sela o izgradnji prilaznog puta, ali i o načinu zaštite šireg područja oko močvare. Sve što smo i mogli da uradimo u posljednjih pet godina, ostalo je u drugom planu zbog dvije nezapamćene poplave koje su 2010. i 2014. godine pogodile Semberiju i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Za vrijeme tih “stogodišnjih” voda desile su se vjerovatno i promjene u Gromiželju, ali bitno je da je Umbra krameri ostala u našoj močvari”, zaključuje Đurđević.